Zanimljivo, s obzirom kako se odvijaju politički procesi u obje vodeće stranke, na narednim izborima bi i HDZ i SDP mogli istaknuti upravo žene za kandidate. Što znači da bi Karlovac mogao dobiti gradonačelnicu nakon punih 30 godina.

Prema nedavnom istraživanju rezultati međunarodne udruge za istraživanje tržišta WIN International, ravnopravnost spolova u Hrvatskoj najmanja je u politici, a najveća u obitelji, odnosno u kući. Isto istraživanje pokazalo je i kako postotak žena izloženih obiteljskom nasilju u Hrvatskoj I Sloveniji viši od svjetskog prosjeka za tri posto, iznosi 19 posto. To je relativno malo u odnosu na neke zemlje Južne Amerike gdje gotovo svaka druga žena iskusi obiteljsko nasilje, ali i puno lošije u odnosu na jednu Italiju gdje je tek tri posto žena izvrgnuto nasilju u krugu obitelji.

U istraživanju se ukazuje na paradoks: sa sve većom prisutnošću žena u javnoj sferi, njihova diskriminacija i subordinacija premješta se iz privatne u javnu sferu, što se očituje manjim mogućnostima pristupa javnim službama, zapošljavanja, diskriminaciji po pitanju visine plaće…

Sadržaj se nastavlja...

Hrvatska deklarativno, pa i zakonskim rješenjima pokušava osigurati više prostora ženama u politici, ali u praksi to je i dalje dominantno muški posao. Izbor Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu i oktroiranje Jadranke Kosor svojevremeno na mjesto premijerke mogu se nazvati iznimkama koje potvrđuju pravilo. Paradoksalno, sa demokracijom i slobodom žene u politici nisu postale vidljivije, posebno ako na pameti imamo da su dobar dio politike u Hrvatskoj od sredine šezdesetih do kraja osamdesetih 20-og stoljeća krojile dvije jake žene. Prvo Savka Dabčević-Kučar koju je nakon sloma Hrvatskog proljeća na mjestu predsjednice Centralnog komiteta SKH zamijenila Hrvatica još čvršće ruke Milka Planinc, koja će kasnije postati i predsjednicom vlade Jugoslavije, kao jedina žena u socijalističkom svijetu kojoj je to uspjelo.

Što se tiče Karlovca, situacija je vrlo slična. Ako nas sjećanje ne vara u 30 godina demokracije, obje glavne stranke HDZ i SDP u Karlovcu nikad nisu istaknuli kandidatkinju za gradonačelnicu. Zanimljivo, s obzirom kako se odvijaju politički procesi u obje vodeće stranke, na narednim izborima bi i HDZ i SDP mogli istaknuti upravo žene za kandidate. Što znači da bi Karlovac mogao dobiti gradonačelnicu nakon punih 30 godina. Naime, Karlovac je demokratske promjene dočekao sa ženom na čelu, Martom Mikić. Prisjećamo se ovdje njezinog izlaganja iz 1990.-e u kojem poziva na razum u vrijeme kad razumu očito nije bilo mjesta. Kad se kuhao rat, riječi mira ne samo da se ne čuju nego nisu ni dobrodošle. Marta Mikić je doživjela sudbinu svojih riječi, ova uljudna i poštena političarka ubrzo je u Karlovcu postala persona non grata, baš kao i njen suprug, koji je istjeran s karlovačkog suda jer se nekome od novopridošlih nositelja „demokratskih“ promjena nije sviđalo njegovo ime i prezime.

„U promjene – s nadom i strepnjom“, Karlovački tjednik, 10. svibnja 1990.

„Jedna od najmudrijih narodnih poslovica, koja se oglasila u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda prije više od 150 godina glasi: U slozi rastu velike stvari, a nesloga sve kvari. Tu mudrost smo toliko puta opetovali i nažalost provjerili. Govorim je zato jer sam sigurna da nema razloga da sumnjamo da smo dorasli novim demokratskim promjenama i da smo dorasli da sve te demokratske procese i promjene usmjeravamo u interesu sviju nas. Mi smo zakoračili u jedan novi svijet koji nam odavno pripada i za koji smo upravo postavili temelje…“

Ovo je zaključni dio riječi kojom se prisutnima na svečanoj sjednici Skupštine općine obratila predsjednica Marta Mikić nakon što je – kraće nego što je to bilo uobičavano - govorila o nizu proteklih godina u životu Karlovca i njegove privrede.

Okrenuvši se i pogledavši za sobom – rekla je Marta Mikić – ne možemo ne utvrditi da je u tome vremenu izrastao novi grad, tisuće novih radnih mjesta, desetine tisuća školovanih dječaka i djevojčica krenulo je u svoju najveću avanturu, osvajanje svijeta.

Govoreći o vremenu sadašnjem i budućem, Marta Mikić je naglasila da gotovo i nema nikoga tko nije svjestan da treba mijenjati okoštalo društvo – ekonomske odnose, promijeniti ili napustiti ideologiju ograničenja i provesti preispitivanje našeg povijesnog hoda, utvrditi što je sve bila zabluda, krivi korak u hodu, što doktrinarna prinuda u kojoj su stradali često i nedužni dobronamjerni ljudi, a koji su često puta nosili breme revolucije vjerujući u bolju sutrašnjicu, pravdu jednakih i sreću za sve.

Marta Mikić posebno je podvukla da se međusobni odnosi izgrađuju samo razumijevanjem i uvažavanjem, a nikako galamom i svađom, agresijom i vrijeđanjem – svatko nosi pečat svoje osobnosti koja mora biti nepovrediva kao što svaki narod nosi u sebi povijesno naslijeđe borbi i stradanja u samoodržanju, na što je ponosan i nedodirljiv. U ovom trenutku velikih promjena treba uporno upozoravati da nema opstanka ni pojedincu niti narodu koji ne priznaje sva ista prava drugima.

- U ovom čudnom vremenu, u jednoj čudesnoj zemlji prepunoj čudesnih ljudi čeka se jedan čudesan trenutak promjena s nadom i strepnjom, ali svakako i željom da ljudima bude ljepše, bolje, mirnije, slobodnije. Hrvatska je naša lijepa domovina za sve i Hrvatske će biti ako u njoj svatko živi slobodno i ravnopravno…rekla je između ostalog Marta Mikić.