KA RETROVIZOR

KARETROVIZOR

Snimaju nas radarske kamere i automatski pišu kazne, nekad je za utvrđivanje prekoračenje brzine trebalo više policijskih timova i nekoliko – mehaničkih štoperica

Snimaju nas radarske kamere i automatski pišu kazne, nekad je za utvrđivanje prekoračenje brzine trebalo više policijskih timova i nekoliko – mehaničkih štoperica

Druže, vozili ste prebrzo, kaže milicionar. „Tko, ja?!“, buni se vozač. „Ma, nisam ni 50.“

U vrijeme tehnoloških čudesa sve je teže biti nedostupan, nenadziran i anoniman, nestati s „radara“, a tehnologija je kumovala i skorom kraju slobodnog ponašanja u prometu.

O tome zorno govore brojke: MUP trenutno raspolaže s preko 350 mobilnih lasera iz ruke ili s tronošca koje uređaji za otkrivanja radara ugrađeni u automobile u pravilu otkrivaju prekasno, kad laser već očita brzinu. Nadalje, prema posljednjim podacima, uz 58 fiksnih kamera koje već godinama snimaju i pišu kazne ne samo za prekoračenje brzine, već su u više traka sposobne snimiti nevezanje pojasom ili razgovor na mobitel za vrijeme vožnje, još barem dvostruko toliko je instalirano ili će uskoro biti instalirano širom Hrvatske.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

I sve to s daljnjom tendencijom proširenja ka totalnoj kontroli u motornom prometovanju cestama. Neki će reći kako je to dobrodošla tehnološka prednost za povećanje sigurnosti u prometu, drugi pak u tome vide još jednu depresivnu distopijsku perspektivu Velikog brata iz Orvellove „1984-e“.

Kao suprotnost tehnološkoj dehumanizaciji, ovaj put suprostavljamo jedan romantični, gotovo anegdotalni pristup kontrole brzine „na žgance“. Kao što se vidi u nastavku, jurnjavom po tada najprometnijom međugradskom cestom u zemlji se podrazumijevala brzina od 80-ak kilometara na sat. A i promet se drugačije zvao. Napomenimo da je ovaj zanimljivi tekst na početku svoje novinarske karijere napisao poznati karlovački kroničar i sjajno novinarsko pero Nikola Nino Perić koji već šest godina nije među nama.


 

„Vozimo ludo“, Karlovački tjednik, 31. 08. 1961.

Nalazimo se na cesti Zagreb Karlovac. Kraj nas vrtoglavo jure vozila svih vrsti, boja, oznaka i nacija. Čovjek se jedva snalazi u tom strahovitom tempu. Kad provedete nekoliko sati kraj ove „žile kucavice“ i kad vidite opasnu trku koja se neprekidno održava na njoj, nije vam više čudno zašto se događaju tolike nesreće.

Da objasnimo zašto se danas nalazimo ovdje. Saobraćajni odsjek SUP-a u zajednici s članovima Auto-moto-društva i pripadnicima JNA proveo je još jednu zanimljivu akciju u okviru Tjedna saobraćaja pod parolom „Za veću sigurnost u saobraćaju“. Na cesti prema Zagrebu postavljene su tri prikrivene radio-stanice, koje su smještene na tačno izmjerenim daljinama. Stanice su imale imena „Kobac“, „Jastreb“ i „Soko“, a kod svake se nalazio saobraćajac i članovi Auto-moto-društva s prospektima za vozače zaprežnih i motornih vozila. Između svake radio-stanice štopericama je izmjereno vrijeme koje je potrebno da se prevali ova udaljenost uz propisnu brzinu. Naime na relaciji gdje su se nalazile radiostanice, brzina vožnje je ograničena na 50 km na sat.

Kako se odvijala akcija? Prva radio-stanica je slijedećoj javljala trenutak kad je automobil prošao mimo nje. U isti trenutak kilometar dalje počela je raditi štoperica. Nešto kasnije emitiran je broj i opis automobila. Što se događalo s automobilom? Ne videći prikrivenog saobraćajca, vozač je bezbrižno nastavio ludu vožnju. Štoperica na stanici „Jastreb“ odbrojava sekunde. Iza zavoja već se pojavljuje opisani automobil. Stiže gotovo minutu prije dozvoljenog vremena. Znači, vozio je više od 80 km na sat. Milicionar daje znak da stane. Kočnice zacviliše, auto ostavi crne tragove na asfaltu i zaustavi se pred nama. Druže, vozili ste prebrzo, kaže milicionar. „Tko, ja?!“, buni se vozač. „Ma, nisam ni 50.“

„Vi ste, druže, upali u mrežu radio-stanice. Evo vam štoperica kojom smo mjerili vrijeme i vašu brzinu“, objasni milicionar i izvadi svoj blok da naplati kaznu. Vozač šuti. Vidi da nema smisla dalje prikrivati. Danas je takvih vozača bilo napretek. Svi se ljute i tvrde da nisu vozili nepropisno, a kad vide štopericu u ruci milicionara i radio-stanicu, onda šutnjom priznaju grešku. Čini se da smo svi voljni pobijati riječi milicionara-saobraćajca iako znamo da nismo u pravu. Ali, eto, takvi smo mi dok smo za volanom. A što bi bilo da nas luda vožnja dovede u bolnicu? Da li bismo se sjetili opomene motorista u kožnim odijelima i bijelim kacigama koji neprekidno krstare ulicama i opominju one kojima se „žuri“. Akcija se nastavlja:

„Jastreb zove Kobca ..., Jastreb, javi se ... Zaustavite zeleni Opel, nepropisno pretiče i prebrzo vozi…, Jastreb, jeste li razumjeli?“ Trenutak zatim stiže druga poruka: „Jastreb..., zove Soko, zaustavite zelenog Fiću KA 14-89…, prebrzo vozi, neće da se zaustavi...“

Napeto čekamo da se pojavi zeleni automobil. Konačno smo ga primijetili u grupi više vozila. Još malo... Milicionar diže tablicu. Već raspoznajemo i broj KA 14-89. Međutim, vozač je hladnokrvno mahnuo. „Kobac, zove Jastreba…, zaustavite Fiat KA 14-89 ..., nepropisno vozi..., nije se zaustavio na znakove milicionara.“

Napeto čekamo kraj ovog lova. Nakon nekoliko minuta čujemo poruku za nas: „Fiat KA 14-89 projurio mimo nas. Nismo ga uspjeli zaustaviti.“

Sutradan su nam iz saobraćajnog odjela SUP-a javili da je vlasnik i vozač ovih kola zubar iz Karlovca Esad Mehmedbašić. Njemu je oduzeta vozačka dozvola. Prolaze vozila raznih boja, oznaka i nacija. Prestižu jedna druge, bore se za primat na cesti, škripe kočnice, žmirkaju signalna svjetla i krše se propisi koji postoje zbog nas samih. A ljudi na četiri kotača vole se s njima poigrati i time se nesvjesno igraju svojim i tuđim životima.

Izdvojeno


Reci što misliš!