Koliko smo upoznati, ISPA je originalni projekt s početka ovog milenija, no čini se da su „zastrašujuće“ isti plan zacrtali planeri iz kasnog socijalizma po tom pitanju.

U malo je stvari u ovom stoljeću Karlovac bio avangarda u pozitivnom smislu u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Jedna od njih je svakako milenijski projekt ISPA kojim je Karlovac učinio svoje rijeke kristalno čistima na potezu između Duge Rese i Karlovca od kanalizacije, otpadnih voda i zagađivanja iz privatnih i poslovnih subjekata.

Sve otpadne vode danas transportiramo do uređaja za pročišćavanje i pročišćavamo na razini trećeg stupnja pročišćavanja. Karlovac je drugi grad u Hrvatskoj nakon Koprivnice koji je izgradio uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, te stvorio preduvjete da kroz izgradnju sustava odvodnje zaštititi karlovačka vodocrpilišta i osigura kvalitetnu vodu za budućnost. No nakon što smo uzeli 22,5 milijuna eura bespovratnih sredstava uz EU fondova od ukupnih 36 milijuna eura ulaganja nekako smo stali. 

Sadržaj se nastavlja...

Karlovački Vodovod i kanalizacija i dalje gubi 60 posto vode u svojoj mreži što je skandalozno kad se gleda odvojeno, ali s obzirom da je to nekakav državni prosjek, naša gradska tvrtka koja nam isporučuje jednu od skupljih voda u Hrvatskoj, ne vidi ništa tragično u tom prosjeku. Pa onda nije ništa čudno da je ove godine Komunalno Duga Resa a ne karlovački ViK unutar provedbe programa smanjenja gubitaka u Republici Hrvatskoj dostiglo najveću učinkovitost ostvarenim rezultatima. Prosjek je ionako drugo ime za Karlovac već duži niz desetljeća.

Koliko smo upoznati, ISPA je originalni projekt s početka ovog milenija, no čini se da su „zastrašujuće“ isti plan zacrtali planeri iz kasnog socijalizma po tom pitanju. Naime, krajem 80-ih su već svi u Karlovcu bili svjesni da jugoturbinski bazen i Pamučna industrija teško opterećuju prije svega Mrežnicu industrijskim otpadnim vodama, pa su smislili dugoročno rješenje neobično slično onom koje smo ostvarili krajem prvog desetljeća 21. stoljeća. Jedino što je različito to da su planeri prognozirali da će se projekt završiti 2025. i činjenica da je unatoč zagađenosti Mrežnice u Mrzlom Polju tada bio kamp, turistička infrastruktura kakvu danas Karlovac danas nema iako ima kristalno čiste rijeke. 

Zaštita rijeka do 2025. godine?, Karlovački tjednik, 8. rujna 1988. 

Stručnjaci za ekološki inženjering Instituta SOUR-a „Jugoturbina“ izradili su u suradnji sa zagrebačkim „Hidroprojektom“ idejno rješenje centralnog uređenja za pročišćavanje otpadnih voda Karlovca i Duge Rese. Ovaj objekt, izuzetno značajan za zaštitu rijeka, gradit će se etapno, kako se procjenjuje, do 2025. godine, a stajat će, po sadašnjim cijenama, više od 13 milijardi dinara. 

Centralni uređaj bit će smješten na desnoj obali Kupe, kod naselja Gornje Mekušje, na području Ostroga. Ukupno opterećenje komunalnim i tvorničkim otpadnim vodama odgovarat će količini koju ima grad s 300 tosuća stanovnika. Uređaj će omogućiti da se u Kupu ispušta pročišćena voda, u kojoj će organska tvar biti 95 posto razgrađena bi0ološkim postupkom,  a djelomično će iz nje biti uklonjeni i dušični spojevi.

Prva etapa trebala bi biti završena 1995. godine. Biološki dio postrojenja bit će sagrađen i montiran u drugoj etapi gradnje do 2025. godine. Predviđeno je i rješenje za iskorištavanje mulja što će ostati nakon predviđenog postupka pročišćavanja vode. Prva etapa gradnje koštat će, prema sadašnjim cijenama, 6,7 milijardi dinara. Ako se tome pridoda oprema za biološko pročišćavanje vode i obrade mulja, centralni uređaj će iznositi dvostruko više. Ni rad uređaja neće biti jeftin: u prvoj fazi koštat će godišnje 168 milijuna dinara, a kad centralni uređaj bude potpuno sagrađen, blizu milijardu i 300 milijuna dinara. 

Kako će gradnja uređaja trajati vrlo dugo (kad bi sad počela čak 37 godina), postavlja se pitanje kako u međuvremenu zaštititi karlovačke rijeke koje su i tako već zabrinjavajuće ugrožene.  

fotografija KAfotka.net