Da bi vidjeli kako izgleda prava ljetna pozornica atraktivnog amfiteatarskog oblika naši gradski čelnici ne moraju daleko, dovoljno im je potegnuti do Duge Rese.

Ne treba očekivati čuda od gradske vlasti koja u predizbornoj kampanji prije četiri godine kaže da će odmah poslije izbora napokon urediti devastirani atletsku stazu na gradskom stadionu, pa taj prilično nezahtjevni infrastrukturni zahvat od najave do otvaranja toj istoj vlasti i nama na kraju uzme 3 godine života. Sva sreća da lokalna vlast ne mora graditi cijeli stadion. Ti bi bogme potrajalo. Znamo da nije fer, ali ne možemo ovdje naše demokratske vlasti usporediti s njihovim „nesposobnim“ prethodnicima iz crne komunističke diktature: urbanisti su 1971. su donijeli odluku gdje bi stadion trebalo graditi, 1973. stadion uz Koranu je još bio ledina na kojoj su se odvijali pripremni radovi, početkom 1975. ugostio je prvu utakmicu kompletno izgrađen. S novom atletskom stazom, travnjakom, tribinama, pratećim objektima i pratećom infrastrukturom. 

Gnjavimo na ovom mjestu često sa stvarima i sadržajima koje je Karlovac nekad imao, a danas nema i nemamo nikakvih iluzija s obzirom na gornju ilustraciju da je vlast u volji i stanju da to brzo ispravi. Znamo kako je tužna priča s velikim hotelom s ratom počela i u režiji gradskih vlasti jednako tužno završila. Karlovac je ponajviše zahvaljujući inertnim gradskim vlastima vođenim Superhikovom logikom „uzmi siromašnima i daj bogatima“, već 30 godina bez velikog hotela. Isto tako, Karlovac je prije rata imao dva auto-kampa na gradskom području, danas nema ni jedan. Logično je, odnosno vrlo racionalno za grad na četiri rijeke da ih ima. Ali, gradska vlast i javni interes prečesto su bile na suprotnim stranama. Karlovac je i dalje jedini među 15 najvećih hrvatskih gradova uz (15. po veličini) Kaštela koji nema kino, i jedini među 20 koji nema bar 25-metarski bazen (ima ga i grad Kaštela). Doduše, ovo potonje Karlovac nikad nije ni imao. Ali, to nimalo ne opravdava HDZ koji je u Karlovcu 26 godina na vlasti, a djelomično ni SDP s njihovih 4 godine na vlasti.  

Sadržaj se nastavlja...

Jednostavno, velike, nužno potrebne i esencijelne stvari za grad ne idu karlovačkim gradskim vlastima od ruke. Neke druge velike, manje važne, ali više „fensi“ i uglavnom financirane iz EU fondova idu nešto bolje. No, to je zidanje kuće od krova…   

Pa kad je tako, podsjećamo naše čelnike da Karlovac nema ni neke manje skupe i lako izgradljive sadržaje koje je nekad imao, iako se oni vjerojatno neće složiti da je to točno. Između ostalog, pravu ljetnu pozornicu. Izgradili su gradski oci ne tako davno glazbeni paviljon na promenadi, ali to je upravo to što mu ime kaže, nije ljetna pozornica jer za početak nema normalno gledalište. Postoji i košarkaško igralište Šanac koje dobro dođe za koji put u godini napraviti nešto masovno, smotru folklora, koncert za Dan grada, Dane piva. Ali kao i glazbeni paviljon, košarkaško igralište je upravo to što mu ime kaže i ni tamo se ne može raditi ozbiljan ljetni filmsko/glazbeni/kazališni program. 

Da bi vidjeli kako izgleda prava ljetna pozornica atraktivnog amfiteatarskog oblika naši gradski čelnici ne moraju daleko, dovoljno im je potegnuti do Duge Rese.

Karlovac je pun šančeva uz koje bi se s vanjskih ili unutranjih strana moglo napraviti tako nešto, samo još atraktivnije. Uz jedan vapaj; nemojte, za boga miloga sve gurati na karlovačku špicu, odnosno promenadu gdje ionako grad jedino živi punim plućima. Šarajte malo, decentralizirajte, izmaknite prema Korani, prema Novom Centru, Grabriku, Gazi ili Rakovcu. Neka bude malo izdvojeno. Za ozbiljan kulturni program na ljetnoj terasi buka s obližnjih terasa, dernjava djece, lavež pasa, pijanih prolaznika na „špici“ ionako nije poticajan ambijent. 

Kao što znamo, Karlovac je imao nešto slično, ljetna pozornica iza bivšeg kina Luksor sa 800 sjedećih mjesta funkcionirala je prvenstveno kao ljetno kino, ali i za drugi kulturni program, prilično uspješno više od 20 godina, od 1959. – do 1980. godine. A da su neka pitanja na ovu temu vječno otvorena i univerzalno aktualna, sugerira i stari tekst tada mladog karlovačkog novinara Vlade Bojkića. 

„Ima li naš grad ljetnu pozornicu?“, Karlovački tjednik, 6. kolovoz 1964.

Iako je do kraja ovogodišnje ljetne sezone još predaleko da bi se moglo konačno ocijeniti kulturno zabavni život  u toku ljeta, može se već sada konstatirati da je pokušaj s Karlovačkim ljetnim večerima uspio. Praznina u kulturno-zabavnom životu grada, što je prijašnjih godina bila karakteristika karlovačkog ljeta, ove godine je ispunjena brojnim i vrlo zanimljivim priredbama. Nastupi domaćih i stranih ansambala u Šancu. bili su vrlo dobro primljeni od Karlovčana i gostiju Karlovca u toku sezone. jedino je općenito dobar dojam pokvarilo vrijeme koje često nije bilo sklono organizatorima. 

Kada se govori o ljetnim priredbama u Karlovcu, obično se ni ne razmišlja o mjestu gdje treba da se priredbe održavaju. Uvriježilo se mišljenje da Karlovac ima u izobilju ljetnih pozornica. Obično se spominje košarkaško igralište u Šancu, ljetna pozornica kina Luksor, dvorište starog grada Dubovca, Štrosmajerov trg i druga mjesta uz Koranu.

Međutim, kad dođe do izvedbe neke priredbe, koristi se samo Šanac. To je i razumljivo jer na košarkaškom igralištu postoje tribine a na svim drugim mjestima trebalo bi da se za svaku priredbu montiraju, što izaziva povećanje troškova i otežava organizaciju priredbe. 

Šanac se za sada pokazao kao pogodna ljetna pozornica za raznovrsne priredbe. Pa ipak – čini nam se – Šanac nije i ne može biti rješenje za naš grad. U Šancu je neostvarljiva izvedba neke operne, operetne i dramske priredbe zbog pomanjkanja garderoba, a uvelike je otežano postavljanje pozornice i zastora prilikom raznih folklornih nastupa.

Prema tome, Šanac može dobro poslužiti za razne priredbe, ali to je još daleko od rješenja ljetne pozornice, kakva je Karlovcu potrebna. 

O tome je u nekoliko navrata bilo govora. Čak su konzultirani i neki istaknuti javni radnici iz Zagreba. Oni su također izrazili mišljenje da bi Karlovac trebao da ima pravu ljetnu pozornicu. Bilo je govora i o njenoj lokaciji. Spominjan je i dio Šanca kraj takozvanog „Ruskog puta“ gdje bi bilo vrlo jeftino i jednostavno izgraditi tribine, zatim obala Korane i drugi predjeli. 

Sigurno je isto tako da se to ne će moći odmah ostvariti. Šanac će bez sumnje još dosta dugo morati služiti za razne priredbe. Ali nije na odmet da se već sada o tome razmisli. Bilo bi zanimljivo čuti i mišljenja urbanista i ostalih kulturnih i javnih radnika o potrebi i lokaciji jedne takve karlovačke ljetne pozornice.