Karlovac je zahvaljujući fetišu karlovačkog tajkuna Hanžela dobio jedno od najosebujnijih dječjih igrališta-parkova u cijeloj Hrvatskoj

Koliko nam standard raste vidljivo je i po dječjim igralištima i igraonicama. Djece je doduše sve manje, ali igrališta je sve više. Ne grade ih kao nekad samo lokalne vlasti, već ih nalazimo u trgovačkim centrima, pred kafićima i restoranima, da bi se mlade obitelji privukle, da djeci bude zabavno i ne zanovijetaju dok roditelji troše novac.

Dapače, Karlovac je zahvaljujući fetišu karlovačkog tajkuna Hanžela dobio jedno od najosebujnijih dječjih igrališta-parkova u cijeloj Hrvatskoj. Kad već nije sagradio hotel kako je obećao i kako ga obavezuje urbanistički plan, ponudio je Karlovcu park s plastičnim životinjama. Malo kiča dobro dođe u ovu našu turobnu svakodnevicu, zar ne?

Sadržaj se nastavlja...

Zanimljivo, zadnjih godina dolazi se do dječjih igrališta i raznim donacijama. U Ulici Marina Držića izgradnju igrališta financirao je tada još Todorićev Konzum, ono najatraktivnije u gradu na Vunskom polju donirala je američka vlada, igralište u Smičiklasovoj pak turska razvojna agencija TIKA. Iako ima mišljenja da se igrališta ne obnavljaju ažurno, dojma smo da su generalno u pristojnom stanju i da ih nikad nije bilo više, trenutno ih ima preko 30. Ovakve su stvari uvijek „zicer“ za gradsku vlast, igralište ne košta puno, ne zahtijeva puno papirologije ni posebnog truda, a ljudima se lijepo vidi i stvara se dojam kako se gradska vlast trudi.

Kad se grade i uređuju nova igrališta, ostaje enigma zašto se slabo održavaju i obnavljaju stara. Dobar primjer je igralište u parku iza one sramote od napuštenog „Edisona“, a još goru sudbinu je doživjelo igralište na kojem se nešto moglo i naučiti i na kojem se nešto smisleno dalo organizirati. Riječ je o prometnom parku za djecu u Šancu.

Nismo sigurni da ga je vrijeme pregazilo, jer bi i danas dobro došao za edukaciju uz zabavu djece osnovnoškolske dobi, ali je očito da ga je „pregazila“ nezainteresiranost nadležnih jer tamo danas zapravo od starog poligona nije ostalo ništa osim ispucalog asfalta, trošnog mostića i sjećanja ljudi koji su šezdesetih i sedamdesetih tamo kao djeca stjecala iskustva u prometu i sudjelovala na tematskim natjecanjima.

U tekstu u nastavku stoji kako je uz park trebala biti sagrađena garaža, servisna stanica i još koješta. Sva sreća, kad je uređen, stalo se točno u fazi da pruža novi sadržaj, a da se Šanac ne devastira daljnjom gradnjom objekta. Podsjećamo na njega jer će ove godine biti 60 godina od kada je prvi put uređen kao dječji prometni park.

„Konačno, dječji saobraćajni park“, Karlovački tjednik, 21. svibnja 1961.

U nedjelju se u Šancu iza košarkaškog igrališta okupio oko 5000 građana i mališana. Prisustvovali su svečanom otvaranju Dječjeg saobraćajnog parka. Šanac isprepleten vozačkim stazama i saobraćajnim znakovima primio je mališane na njihovu prvu vožnju.

Mopiji (minijaturni automobili) radosno su savladavali mnogobrojne zavoje, zapreke, prijelaze preko željezničkih tračnica, mostova…

Mališani su se našli na „pravoj pravcatoj“ cesti, malenoj kao i oni sami, ali ipak je to cesta na kojoj vrijede sva pravila kao i na onoj pravoj.
Dvadeset i pet uniformiranih mališana saobraćajaca upravlja cjelokupnim saobraćajem parka.

- Poštujte propise! . oni su strogi u ovoj službi. Svako ga dana će ovaj park živjeti posebnim životom: na 1330 metar staze mališani će učiti pravila saobraćaja pod stručnom kontrolom dvojice nastavnika. Na prostoru od 700 metara kvadratnih učit će se vožnja mopija, mopeda i bicikl, a pomoću trideset malih saobraćajnih znakova djeca će učiti prometnu signalizaciju.

O saobraćajnom parku za djecu u našem gradu se već dugo govori. Karlovčani su među prvima u zemlji koji su došli na ideju da pomoću igre uče djecu da se snalaze u saobraćaju i njegovim pravilima.

Međutim, za ostvarenje ove ideje trebalo je dosta vremena. Članovi Auto-moto društva uz pomoć Narodnog odbora, Sekretarijata za unutrašnje poslov, AMS Hrvatske,
Centra za predvojničku obuku i nekih karlovačkih poduzeća pretvorili su ideju u stvarnost.

Ali, da bi mogli ući u park, djeca treba prije da ispune određene uvjete. Ona treba da polože ispit za značku saobraćaja. Svakako da im je njihov park najveći poticaj da polože ovaj ispit.

U parku će se uskoro izgraditi garaža, kompletna servisna stanica. sanitarni čvor i neki drugi objekti.

Nije potrebo koliko ovaj park znači za tehničko obrazovanje djece i podizanje njihove saobraćajne kulture. U igri će djeca mnogo naučiti. Naučit će poštivati saobraćajne propise, a time će se smanjiti broj nesreća u kojima često stradaju djeca, većinom zbog svoje nepažnje i nepoznavanja prometnih propisa.