Jedno je sigurno, sustav obrazovanja u Hrvatskoj ne valja; niti proizvodi slobodnomisleće ljude, niti ne odgovara duhu vremena, a onda niti zahtjevima tržišta rada. Ulijevalo je nadu stoga da će jedna od rijetkih stvari koja je u nas pripremljena temeljito, provođena na širokoj stručnoj bazi i transparentno - Kurikularna reforma, napokon promijeniti praksu da uporno sličnim ili istim metodama koje ne daju adekvatnih rezultata rješavamo krucijalne probleme obrazovanja. A onda smo i u tu kao društvo uspjeli ubaciti politikantsko ideološko sjeme razdora, tako da se i po pitanju obrazovanja možemo valjati u blatu desnice i ljevice, Hrvata i „Jugoslavena“, katolika i nekrsta, ustaša i partizana…

A problem ostaje. I onaj najpraktičniji zapanjujuće je isti već pola stoljeća. „Privreda prigovora školama da ne dobiva onakve kadrove kakvi joj trebaju, a škole prigovaraju privredi da ne dobivaju konkretne odgovore na pitanje, kakve to kadrove trebaju“, nastavnici nemaju prostora za kreativnost, učenici postižu loše rezultate, a preopterećeni su nastavom i biflanjem, piše lokalni tjednik 1967. godine. Nažalost, kao da piše 2016. godine, čak i dio o članstvu u partiji, samo što su danas neke druge partije u igri kao preduvjet napredovanja i pobjeđivanja na natječajima.

Sadržaj se nastavlja...

„Kada o bitnom?“, Karlovački tjednik, 12. siječnja 1967.

Savjetovanje komunista iz karlovačkih stručnih škola (Dom milicije, ponedjeljak, 9. siječnja) nije donijelo polemičkih mišljenja o sadašnjem stanju i budućnosti karlovačkog stručnog školstva, iako je bilo razloga da se vise o tome razgovora s predstavnicima privrede koji su također prisustvovali savjetovanju. Uvodno izlaganje člana Općinskog komiteta prof. Tomislava Majetića pružilo je sudionicima savjetovanja obilan materijal za raspravu.

„U komuni ima šest stručnih škola sa 3287 učenika i 153 nastavnika (izuzev Muzičke škole). Od navedenog broja 55 nastavnika i 25 učenika su članovi Komunističke Partije. Od 3096 ocijenjenih učenika na kraju prošle školske godine 1866 dobilo ih je negativne ocjene. Skupna ocjena uspjeha učenika ni u jednoj školi nije došla do ocjene dobar. Prosjek ocjene učenika u svim stručnim školama iznosio je 2,28. Učenici su izostali 75.412 sati (po učeniku 44 sata izostanka godišnje). Zanemaruje se idejnost u nastavi i među prosvjetnim radnicima vodi se o ovome malo razgovora. Učenici su opterećeni nastavom: njihov radni dan (zbog takvih nastavnih programa) iznosi, prema nekim računicama, oko 9 sati dnevno. Osnovne organizacije SK u školama više se bave formalnim nego suštinskim problemima obrazovanja. Stručne škole nisu dovoljno povezane s privredom: privreda prigovora školama da ne dobiva onakve kadrove kakvi joj trebaju, a škole prigovaraju privredi da ne dobivaju konkretne odgovore na pitanje, kakve to kadrove trebaju.“ Ovo bi uglavnom bio sadržaj opširnog uvodnog izlaganja koje je trebalo da posluži kao osnova za diskusiju. U diskusiji se osjećalo da se ovakav skup komunista prosvjetnih radnika, učenika i predstavnika privrede do sada nije sastajao i da je tri sata razgovora bilo premalo da bi dobili makar i djelomične odgovore na neka pitanja daljnjeg razvoja stručnog školstva. Do sada su se takvi dogovori predstavnika stručnih škola i privrednika svodili na razgovore o financiranju. I u ovom razgovoru došlo je do izražaja traženje privrede da utječe na razvoj stručnog školstva, na njegov program, na profil kadrova koji izlaze iz tih škola. Bilo je riječi i o natječajima i rečeno da su natječaji u većini slučajeva „taktiziranje“ i podešavanje „prema osobama“ koje se na njega javljaju. Jedini omladinac koji se javio za riječ iznio je mišljenje mladih o zapošljavanju i rekao da smatra kako ne bi trebalo biti problema u zapošljavanju mladih stručnjaka sve dotle dok na mnogim radnim mjestima rade nestručnjaci s nedovoljnom stručnom spremom za njihovo radno mjesto. Kod prijema mladih u Savez komunista nije nađena „isprika“ za tako malen broj učenika komunista (25 u stručnim školama). Rečeno je da je škola ipak najodgovorniji ocjenjivač, koliko je tko zreo da bude član Saveza komunista. Na savjetovanju je samo postavljeno pitanje, hoće li škole upisivati i dalje onoliko učenika koliko ih se javi, onoliko koliko škola može, ili onoliko koliko to privreda traži. Očito je da još uvijek nije raščišćeno pitanje, kad će privreda znati (na dulji rok) koliko će im stručnog kadra trebati i kakav on mora biti. Predsjednik OK SK Ante Kovačević ocijenio je da je ovo bio samo uvod u razgovore o stručnom školstvu. Ako to uzmemo kao argument, onda bi ovaj prvi razgovor dobio prolaznu ocjenu.

Pripremio Tihomir Ivka