Karlovac živi na staroj slavi i uglavnom se može podičiti s proizvodima s kojima se dičio i prije pedeset godina

Mladi inovator Karlovčanin Albert Gajšak u tri je godine prodao preko 15 tisuća igraćih konzola MAKERbuino i mobitela MAKERphone, svojih prepoznatljivih proizvoda koji funkcioniraju na “uradi sam” principu i spajaju STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematik), aedukaciju i zabavu.

Moglo bi se reći, Gajšak je jedan od rijetkih Karlovčana, a možda i jedini koji stvara proizvode koji idu u korak s budućnošću. Njegova tvrtka CircuitMess raste eksponencijalno, ali nažalost više nije karlovačka. Iz garaže roditelja u kojoj je postigao veliki uspjeh svojim MAKERphoneom, i nakon kojeg se o njemu brujalo i izvan granica Hrvatske, Gajšak je firmu preselio u Lučko. Možda ne bi da je netko iz vladajućih lokalnih struktura nazvao dečka i pitao što Grad i Županija trebaju učiniti da svoju tehnološku tvrtku nastavi razvijati u Karlovcu. Očito nitko nije zvao, a trebao je.

Sadržaj se nastavlja...

Karlovac živi na staroj slavi i uglavnom se može podičiti s proizvodima s kojima se dičio i prije pedeset godina. Pivom, kranjskim kobasama iz PPK-a, tiskanom ambalažom za Plivu, motorima i turbinskim lopaticama iz firmi koje su proizašle iz bivše Jugoturbine. Karikiramo, ali to je u biti tako. Izuzetak je HS produkt, ali pištolji i puške nisu nešto čime bi se čovjek dičio, a i više bi voljeli da je oružje stvar prošlosti, a ne budućnosti.

Vraćamo se u prošlost sa zanimljivim isječkom iz karlovačke prošlosti, kad je industrija gledala u budućnost i pokušavala se ukrcati u vlak moderne tehnologije. U zanimljivom tekstu saznajemo kako je Jugoturbina imala odjel za razvoj nuklearne opreme jer se nuklearnoj energiji početkom osamdesetih, tamo negdje do Černobila, proricala svijetla budućnost. To je nešto kao da danas imamo lokalnu firmu koja proizvodi opremu za 5G infrastrukturu. Karlovačke tvrtke sudjelovale su u izgradnji prve i jedine nuklearke u bivšoj Jugoslaviji, onoj u Krškom, koja bez prekida i većih problema funkcionira već 37 godina. Kao što se iz teksta vidi, u Jugoturbini su se pripremali i za drugu nuklearku od ukupno devet koliko ih je po planu trebalo biti izgrađeno do 2000. Iz današnje perspektive, s havarijama u Černobilu i Fukushimi, dobro je da do njihove izgradnje nije došlo. Karlovačka spremnost za nuklearni program samo ilustrira koliko smo nekad bili u tijeku s tehnološkim izazovima vremena.

„Osnovan odjel za razvoj nuklearne opreme“, Karlovački tjednik, 21. siječnja 1982.

„Jugoatomenergo“, poslovna zajednica za projektiranje i izgradnju nuklearnih elektrana, i nuklearna elektrana Krško potpisali su sporazum o međusobnoj poslovno-tehničkoj suradnji na održavanju i remontu naše prve nuklearke. Članovi „Jugoatomenerga“ su 12 kolektiva jugoslavenske strojogradnje i elektrotehnike, među kojima je i SOUR „Jugoturbina“, odnosno radne organizacije: Tvornica parnih turbina, Tvornica dizel motora i Tvornica pumpi.

Ovo gotovo da ne bi zaslužilo širu pažnju od obične novinske vijesti da se ne radi o povijesnom datumu za jugoslavensku privredu. Prodor je to, sasvim je izvjesno, domaće strojogradnje u nuklearni program, stvaranje privrednog jezgra koje će danas-sutra biti sposobno da projektira, izgradi i vlastitim snagama opremi nuklearnu elektranu. Na „Krškom“ se, naime, neće stati. Predviđeno je da se do kraja stoljeća u Jugoslaviji izgradi još devet nuklearnih elektrana snage 1000 megavata. Razvijanjem poslovne zajednice „Jugoatomenergo“, odnosno njezinih članica, oslobađamo se od ovisnosti uvoza opreme i znanja za nuklearke, a stvaraju se i uvjeti da se kao proizvođači opreme za nuklearne elektrane s vremenom pojavimo o zemljama trećeg svijeta.

Kolektivi SOUR-a „Jugoturbina“ u tome imaju veliku ulogu i, već sada određeno iskustvo. Tvornica parnih turbina debitirala je u „Krškom“ gdje je montirala i preuzela održavanje turbine američkog „Westinghousea“, snage 664 megavata. U izgradnji naše prve nuklearke zapisano je i ime Tvornice pumpi. Ovaj je kolektiv u kooperaciji s KSB-om isporučio dvije rashladne pumpe i nekoliko manjih iz vlastitog proizvodnog programa. Tvornica dizel-motora, radna organizacija s najviše iskustva u opremanju nuklearnih elektrana preuzela je održavanje havarijskog dizel-agregata. Već 1976. ova je tvornica isporučila za potrebe nuklearne elektrane u SSSR-u havarijski dizel-agregat, a do sad je takvih agregata izgrađeno 15, koji se mogu instalirati u svaku nuklearku do 1000 megavata.

Kako bi dočekala spremno izgradnju naše druge nuklearke, SOUR „Jugoturbina“ osnovala je odjel za razvoj nuklearne opreme čiji je osnovni zadatak proširenje i usavršavanje programa „Jugoturbine“ u okviru „Jugoatomenerga“ i proučavanje nuklearne tehnologije u svijetu. U suradnji s Elektrotehničkim i Strojarskim fakultetom u Zagrebu, te s drugim institutima i tvornicama, školuju se potrebni kadrovi.

Utvrđeni su i konkretni razvojni zadaci pojedinih kolektiva. Tvornica parnih turbina priprema se za izgradnju nove tvornice koja će, prema licenci švicarske tvrtke BBC, moći proizvoditi turbine i do 1000 megavata. U Tvornici pumpi intenzivno se radi na prikupljanju dokumentacije za proizvodnju glavnih i pomoćnih napojnih pumpi za potrebe nuklearnih elektrana zemalja SEV-a.