KA RETROVIZOR

KARETROVIZOR

Odlazak zagrebačkih gradonačelnika: Bandić je otišao na vrhuncu moći, naš Veco umro je isključen iz društva iako je za Zagreb napravio monumentalne stvari

Odlazak zagrebačkih gradonačelnika: Bandić je otišao na vrhuncu moći, naš Veco umro je isključen iz društva iako je za Zagreb napravio monumentalne stvari
KAfotka.net

Za razliku od Bandića koji je umro dok je bio u poziciji moći i koji za života nije morao trpjeti posljedice svojih loših poteza u 20 godina vođenja Zagreba, Holjevac je 1962. maknut s mjesta gradonačelnika Zagreba

Voljeli ga ili ne, slagali se s njim i njegovim metodama vođenja metropole ili ne, Milanu Bandiću se ne može osporiti volja i radna etika da od Zagreba napravi veći grad negoli je to bio prije njegovog dolaska na njegovo čelo prije puna dva desetljeća. To što je u tom svom neumornom radu postao visoko kontroverzni političar, što ga je pratila sjena korupcije, samovolje, to što je uži krug ljudi i sebe samoga učinio bogatim na račun izdašnog zagrebačkog proračuna, pa i sama činjenica da je protiv njega podignuto preko 250 kaznenih prijava, druga je priča. Bandić je tipičan primjer političara kojeg je moć iskvarila s godinama i koji je s vremenom upao u stanje apsolutističkog uma. Iako to nikad nije decidirano rekao, Bandić se počeo ponašati u stilu „Zagreb, to sam ja“, da parafraziramo Luja XIV. 

Na ovom mjestu danas ćemo se prisjetiti još jednog znamenitog zagrebačkog gradonačelnika, rođenog Karlovčanina Vece Holjevca, odnosno njegove također prerane smrti. Revolucionar u ratu, vizionar u miru Holjevac je u deset godina vođenja Zagreba, od 1952. do 1962. godine poduzeo niz hrabrih urbanističkih poteza koji su Zagreb učinili modernim velegradom, prije svega premošćivanjem Save i izgradnje Novog Zagreba na desnoj obali Save. Žustro se borio za interese Zagreba, dovlačio industriju u njega i federalnim vlastima se zamjerio najviše po tome što nije popustio da se Zagrebački velesajam preseli u Beograd.
 
Za razliku od Bandića koji je umro dok je bio u poziciji moći i koji za života nije morao trpjeti posljedice svojih loših poteza u 20 godina vođenja Zagreba, Holjevac je 1962. maknut s mjesta gradonačelnika Zagreba, a nakon što je potpisao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967.), prvo je podvrgnut partijskoj istrazi, marginaliziran, brisan iz članstva Saveza komunista, te isključen iz javnog života. Je li ga to dotuklo, nije poznato, no umro je od karcinoma premlad s 53 godine. S obzirom da je bio ostraciziran bilo je za očekivati da će Karlovački tjednik smrt tog znamenitog Karlovčanina obilježiti nekom crticom na dnu stranice, no 16. srpnja 1970., pet dana nakon Vecine smrti Tjednik je objavio preko cijele naslovnice govor tadašnjeg karlovačkog gradonačelnika Rudolfa Dubravčića kojeg zbog zanimljivih povijesnih detalja našeg grada i povijesnog konteksta, prenosimo u cijelosti.     

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Vece više nema“, Karlovački tjednik 16. srpnja 1970. 

U Zagrebu je 11. srpnja, poslije kratke i teške bolesti u 53. godini umro narodni heroj Većeslav Holjevac, rođen u Karlovcu, poznati revolucionar, ratni komandant i poratni rukovodilac. Crne zastave na službenim zgradama i Ulici Moše Pijade, gdje je nekada živio, te mnogobrojni izrazi saučešća odražavali su tugu za još jednim prerano umrlim revolucionarom. Karlovcu je održana komemorativnu sjednica Općinskog sabora na kojoj je predsjednik Općinskog SUBNOR-a Karlovca i Vecin ratni drug Herman Furlan govorio o njegovom životnom putu. Sabor je donio preporuku da jedan od objekata u Karlovcu dobije ime Vece Holjevca. Na groblju Mirogoj pogrebu su u ponedjeljak, 13. srpnja prisustvovali mnogi ratni drugovi Vece Holjevca iz svih komuna naše regije. Komemorativna svečanost održana je i u Draganićima.

Opraštajući se na mirogojskom groblju u Zagrebu od druga Vece Holjevca, predsjednik Općinske skupštine Karlovca Rudolf Dubravčić je rekao: Dragi Veco, građani Karlovca i okolice, Korduna i Pokuplja, Žumberka i Cazinske krajine s tugom su primili vijest o tvojoj smrti, svjesni da nas je napustio jedan od sudionika i tvoraca legendarnog radničkog pokreta našega kraja, da nas je napustio čovjek koji je bio najizrazitiji izdanak proleterskih revolucionarnih, socijalističkih htijenja Karlovca i njegovo okoline. 

Rođen u Karlovcu, ti si u mladosti upijao ljepotu njegovog krajolika, njegovih rijeka, njegovih blagih brežuljaka. I kad te je životni put odveo iz njega uvijek su ta sjećanja navirala i bila prisutna u tvom susretu s rodnim krajem i njegovim ljudima. Ti si u mladosti upijao u Karlovcu i sokove radničkog proleterskog bunta, gledao brojne štrajkove karlovačkih radnika, progone i demonstracije, učio i sagledavao puteve oslobođenja radničke klase i postao jedan od brojnih boraca našeg revolucionarnog pokreta. Predratni napredni Karlovac živio je burnim revolucionarnim dahom. U krilu radničke klase i inteligencije stvarano je borbeno jezgro koje je pod rukovodstvom KP nosilo idejnu i ekonomsku borbu, odgajalo mlade radnike, đake i studente i pripremalo se za odsudnu bitku. 

Tako si i ti Veco izrastao iz te akcije i postao jedan od najviđenijih u toj akciji. Najprije idejno su pod tvojim rukovodstvom rasli novi kadrovi naše revolucije, brojni borci koji će organizirati radničke štrajkove, okupljati simpatizere Partije, širiti ilegalnu partijsku štampu, tumačiti i oblikovati partijske zadatke. Iz te akcije izrastao si i ti kao član KP, a izrasli su i mnogi tvoji suborci. Zato i nije bilo teško u predvečerje revolucije povesti pod zastavom Partije više od tisuće građana u demonstracije pred „Edison“ kinom protiv Trojnog pakta. Zato nije bilo teško ubrzo poslije kapitulacije formirati Vojni komitet za okrug Karlovac, kojeg si ti bio član. Nije bilo teško pod rukovodstvom Vojnog komiteta sakrivati oružje u grobnici na karlovačkom groblju, a poslije dizanja ustanka prebacivati ga na oslobođeni teritorij. Nije bilo teško u takvom Karlovcu činiti brojne diverzije na pruzi, na električnim instalacijama i stupovima, istaknuti crvenu zastavu za Prvi maj 1941. godine na gradini Dubovac, na Lopašićevom spomeniku, na zgradi banke koju su nastavali i čuvali talijanski vojnici. Nije bilo teško dijeliti letke, ispisivati antifašističke parole po zidovima i činiti mnoge druge diverzije. 

Svu ovu klimu revolucionarnog vrenja nosilo je jedno pokoljenje boraca na čijem si čelu bio upravo ti kao organizator i vojnik revolucije, revolucije koja je svoje vatreno krštenje dobila još u ilegali prije dizanja sveopćeg narodnog ustanka. Možda nigdje u Hrvatskoj nije Okružni komitet imao tako kontinuiran rad i tako duboke korijene. Svi mi Karlovčani koji smo sudjelovali u tim akcijama znali smo da si ti vođa jedne borbene grupe omladinaca i divili se tvojoj odlučnosti, hrabrosti i dosljednosti. 

Mi Karlovčani ponosni smo da si ti mladi Karlovčanin, koga su krasile odlike čitavog našeg karlovačkog revolucionarnog pokoljenja djelovao u ime tog pokoljenja s tako iskusnim i prekaljenim revolucionarima kao što su Rade Končar, Josip Kras, Ivo Marinković…. Uskoro kad su se počele okupljati prve grupe na Debeloj Kosi, u Loskunji, Jurgi, Skradu, Perjasici, Perni, Maličkoj, Kirinu. Ti si po nalogu Partije pošao na taj teren da zajedno s ostalim drugovima organiziraš ustanak pod rukovodstvom Partije. Ostavio si rodni Karlovac, ali je ostalo sjeme koje će neprestano davati nove borce. I provale komiteta i hapšenja i strijeljanja na Šištantu i odvođenje u koncentracione logore nisu mogle uništiti borbeni Karlovac. I Tvoj Karlovac ostao je glavni punkt i veza oslobođenog teritorija i okupiranog Zagreba i okupirane Hrvatske. Ovuda su prolazili kuriri, ilegalci, španjolski borci, tu je bio prolaz mnogim rodoljubima u partizanske jedinice, ovuda se prenosilo oružje, lijekovi, municija. Poznato nam je da si se uvijek radovao našim uspjesima, da si i sam često sudjelovao u organizaciji pojedinih akcija, da si stalno bio u vezi s ilegalom u Karlovcu i davao joj nove podstreke. Posebno je u našem gradu i okolici odjeknuo dolazak partizana preobučenih u domobranske uniforme u Karlovac da spase uhapšenog Marijana Čavića. A kad smo saznali da si na čelu grupe partizana Karlovčana i Kordunaša bio ti, dragi Veco, onda je to bio podstrek karlovačkoj ilegali da upornije i snažnije udari neprijatelja i organizira nove borbene jedinice u gradu i da na oslobođeni teritorij pošalje nove borce. Dragi Veco, zamoljen sam od drugova Kordunaša da u svom oproštajnom slovu izrazim duboko poštovanje koje narod Korduna njeguje prema tebi, i tvom životnom putu i tvom revolucionarnom djelu. Jer ne može se zaboraviti ono što si ti učinio za narod Korduna u toku rata.

Ti si kao Hrvat došao na Kordun da se boriš zajedno sa Srbima za oslobođenje naše zemlje od okupatora i domaćih izdajica. Ti si zajedno s ostalim Hrvatima pokazao da hrvatski narod želi slobodu i ravnopravnost svih naroda Jugoslavije. Ti si zajedno s ostalim partizanima Hrvatima razbio laži rasističke propagande koja je željela istrebljenje i Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ti si uvijek isticao da je jedino KP sposobna da oslobodi naše narode i pruži im sretnu budućnost. Ti si tako izrastao u jednog od najistaknutijih organizatora na Kordunu i Hrvatskoj. Tvoj put i tvoj rad pokazali su da ti je narod Korduna vjerovao kao čovjeku i borcu, komunisti i revolucionaru. Niste uzalud ti i tvoji suborci često isticali kako ste toplo bili primljeni u selima Korduna, kako su vas čuvali i kako su vas voljeli. A kad je završio rat životni putevi su te odveli na nove dužnosti, ali su ostale veze koje su te trajno vezale za rodni grad i ratni kraj. 

Mi znamo da si se angažirao neposredno poslije rata u izgradnji porušenog Vojnića, u obnovi uništene karlovačke industrije, u rješavanju nekih životnih problema Karlovca, Korduna i Pokuplja. Mi znamo da su te putevi često vodili u te naše krajeve, da si se radovao susretu sa starim borcima, da si pratio naš razvoj, da si nam uvijek želio pomoći. Mi smo shvatili na tvom novom zadatku tvoju viziju novog Zagreba, tvoju angažiranost na tom djelu, mi smo shvatili tvoju misao da sutra kilometri neće značiti granicu, već da prijelaz preko Save i auto-put nose spoj tvog rodnog Karlovca s tvojim i našim Zagrebom, nose stvaranje velikog političkog, ekonomskog i kulturnog centra Hrvatske koji će zablistati svojom punom snagom u razvoju naše socijalističke domovine Hrvatske.  Mi smo ti na svemu tome zahvalni i u našim srcima ostat će vječno tvoja uspomena. U Karlovcu, na Kordunu, Pokuplju, Žumberku i Cazinskoj krajini postoji legenda o velikom borcu i komandantu narodnom heroju Veci Holjevcu. 

Neka je vječna slava drugu Veci Holjevcu. 

Izdvojeno


Reci što misliš!