Nekada se svaka Nova godina dočekivala s istinskom vjerom da će biti bolje, sretnije, ljepše...

Čini li nam se to samo zato jer smo bili mlađi, ili su novogodišnji dočeci nekada bili daleko veća i svečanija stvar? Iako u vrijeme o kojem govorimo, prije točno pola stoljeća, nije bilo zajedničkih dočeka na otvorenom, nego se Nova godina čekala u restoranima, hotelima ili, najčešće, u privatnim prostorima u užem društvu prijatelja, planovi su se počinjali raditi već početkom prosinca i gdje god se nađeš bilo je neizbježno pitanje: "kuda ćeš za Novu??". 

Možda dio odgovora leži u uspješnosti bivšeg sustava i države u - laži. Puno toga u njoj nije valjalo i puno toga je bilo, pokazat će se, laž, no uspio je bivši sustav u jednom: usadio je ljudima optimizam i svaka se Nova godina dočekivala s istinskom vjerom da će biti bolje, sretnije, ljepše... Danas smo, pak, i previše cinični, apatični, negativni i nerijetko se čuje "nikada neće biti bolje". Rezultati su u konačnici isti, ali nije teško primijetiti da je u sivilu socijalizma bilo više osmijeha na ulicama nego u šarenilu demokracije. Dakako, ne znači to da je ovaj ili onaj sustav bolji ili lošiji, već samo da poput najsporijih đaka još uvijek nismo razumijeli niti odgovornosti niti mogućnosti koje imamo u demokraciji. A, to je samo do nas.

Sadržaj se nastavlja...

"Dočekali smo je...", Karlovački tjednik, 6. siječnja 1972. 

Već smo "duboko" zagazili u 1972. godinu. Prvi su joj dani prošli i svi su je Karlovčani dočekali, samo kako koji... Uglavnom ipak radosno, očekujući od nastupajuće godine bolje i svjetlije trenutke nego što su bili oni prošlogodišnji. Mladi su bili najveseliji.

Nenad Davidovski (učenik, 18 godina): Novu sam dočekao u društvu, dakako vrlo prijatnom. Pilo se, jelo, plesalo i, naravno, zabavljalo. Ponoć smo dočekali vrlo bučno radujući se, kao i svi, Novoj godini i nadajući se da nas neće iznevjeriti.

Veljko Glavan (student, 21 godina): Čekao sam u stanu svoje djevojke, ali uz poveliko društvo. Bilo je zaista burno. Najljepše do sada. Nadam se da će mi takva biti i predstojeća 1972. godina.

Miljenko Krizmanić (učenik, 18 godina) te je lude noći posjećivao svoje prijatelje po raznim "očekivajućim" mjestima pa zato i stoji njegova izjava da je Novu dočekao "svuda pomalo". Milenko Mirić (20) bio je u disco clubu No.1 kao i mnogi mladi Karlovčani i po njegovim riječima vrlo se dobro zabavljao. Iako su ostale kod kuće s roditeljima jednako radosno su se te noći osjećale sestre Mirjana i Slavica Pjevač (17). 

Ali nisu svi baš bili tako radosni...

Milka Dobrinić (64): Nikako nisam dočekala Novu godinu sinko, nikako. Stara sam, bolesna, a i život mi nije tako lijep da bih se radovala pa makar i za to jedno veče.

Neki su 1972. godinu (prijestupnu!) dočekali na radnim mjestima...

Vaso Grujić (konobar, 25): Iako je Nova nastupila zatičući me na poslu bilo je veselo. Gostiju je bilo dovoljno tako da sam bio zaista vedar. A onda čestitanja i naprijed u slavlje!

I ostali su bili zadovoljni.

Petar Gvojić (oficir JNA, 45 godina): Ja sam Novu dočekao s obitelji uz prosječan televizijski program, ali sam ipak bio veseo kako se to već može biti za takvu izuzetnu noć.

Ana Luznik (prosvjetni radnik): Dočekala sam je s obitelji i prijateljima i bili smo vrlo dobro raspoloženi. Očekujem da će s 1972. godinom mnogi problemi u gradu biti riješeni.

Nikola Dupković (portir u Vunateksu, 40): Novu godinu dočekao sam kao i mnogi kod kuće. Ali, bilo je fino - pilo se, jelo se, veselilo se.

Liječnici Ljiljana i Aleksandar Škundrić dočekali su Novu godinu u divnom velikom društvu - vrlo raspoloženi. Luka Kršić, kontrolor Autotransporta, još je jedan od onih koji su 1972. godinu dočekali kod kuće, ali veseli.

Dakle, u Karlovcu je te lude noći bilo veselo i nezaboravno. Sjećat će se ljudi - do sljedećeg dočeka.

(foto: kafotka.net)