Teško se oteti dojmu da je jedno zdravstveno pitanje postalo ne samo svjetonazorsko nego se i politizira iako pitanje pobačaja u Hrvatskoj nije problem kakvim ga dio konzervativne scene želi napuhati.

Da je Hrvatska pod utjecajem katoličke Crkve i desnih političkih krugova sve konzervativnija zemlja, i da se ovdje kao i u mnogim post-komunističkim zemljama kotač po tom pitanju okreće unazad, nije nikakva tajna. U tom smislu, pitanje na kojem se kod nas ne prestaju lomiti koplja je i pitanje prava žene da odlučuje sama o svome tijelu, prvenstveno se tu misli na pravo na prekid trudnoće na zakonski način. 

Koliko je to kontroverzno pitanje osjetljivo, ili koliko je zakon o tom pitanju dobar, svjedoči i činjenica da je preživio od davne 1978. godine i da se primjenjuje dan-danas, iako za žene više nije sve tako jednostavno bez obzira na zakon, kao što je bilo nekad. 

Sadržaj se nastavlja...

Djevojke, žene koje se iz ovog ili onog razloga odluče za prekid trudnoće do vremena kad je to zakonito (10 tjedana od začeća), susreću se s raznim preprekama, od nezakonitih plakata po bolnicama koje ih odvraćaju od tog čina do liječnika koji su javni službenici, ali im institut „priziva savjesti“ koji je na mala vrata uveden kao dio etičkog kodeksa iz Zakona o liječništvu, daje za pravo da odbijaju sudjelovati u zakonskom pravu žena na pobačaj. Koliko je Hrvatska otišla unazad, govori činjenica da se u Hrvatskoj 2018. čak 59 posto ginekologa pozvalo na priziv savjesti i ne želi provoditi zakon koji ženama omogućuje legalni prekid trudnoće. U susjednoj Sloveniji takvih je liječnika u javnom sustavu tek 3 posto. 

Teško se oteti dojmu da je jedno zdravstveno pitanje postalo ne samo svjetonazorsko nego se i politizira iako pitanje pobačaja u Hrvatskoj nije problem kakvim ga dio konzervativne scene želi napuhati. Naime, Hrvatska je prije deset godina imala manje od 5 medicinskih trudnoća na 1000 žena u reproduktivnoj dobi, što je jedan od najnižih postotka u Europi. Danas nije ništa drugačije. Nadalje, broj abortusa u Hrvatskoj se gotovo drastično smanjuje bez obzira što je legalan i dostupan. 1989. u Hrvatskoj je čak 49 posto trudnoća završavalo medicinskim prekidom trudnoće, 1995. u Hrvatskoj je bilo preko 14 tisuća legalnih pobačaja, a 25 godina kasnije tek oko 2500 legalnih medicinski induciranih pobačaja na zahtjev žene. Kao što se vidi iz teksta u nastavku to je tek nešto više nego samo u Karlovcu godišnje na početku 1970-ih godina. 
 
I dok neki, poput tako zvane pro-life aktivistice Željke Markić smatraju da je Poljska - kao prva zemlja u Europi koja je uvela strogu zabranu pobačaja čak i ako su u pitanju malformirani plodovi - „svjetionik nove Europe“, drugi misle da je netko u Poljskoj ovim zakonom ugasio svjetlo. Jer, zabrane u ovakvim slučajevima mogu biti kontraproduktivne. Ako žena u ranom stadiju želi prekinuti  trudnoću zabrana je neće spriječiti. Učinit će to preko granice ili će to učiniti ilegalno u nekoj garaži. A onda stvaramo em novu spiralu kriminala, em dovodimo u opasnost žene koje žele same odlučiti što i kako sa svojim tijelom. 

Pobačaj nikom nije drag ili priželjkivani ishod, ali postoji mnogo racionalnih razloga da ostane legalan i pod kontrolom države. Kao što se vidi iz karlovačke priče o tom pitanju, ni u stara vremena liječnici nisu smatrali da je pobačaj sretno rješenje, ali znakovito je da u toj nesreći nigdje ne spominju plod koji je konzervativnim pro-liferima danas fokus jer igraju na sentiment ljudi – već je glavna briga liječnika i društva bilo psihičko i fizičko zdravlje žene i kako „voditi slobodnu ljubav bez straha od začeća“.

„Abortus – jezivi planer obitelji“, Karlovački tjednik, 12. travnja 1973. 

Kako voditi ljubav slobodnu bez straha od začeća, od neželjene trudnoće? Pitanje koje se svakodnevno postavlja, ali se na njega ne nađe uvijek pravi odgovor. Najlošiji je onaj kada se kasnije spas potraži na improviziranom stoku „nadri-ginekologa“, starica, sestara, babica…
Ima jedan riječ koja jednako plaši i liječnike i žene. Abortus! Iza nje stoji prijetnja ženinom životu, sreći i porodici, radnom mjestu. Abortus!

- Strašna je ta riječ ako je i abortus jedan od nužnih oblika planiranja obitelji. Vrijeme je danas da muškarac i žena vode ljubav, da imaju onoliko djece koliko mogu, da je svako dijete začeto željeno, nošeno željeno i dočekano s radošću. 

Bile su to prve riječi razgovora s ginekologom, predsjednikom prvostupanjske komisije za prekid trudnoće Medicinskog centra Karlovac, Stjepanom Škrtićem. 

Svake srijede u 13 sati, dr. Škrtić, dr. Predrag Stojanović i socijalni radnik Ana Marković, razmatraju po tridesetak molbi u kojima stoji obavezna rečenica: molim da mi se odobri prekid trudnoće. 

Molbe su na stolu, a žena zdvojna, čeka odluku. Čeka da komisija kaže i napiše „odobrava se prekid trudnoće…“, „to će se obaviti u Ginekološkom odjelu u Karlovcu…“

Čeka žena, a komisija razmišlja i važe razloge koji su ženu natjerali na ono što ni sama ne želi. Iza molbe je život u skučenim prostorijama, niski osobni dohoci, nesretan brak, čopor dječjih glavica. Razlozi koji se službeno nazivaju: socijalni, medicinski, zakonski. Ali uvjet je jedan: žena se za prekid trudnoće mora obratiti Komisiji jedino ako trudnoća nije prešla treći mjesec. Tri mjeseca su granica do koje se može i smije u prvostepenom postupku odobriti abortus. Poslije je kasno, jer je tada opasnost po život žene velika. Kasni pobačaj često završi, unatoč naporima liječnika s posljedicama: sterilitetom, upalama, a i smrću žene. 

- Prošle godine obratilo nam se 1326 žena s molbom da odobrimo prekid trudnoće. U 1303 slučaja smo im odobrili. Iza svake molbe stoji zaista teška sudbina žene. Važemo razloge, mi članovi komisije, ali smo ipak u 23 slučaja odbili prekid – kaže dr. Škrtić.
 
 Teško nje ženu odbiti jer se zna da će se odbijena žena obratiti nekom drugom. Tome svjedoči činjenica da je prošle 1972. godine 16 žena sedmicama moralo biti liječeno u Ginekološkoj bolnici Karlovac radi posljedica ilegalnog, nezakonitog pobačaja. 

- Što raditi? – pita se dr. ginekolog Ivo Navratil. Ako ne odobrimo prekid trudnoće, žena pođe u potragu za nečijom nesavjesnom rukom koja će je osloboditi ploda, ali i uvaliti u nevolje. Jer, nema toga stana, sobe ili druge prostorije u ilegalnim skrovištima koja bi ženi mogla osigurati minimum sigurnosti nakon zahvata…

Kako prekinuti to vrzino kolo?

Danas medicina osigurava različita kontraceptivna sredstva: mehanička, kemijska, hormonska (anti-bebi pilule). Ali, ne ide! Ginekolozima se za kontraceptivna sredstva obrati manje žena nego što godišnje dobije komisija molbi za prekid trudnoće…Umjesto abortusa, žena i muškarac moraju posegnuti za pilulom, pastom, dijafragmom. Jedino je to siguran način. Svo ostali su opasni i za ženu, i za obitelj i za društvo… 

Naslovna fotografija - KAfotka.net