Potrošačko društvo, kapitalizam, otvorene granice, slobodan uvoz, uključivanje u tokove Europske granice…, sve to pomalo dovelo je do situacije da više ne oskudijevamo u ničem nebitnom. O bitnom bi se dalo razgovarati.

Danas ne fali kave, stranih krpica, tehničke robe ni automobila kao što je to bio slučaj u sustavu prije ovog s imperativom štednje, a ne potrošnje. Ali, zato danas doći do bitne stvari kao što je stan koji je u socijalizmu za većinu zaposlenih bio samorazumljivo i ne preskupo pravo, je mnogima danas samo želja ili financijska robija do kraja radnog vijeka.

Teško je procijeniti što je bolje, stajati u redu za svaku sitnicu i čekati da se police trgovina napune osnovnim potrepštinama, ali imati siguran posao do mirovine, stan, „fićeka“ i pravo na ljetovanje u radničkom odmaralištu na moru, ili imati pekaru iza svakog ćoška gdje se želudac može napuniti ugljikohidratima od 10 kuna, ali strepiti za posao i sanjati o ljetovanju. Kad smo kod pekara na svakom ćošku, uzmimo primjer kruha. Danas smo toliko bogati da ga (po zadnje dostupnim podacima iz 2017.) bacamo svaki dan 160 tona! Toliko smo bogati da uz sve masovniju domaću proizvodnju kruha (imamo skoro tisuću pekarskih tvrtki i još oko 2500 pekarskih obrta), svake godine uvozimo sve više kruha, prošle godine u vrijednosti gotovo 100 milijuna eura.

Sadržaj se nastavlja...

Izgleda da u bilo kojem sustavu mi ne znamo naći zlatnu sredinu. Nije normalno ovo naše sadašnje rasipanje i uvoz nečeg što znamo i možemo proizvesti sami, ali nije normalna ni druga danas nezamisliva krajnost nestašice kruha. Doduše, kao što je vidljivo iz teksta u nastavku, do nestašica kruha u socijalizmu nije dolazilo zbog nedostatka sirovina, nego su prije trgovci i proizvođači valjda smatrali da je bolje da građani ostanu gladni nego da se neprodani kruh baca.

 

Nesporazumi uzrokuju nestašice, Karlovački tjednik. 11. veljače 1982.

Iako je prije nekoliko mjeseci pokrenuta zajednica akcija proizvođača kruha i trgovaca oko boljeg snabdijevanja, do danas nije mnogo učinjeno. Nestašice kruha su ponovno sve prisutnije. podaci iz „Žitoproizvoda“ također idu u prilog tvrdnji da na tezgama ima manje kruha nego do sada, jer dnevna proizvodnja iznosi 27 tona, iako je kapacitet pekare daleko veći.

Velik dio krivice snose trgovci, koji ne poštuju dogovore prihvaćene prije nekoliko mjeseci. Da se podsjetimo, prošle godine vijeće potrošača i korisnika usluga iniciralo je razgovore s predstavnicima „Žitoproizvoda“ i poslovođama svih trgovina, i tada je dogovoreno da poslovođe svakodnevno naručuju kruh, kako bi ga uvijek bilo, i da se spriječi bacanje neprodanog kruha. Poslovođe su tada informirane o ukidanju povrata kruha u „Žitoproizvod“. Ukidanje povrata kruha bio je jedan od glavnih uzroka zbog kojeg su trgovci počeli naručivati manje količine kruha. Doda li se tome mala marža koju trgovine dobivaju za prodaju kruha, situacija postaje jasna.

S druge strane, kad trgovinama ponestane kruha, naknadno se šalju narudžbe u „Žitoproizvod“ i ukoliko nema kruha u pekari, nastaju problemi.

Zbog ukinutog povrata kruha i preuzimanje rizika za neprodane količine, trgovce se u jednu ruku može razumjeti. Ipak, čudi podatak da u popodnevnim satima i nedjeljom ujutro, u velikom broju trgovina ne mogu se kupiti specijalne vrste kruha. Trgovci to opravdavaju visokom cijenom zbog koje kupci nerado kupuju takve vrste kruha. Računica, međutim, pokazuje nešto drugo. Naime, ove vrste kruha trajnije su od klasičnih i svježinu zadržavaju tri do četiri dana, pa ga se ne baca drugi dan kao bijeli i crni kruh.

Karlovac je inače slabo prihvatio specijalne vrste kruha, iako im je hranjiva vrijednost daleko veća od klasičnih. Primjera radi, u Rijeci i Zagrebu od ukupnih količina 70 posto čine specijalne vrste kruha. U Karlovcu je obrnuto. Velika je potražnja i za crnim kruhom kojeg također nema dovoljno. U „Žitoproizvodu“ tvrde da proizvodnja crnog kruha ovisi prvenstveno o narudžbama trgovaca.

N kraju, ceh nesporazuma između prodavača i proizvođača kruha plaćaju potrošači, posebno u kasnim popodnevnim satima i nedjeljom.