Karlovac već prilično dugo nema klasični noćni ili – kako se to nekad voljelo zvati – disco klub.

Nacionalni stožer civilne zaštite je zaključio da su noćni klubovi najizglednija žarišta širenja COVID virusa pa su produžili restrikciju zatvaranja ugostiteljskih objekata u pola noći. Dok vlasnici klubova na moru i u metropoli vjerojatno čupaju kosu na glavi od nemoći, u Karlovcu je ta odluka dotakla rijetko koga. 

Naime, Karlovac već prilično dugo nema klasični noćni ili – kako se to nekad voljelo zvati – disco klub. Cvjetanjem privatnog poduzetništva, prelaskom društvene imovine u privatne ruke legalno ili kriminalno, očekivalo se da će noni život dobiti novi zamah u odnosu na tmurna socijalistička vremena. Ali, avaj. U Karlovcu vrijede neka druga pravila. Kad se usporede današnja vremena s osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća po pitanju noćnog života dogodio se čudan obrat. 

Sadržaj se nastavlja...

U osamdesetima je u Karlovcu bilo je mnogo manje kafića nego danas, ali zato je bilo neusporedivo više koncerata domaćih zvijezda, ali i nekoliko disco klubova po principu „za svakog ponešto“. „Nula“ u Radićevoj je bila za stariju gradsku škvadru i šminkere, u kojoj su gosti znali biti i viđenije estradne zvijezde i nogometaši iz Zagreba, dok se u velikoj dvorani Hrvatskog doma znalo subotom natiskati i 1200 klinaca i rokerske studentarije s plaćenom ulaznicom. Uz te dvije konstante karlovačkog noćnog života, tu i tamo otvorio bi se još koji tamniji zakutak s disco kuglom u sredini i glasnom glazbom. Preko ljeta znao je raditi disco na otvorenom na Foginovom kupalištu, rijetki koji su tada posjedovali ili dobivali automobil od roditelja su mogli potegnuti do „Lera“ u Belaju ili „Colapisa“ u Ozlju. I nigdje nisu svirali narodnjaci, odnosno cajke.  Slušati takvu glazbu u to doba bila je sramota, mogla je se čuti jedino na vatrogasnim zabavama i svadbama daleko od gradskog asfalta. 

Najbliže svjetskim standardima u tehničkom i glazbenom smislu vjerojatno se približila diskoteka Cherry u prizemlju prvog karlovačkog nebodera ispred pothodnika gdje je odnedavno otvorena teretana Gyms4you. Pod ravnanjem legendarnog karlovačkog DJ-a Miljenka Kesslera, osim disko večeri Cherry je znao ugostiti i aktualne Yu zvijezde urbane glazbe, pa i one internacionalne poput pjevačice tada popularne dance skupine The Flirts. Prema svjetskim trendovima, u Cherryu su uveli i progresivni način „legitimiranja“ gostiju udaranjem žiga na ruku kako bi spriječili švercanje u klub. Dušebrižničko lokalno glasilo socijalističkog radnog naroda proglasilo je u kratkom tekstu takav običaj bezobrazlukom jer se – kao - u karlovačkom disku omladinu žigoše  poput stoke.

„Žigosanje“, Karlovački tjednik, 29, kolovoza 1985.

Dobro nam je svima poznat običaj žigosanja stoke koji su na Divljem zapadu koristili rančeri da bi označili svoje vlasništvo. Ovaj se običaj, doduše u nešto blažem obliku, zadržao i do današnjih dana.

U karlovačkom disko-klubu „Cherry“ koji radi uglavnom u ljetnim mjesecima, popularizira se sličan oblik označavanja omladine koja je ušla u disko-klub, te potom želi otići na WC ili se prošetati pred ulazom. U tom će slučaju vratari posegnuti za žigom na kojem je velikim slovima ispisan naziv „Cherry“ i otisnuti ga na ruku onog koji izlazi van.
 
Doduše, ispočetka se ova „pametna“ praksa nije koristila, ali je ona uvedena prije mjesec dana i održala se do danas vjerojatno zato što je pokazala „zavidne“ rezultate. Premda je zabilježen manji broj slučajeva omladine koja se htjela provući bez karte u disko, ovakav način rješavanja problema je u krajnjem slučaju bezobrazan.