KA RETROVIZOR

KARETROVIZOR

Zaboravljivi Karlovčani nekad i sad: U nalazni ured ljudi prije 60 godina donosili novac, cipele, kovčege, telad pa čak i djecu

Zaboravljivi Karlovčani nekad i sad: U nalazni ured ljudi prije 60 godina donosili novac, cipele, kovčege, telad pa čak i djecu
KAfotka.net

Što gube Karlovčani danas trebalo bi ispitati u Nalaznom uredu PU karlovačke, što su gubili prije 60 godina i pronalazili u Uredu za nađene stvari koji je tada bio civilni, a ne policijski, pročitajte u nastavku.

Kad danas nešto izgubimo ili nam je netko nešto otuđio imamo načina razglasiti što nam se dogodilo i uz malo sreće dobiti to nazad. Isprave, prijevozna sredstva, garderoba, kućni ljubimci, svega se toga može naći prije svega na društvenim mrežama i na dalje sveprisutnom Facebooku. Pa ima tu i portala koji će razglasiti da se nešto traži, mogu uskočiti i radio stanice. Isto to možemo učiniti ako nešto nađemo. 

S kućnim ljubimcima je vjerojatno lakše, pravi vlasnici će se obično jedini javiti, s novčanicima gdje postoje osobni podaci je još lakše, ali što ako na cesti nađete novac u torbi ili vrećici za kojeg se ne može znati čiji je, a vas je napao trenutak altruizma? Facebook i slične metode ne dolaze  u obzir jer će vam se javiti sto „vlasnika“. Zaista kuda se nose pronađene vrijednosti za koje se ne zna vlasnik? Guglanje je pomogle jer svako malo tu i tamo mediji zabilježe nečiju dobrotu i moralnost u kojem stoji i taj detalj. Ljudi novac nose u policiju. OK, ali onda se otvara pitanje što se događa s novcem ako se vlasnik ne javi ili ne utvrdi? Tu nam pomaže zakon, s obzirom da je Hrvatska (pre)normirana zemlja i takve stvari su jasno regulirane. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stoji da se za nađenu stvar vlasnik nalazniku ima isplatiti 10 posto vrijednosti, a ako se nakon godinu dana vlasnik ne pojavi nalaznik stječe pravo da uzme tu stvar. Dakle, to se tiče i novca. Da ne bi sve bilo sasvim jasno i da ostane otvoreno za tumačenja zakonodavac je dva članka dalje uz „stvar“ definirao pojam „blago“ koje se tretira malo drugačije nego stvar. Dakle, „blago“ je definirano kao „novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi tko im je vlasnik“. U slučaju da nađete „blago“ po zakonu nemate mogućnosti da vam ga se preda ili vrati, ali imate pravo na naknadu čija je definicija u zakonu toliko komplicirana da vam treba advokat da odgonetne njenu visinu. 
 
I onda se prije osam godina dogodi slučaj na šibenskom području u kojem je nakon godine dana što se vlasnik nije javio, pošteni nalaznik od policije zatražio da mu se nađeni novac po zakonu preda. U policiji su mu rekli da to ne mogu učiniti jer su zakon tumačili tako da novac nije stvar nego „blago“ iako nije ispunjen zakonski uvjet po kojem je blago „bilo skriveno tako dugo da se više ne može utvrditi vlasnik“. Ne zna se kako je slučaj završio, ali takve vijesti nekako ubijaju želju za poštenjem. 

Stare novine otkrivaju da su ljudi i prije gubili stvari, kad je stvari bilo neusporedivo manje i kad je život bio puno sporiji, a time su i ljudi trebali biti manje smušeni i pod stresom svakodnevnih obaveza. Što gube Karlovčani danas trebalo bi ispitati u Nalaznom uredu PU karlovačke, što su gubili prije 60 godina i pronalazili u Uredu za nađene stvari koji je tada bio civilni, a ne policijski, pročitajte u nastavku.

Zaboravljivi Karlovčani, Karlovački tjednik, 23. veljače 1961.

U sobu je uletjela žena, očito uzbuđena.

- Je li možda pronađena novčarka crne boje? Izgubila sam je jučer. U njoj sam imala manju svotu novca i sve dokumente. 

Službenik je pogledao u knjigu izgubljenih i nađenih stvari. Malo je listao i…
- Nađena je drugarice. Upravo ju je jutros donio jedan drug.

Žena je sva sretna obavila formalnosti i uzela novčarku toplo zahvalivši.

- Tako je kod nas svaki dan, kaže Krsto Marić, referent za izdavanje osobnih karata i šef nalaznog ureda. Ljudi su neoprezni i zaboravljivi. Često ostavljaju stvari u žurbi po trgovinama, u Domu narodnog zdravlja ostavljaju zdravstvene knjižice, u bolnici također…

Ljudi gube sve što se može izgubiti: kovčege, vjetrovke, balonere, bicikle, kišobrane (ne samo profesori!), ključeve…

Često gube novčarke i legitimacije. Do sada je u nekoliko navrata pronađena veća svota novaca. Milica Rebić, trgovački pomoćnik, našla je i predala u ured 16,900 dinara, milicioner Ivan Cvitković našao je i predao svotu od 29 tisuća dinara. 

Razgledamo sobu u kojoj se čuvaju nađene stvari. Ima tu svega. Desetak novih vreća, jedna ručna kolica, nove ženske sandale, dva bicikla od kojih je jedan sasvim nov…
- Imali smo zanimljivih nalaza, kaže drug Marić. Do sada su ljudi između ostalog našli i prijavili troje djece (!), jedno tele, jedno ždrijebe, dvije svinje…

Da li vam nesvjesni pojedinci pokušavaju podvaliti?

_ Vrlo rijetko. Jednom je jedan slastičar donio oko 8 tisuća dinara koje je našao. Nakon nekoliko dana, vjerojatno kad mu je zatrebalo, došao je ponovno i rekao da mu je učenik ukrao taj novac i sakrio ga. Kad smo ga upozorili da bi zbog toga mogao odgovarati, odustao je od traženja. 

Svaki nalaznik ima pravo na nagradu u visini od 15 posto vrijednosti nađenog predmeta. Mi to obično ostavljamo samim strankama da se nagode. Ponekad se desi da netko ukrade neki predmet i da tako dobije nagradu

Imali smo takav slučaj sa jednom svinjom. Ali to su vrlo rijetki, iznimni slučajevi. 
Poteškoća je u tome što mnogi ljudi kada nađu neki predmet, ne znaju kamo ga treba odnijeti. To se naročito odnosi na mnoge trgovine. U tom slučaju spremaju predmete i čekaju da se vlasnici jave. No to nije dozvoljeno. prema propisu svaka pronađena stvar mora se vratiti u nalazni ured. Zato objavljujemo adresu ureda: Mihovilićeva ulica broj 1, prvi kat soba 14. 

Izdvojeno


Reci što misliš!