Mladima u potrazi za prvim poslom zapravo nikad nije bilo lako na ovim prostorima. Pa čak ni u socijalizmu za koji se voljelo govoriti da je u njemu mogao naći zaposlenje svatko, samo ako je to i htio.

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa živjelo je devet godina i ove godine je iz HZZ-a priopćeno da se mjera ukida, kako se moglo saznati iz medija, „jer su se okolnosti na tržištu rada promijenile“. Iako nije precizirano u kojem smislu, zaključujemo da su se okolnosti valjda promijenile na bolje. Možda je to zaključeno na osnovu podataka da je za ovu mjeru bilo sve manje zainteresiranih. Naime, u prvih devet mjeseci 2017. zainteresiranih je bilo 6200 da bi se za bistu mjeru u isto vrijeme prošle godine prijavilo svega 2000. Ova mjera bila je zamišljena da se prekine začarani krug nezaposlenosti mladih koji su imali struku, ali nisu mogli konkurirati na natječajima jer nisu imali radog iskustva. 

Bila je to neka vrsta stažiranja, samo što je naknada za takav rad bila ponižavajućih 1.600 kn, da bi se s vremenom popela do minimalne plaće od 3.250 kn. Država sad ima novu strategiju, mjeru pripravništva ili punim nazivom  „potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva“. Po njoj, država će poslodavcu 12 mjeseci isplaćivati za tako zaposlenog radnika 50 posto od bruto II plaće (ukupnog troška radnika za poslodavca), s tim da onda radniku ide staž, a može dobiti i naknadu za prijevoz. Promjena je zapravo kozmetička jer će po svoj prilici pripravnici biti i dalje na minimalnoj plaći. Hoće li to biti dovoljan mamac da se mladi ljudi bez staža zaposle prvi put u Hrvatskoj na minimalcu ili će procijeniti da im je bolje odmah potražiti sreću bliže ili dalje od hrvatskih granica ostaje da se vidi. Sad je, u doba korone, ionako nemoguće dugoročno planirati bilo što. 

Sadržaj se nastavlja...

Mladima u potrazi za prvim poslom zapravo nikad nije bilo lako na ovim prostorima. Pa čak ni u socijalizmu za koji se voljelo govoriti da je u njemu mogao naći zaposlenje svatko, samo ako je to i htio. A zapravo je bilo navlas isto kao i danas. Problemi isti, čak su i  potencijalna rješenja problema bila ista. Ako niste imali partijsku knjižicu, tada crvenu, a danas plavu, našli bi se po završetku srednje škole ili fakulteta pred istim začaranim krugom: radne organizacije traže mlade ljude s kvalifikacijom, ali natjecati se mogu samo oni s radnim iskustvom. Kako doći do radnog iskustvo, bilo je otvoreno pitanje – kao što se vidi u nastavku – i davne 1967. i ove 2020. godine.
   
„Nezaposleni kao stažisti u privredi“, Karlovački tjednik, 16. studenog 1967. 

O položaju mladih ljudi koji su stekli kvalifikacije i žele da se zaposle i rade bilo je mnogo govora na stranicama ovog lista i na brojnim skupovima gdje se o toj temi raspravljalo. Međutim, rezultata do sada, barem onih stvarnih, nije bilo.  Ostalo je po starom kao vrtuljak – završeni učenici srednjoškolci i mladi radnici nisu se mogli zaposliti jer nisu imali godinu ili dvije prakse, a radne organizacije u natječajima redovito traže radni staž. S druge strane, mladi ljudi se nisu mogli zaposliti pa prema tome ni steći radni staž. Ovakva igra u zatvorenom krugu nije ukazivala na perspektive i ambicije mladih ljudi su uništavane na najgori mogući način.
 
Zato je inicijativa koju je nedavno pokrenuo i uvelike realizirao Zavod za zapošljavanje općine Karlovac ne samo potez vrijedan pažnje, nego možda i put rješenja problema nezaposlenosti. Na posljednjem sastanku Općinskog komiteta SK, Općinskog sindikalnog vijeća i Zavoda za zapošljavanje s predstavnicima radnih organizacija iznesen je prijedlog da se karlovačkim privrednim organizacijama uvede stažiranje pojedinih kategorija nezaposlenih radnika. 

Od dogovora do realizacije korisne zamisli bio je samo jedan korak i u posljednjih mjesec dana posredstvom Zavoda za zapošljavanje radnika u Karlovcu je oko stotinu nezaposlenih kvalificiranih radnika, svršenih srednjoškolaca i radnika s višom i visokom stručnom spremom potpisalo ugovor o stažiranju na godinu dana sa desetak karlovačkih radnih organizacija.

Za vrijeme stažiranja mladi radnici dobivaju nagradu koja se kreće između 25 i 50 tisuća starih dinara mjesečno(cca od četvrtine do polovine tadašnje plaće – op.a.),  a isplaćuje se unatrag. Neka poduzeća, kao tvornica Konteks koja je primila 35 stažista, davat će im pored nagrade i besplatan doručak u tvorničkom restoranu. 

Nema sumnje da je ovakav način rješavanja nezaposlenosti u Karlovcu vrlo koristan i on će bez sumnje pokazati dobre rezultate. To prije što su za ovakve aranžmane prije svega vrlo zainteresirani gotovo svi mladi radnici koji još nemaju radnog iskustva. Praktičan rad u nekoj radnoj organizaciji omogućit će im prije svega da zadrže stečeno znanje i da ga u praksi potvrde i usavrše, a time će steći i toliko neophodan radni staž ili radno iskustvo koje se traži u gotovo svakom natječaju za radna mjesta koje raspisuju radne organizacije i u kojima su mladi radnici samim time bili eliminirani.
 
 Dosadašnja iskustva sa stažistima opravdala su nade s kojim asu ugovori potpisivani. Iz nekih radnih organizacija, kao iz Konteksa i Že-Če-a i drugih već su javili Zavodu za zapošljavanje da su zadovoljni radom svojih stažista pa se očekuje da će i ostali koji čekaju na potpisivanje ugovora lakše ući u neku od radnih organizacija. Osim toga, vlada uvjerenje da će takvi stažisti, nakon isteka njihovih ugovora dobrim dijelom biti zadržani kao stalni radnici u radnim organizacijama gdje su stažirali, pogotovo ako se pokažu kao dobri radnici.