Koliko znamo, u Karlovcu je gotovo izumrla kolektivno poticana rekreacija, sve je prepušteno individualnoj inicijativi.

Docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Tomislav Globan prošle je godine objavio zanimljivo istraživanje u kojem problematizira odnos hrvatskog društva i države naspram rekreacije. Raščlanjujući stavke ugurane u iste skupine državnog proračuna (na osnovu proračuna iz 2017.) došao je do zaključka da je Hrvatska po postotnom proračunskom izdvajanju za religije i javno emitiranje (državni radio i TV) prva u EU, po izdvajanje u kulturi na visokom 5. mjestu, a da smo u proračunskom financiranju sporta i rekreacije na dnu s 0,11 posto utrošenih proračunskih sredstava za tu namjenu. Iza nas je samo Irska.

Daleko najviše (1,19 posto proračuna) na sport i rekreaciju građana troši Mađarska, pa onda za njom dolaze Estonci, Šveđani, Francuzi, Finci, Nizozemci… Ukratko, poanta ove priče je da su znanstvena istraživanja pokazala da ulaganja u sport i rekreaciju mogu generirati značajne ekonomske koristi. Veća ulaganja u sport i rekreaciju najčešće se reflektiraju u boljoj dostupnosti sportske infrastrukture. Samim time raste i participacija stanovništva svih generacija u sportskim aktivnostima, a to izravno poboljšava zdravlje populacije, fizički izgled, kvalitetu ljudskog kapitala i tzv. „meke“ vještine važne na radnom mjestu – samodisciplinu, izdržljivost, nošenje sa stresom i timski rad. Svi ovi faktori važni su čimbenici koji dokazano povećavaju produktivnost radnika na radnom mjestu, a veća produktivnost znači i veće plaće. Švedska i njemačka istraživanja na terenu dovode u usku korelaciju ulaganja u sportsku rekreaciju i povećanja dohotka domaćinstva, većih plaća i lakšeg zapošljavanja. Pedantni Nijemci izračunali su da ovi benefiti i povećanje dohotka znače da u jednom gradu od 75 tisuća stanovnika potrošnja raste za 2,5 milijuna eura potrošnje. A potrošnja generira novi razvoj. 

Sadržaj se nastavlja...

Koliko znamo, u Karlovcu je gotovo izumrla kolektivno poticana rekreacija, sve je prepušteno individualnoj inicijativi. Masovne radničke sportske igre daleka su prošlost, karlovačka poduzeća su daleko od Googlea i sličnih postindustrijskih „avangardnih“ firmi čiji radnici u okviru poduzeća imaju na raspolaganju teretane i dvorane za razne sportove. Ovdje nikome ne pada na pamet dati dodatak na  plaću radnicima ako bi umjesto auta izabrali da idu na posao pješice ili biciklom. Ne samo da smo daleko od svjetskih trendova, mi smo daleko i od sebe samih u nekim drugim vremenima. Vremenima kad su Šveđani dolazili u Karlovac informirati se o sportskoj rekreaciji u vrijeme radnog vremena.

„Šveđani u Karlovcu“, Karlovački tjednik, 4. studenog 1976.

U srijedu, 27. listopada, u Karlovcu je boravila delegacija sportskih radnika iz Švedske u čijoj su pratnji bili Dušan Pekić, predsjednik Sportskih društava „Partizan“ Jugoslavije i Mirko Relac, predsjednik „Partizana“ Hrvatske. Gosti su s karlovačkim društveno-političkim i sportskim radnicima razgovarali o rekreaciji u toku radnog vremena.
Goste je zanimalo kakva su do sada iskustva stekli naši sportski radnici u organiziranju aktivne rekreacije u radnim kolektivima. O tome ih je informirala Maja Lovrić, šef službe medicine rada u karlovačkom Medicinskom centru. Naglasila je je da se velika pažnja poklanja rekreaciji radnika, posebno onima koji veći dio radnog vremena provode sjedeći.
- Obavljena su ispitivanja uz pomoć stručnjaka Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu, koji su ispitali kritično vrijeme u procesu proizvodnje – istakla je Maja Lovrić – pa su za to vrijeme izabrali za prekid rada i nakon petnaestominutnog vježbanja porasla je produktivnost. Radnici su prihvatili vježbe, jer su se nakon njih znatno odmornije osjećali, pa se to proširilo i na druge radne organizacije. Dio organizacija provodi aktivnu rekreaciju radnika, ali jedan dio kolektiva još je u fazi ispitivanja. Osim toga, potrebno je stvoriti prostor koji bi bio pogodan za održavanje takve aktivnosti unutar samog radnog kolektiva.

Gosti su također informirani o osnivanju i ulozi Samoupravne interesne zajednice za fizičku kulturu, koja pored Sportskog društva „Partizan“ vodi brigu o rekreaciji radnika u radno, ali i slobodno vrijeme. 

Nakon razgovora s predstavnicima sindikata i „Partizana“ Šveđani su izrazili zadovoljstvo što naša zemlja vodi brigu o radnicima i poboljšanju uvjeta rada, te su naglasili da je jedan od razloga njihove posjete našoj zemlji, a i Karlovcu, taj što bi htjeli da i Jugoslavija postane članica sportskog društva na evropskom nivou, koje je osnovano u Švedskoj. Do sada to sportsko društvo ima šest članica, a one vode brigu o razvijanju sportske kulture među radnicima koji rade pod dosta teškim uvjetima, te im je takav vid rekreacije koristan i neophodan za dobro obavljanje svojih dužnosti.