Mi nemamo visoku produktivnost rada, nismo iskorijenili siromaštvo, nemamo brzi gospodarski rast, a bogme ni visoku razinu proizvodnje. Mi osim osnovnih dobara, uglavnom uvozimo ono što trošimo.

Potrošačko društvo je društvo u kojem je potrošnja došla na visoku razinu pod utjecajem suvremenih tehnologija i visoke produktivnosti rada, marketinške politike te rasta životnoga standarda. Pozitivna je činjenica da je takvo društvo iskorijenilo masovno siromaštvo, da održava brzi gospodarski rast i visoku razinu proizvodnje i potrošnje te da potrošači imaju širok izbor potrošnih dobara. Negativna je tendencija da potrošnja određuje hijerarhiju društvenih vrijednosti i stvara ovisnost ljudi o nametnutim i često nepotrebnim oblicima potrošnje (konzumerizam), a da se drugi društveno korisniji oblici potrošnje i razvoja (potrošnja na obrazovanje, zdravlje, brigu o okolišu) zapostavljaju. Ova definicija prepisana uz Hrvatske enciklopedije dobro definira Hrvatsku kao potrošačko društvo, osim u nekim pozitivnim aspektima te definicije. Naime, mi nemamo visoku produktivnost rada, nismo iskorijenili siromaštvo, nemamo brzi gospodarski rast, a bogme ni visoku razinu proizvodnje. Mi osim osnovnih dobara, uglavnom uvozimo ono što trošimo. A otkad smo se prestali zamarati sa stvaranjem nove vrijednosti, prvo se vrli kapitalistički svijet potrudio da preko shopping centara dođe k nama, a onda je i tehnologija otvorila neslućene mogućnosti utaživanja naše gladi za kupovanjem. Online, preko interneta s par klikova miša. Prije interneta i prije kapitalizma, oni koji su voljeli fine stvari morali su se potruditi i upustiti u avanturu da dođu do njih. I tada smo imali sklonost trošenju, ali to nismo radili u Supernovi i Kauflandu nego smo po zapadne proizvode potezali do Trsta i Graza, ili smo naručivali od mnogobrojnih gastarbajtera koji su se za blagdane uvijek vraćali doma. I u Karlovcu se moglo vidjeti i osjetiti svega i svačega što se u Karlovcu i u cijeloj Hrvatskoj nije moglo kupiti. Od sitnica, Ray Ban naočala, stranih gramofonskih ploča, Sony walkmana, levisica 501, talijanskih bicikla…, do Vespi, Kawasakija, BMW-a i Mercedesa…. Ne puno, ali bilo je.

Vlast nije poticala praksu uvoza robe koja je vukla na bilo kakav luksuz, ali bila je dovoljno pametna da ljudima otvoreno ne brani takvo što, pa su autobusi u praskozorje vikendom redovito kretali za Trst i Graz. Nije branila, ali je gunđala i pokušavala odvratiti ljude uvjeravajući ih da i u karlovačkim trgovinama ima dosta inozemne robe, čemu svjedoči i tekst iz lokalnih novina od prije pola stoljeća koji je potpisao karlovački novinar na početku karijere Mladen Stubljar. Možda su i bili u pravu, ali Karlovčane nisu zanimale osnovne potrepštine iz Istočne Njemačke i Čehoslovačke, već luksuzna roba sa Zapada.

Sadržaj se nastavlja...

„Roba uvozna - potrošači domaći“, Karlovački tjednik, 18. veljače 1971.

Poznato je da smo mi Karlovčani, uostalom kao i svi Jugoslaveni, veoma raspoloženi da kupujemo i nosimo stvari koje nose inozemni pečat. Ta je činjenica vjerojatno uvjetovala rascvjetavanje Trsta kao trgovačkog centra. Međutim, svi smo svjedoci, čitajući ili pak uvjerivši se u samom Trstu, da su, kako izgleda, njegovi trgovački dani odbrojani. Zašto? Da li se roba koju smo tamo inače tražili sada nalazi u našim trgovinama?

Odgovor smo potražili u prodavaonicama u Karlovcu. Recimo, što bi mogao kupiti muškarac koji voli stvari iz inozemstva?

Onaj koji provodi slobodno vrijeme kod kuće uživao bi vjerojatno šetajući u španjolskim papučama koje prodaju prodavaonice „Proleter“ i „Josip Kraš“.

Donje rublje iz Čehoslovačke, Mađarske i Istočne Njemačke prodaje se u „Standard“ prodavaonici na Korzu. Svoje hlače ili sako mogao bi sašiti iz uvoznih tkanina, čehoslovačkog, austrijskog ili njemačkog

porijekla koje bi našao u trgovinama RIO, Modne tkanine i još nekim. Njegova vesta bi bila od holandske vune koju možete kupiti u trgovini „Vuna“. Ako mu je još hladno, onda odmah u „Standard“. Tamo će kupiti deke iz Istočne Njemačke. Nakon ovolikog nabrajanja i zadovoljavanja uvoznom robom našeg zamišljenog muškarca, vi pogađate da bih želio nešto popiti, Nešto žestoko, dakako inozemne proizvodnje. U tom pogledu pruža se širok izbor pića kojih ima gotovo u svim samoposlugama. Najcjenjeniji je škotski viski, a može se naći talijanskog, francuskog i španjolskog konjaka, kao i grčke rakije.

Ne znam prija li voće nakon čašice žestokog pića, ali južno voće, (banane, limun i naranče) neće nitko odbiti, a kamoli kad sazna da dolaze iz Ekvadora, Grčke i Izraela. Dok čitate ovaj raport, vjerojatno slušate muziku. S japanskog tranzistora Sanyo ili njemačkog Grundiga, možda s Philipsovog magnetofona? Ako sam pogodio marku, pretpostavljam da ste te aparate kupili u „Tehnomerkuru“, koji osim toga prodaje frižidere i strojeve za pranje rublja talijanske ili njemačke proizvodnje. Ako pak „vrtite“ na gramofonu najnovije hitove, to su sigurno ploče indijske proizvodnje kupljene u istoj trgovini.

Naše sugrađanke su poznate kao lijepe predstavnice svoga spola, ali za potenciranje svoje ljepote mnoge od njih upotrebljavaju kozmetička sredstva. U parfumerijama OTP-a nalazi se uvezena kozmetika iz Njemačke i Engleske. U istim trgovinama možete nabaviti švicarske ručne satove kao i budilice njemačke proizvodnje.

Pišući ovaj tekst, umorio sam se prilično „lupajući“ po pisaćoj mašini. I vi možete kupiti takvu u prodavaonici „Mladost“, talijanske, švedske ili njemačke proizvodnje. Završimo ovo putovanje po karlovačkim trgovinama, koje me prilično umorilo, jer me moje talijanske cipele kupljene u jednoj karlovačkoj prodavaonici obuće žuljaju. Bolje bi mi bilo da sam kupio sportske „šlape“ čehoslovačke proizvodnje u prodavaonici Borovo.