KA RETROVIZOR

KARETROVIZOR

Biranje udobnijih zanimanja i izbjegavanje zanata nije moderan problem - slično je bilo i prije 90 godina, samo je izbora bilo manje

Biranje udobnijih zanimanja i izbjegavanje zanata nije moderan problem - slično je bilo i prije 90 godina, samo je izbora bilo manje

Nekada su potražnja i nedostatak nekih drugih opcija ipak održavali brojne vrijedne i korisne obrte na životu, danas je opcija mnogo više

Kovači, kišobranari, opančari, brodari, kolari, postolari, lončari, kožari, tkalci, užari, gumbari, čižmari... duga je i preduga lista obrta koji su ili potpuno nestali, ili se tek tu i tamo pronađu ostaci ostataka nekada velikih i razvijenih cehova. Pa i oni obrti i zanimanja koji su i danas potrebni i gotovo da garantiraju posao po završetku školovanja sve teže privlače mlade, ne samo kada je riječ o težim fizičkim zanimanjima, već i kada su u pitanju smjerovi poput meteorologa, koji je Karlovac uveo prvi u Hrvatskoj, ali uvijek muku muči s popunjavanjem razreda, iako meteorologa državi - fali.

No, pogrešno je misliti da je to neki novi trend i novi problem. I prije punih 90 godina novine su pisale o sličnim problemima, pa tako i karlovačka "Hrvatska sloboda" iz ožujka 1932. godine. Razlika je samo u tome da su nekada potražnja i nedostatak nekih drugih opcija ipak održavali brojne vrijedne i korisne obrte na životu, dok su danas moderne tehnologije i zanimanja vezana uz njih pružila mnogima i neke druge opcije. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Uz to smo postali pravo potrošačko i "brzo" društvo, u kojem se malo gleda na kvalitetu, a više na brzu pa makar i površnu uslugu. Nije važno što je nekad, primjerice, kišobran, znao potrajati i par desetljeća, kada danas u trgovačkom centru košta 10 kuna pa nije šteta ni ako ga zaboravimo negdje vani. 

"Za kakova i koja zvanja treba da se sprema naša mladež", Hrvatska sloboda, 4. ožujka 1932. godine

Hiperprodukcija kandidata za činovnike i namještenike naročito državnih zvanja nuka roditelje naše mladeži, da se zamisle nad problemom, kuda će ta djeca. Kriva je pretpostavka da svaki svršeni đak mora biti činovnik, svaka učenica profesorica ili barem učiteljica. Naobrazba i znanje jesu kapital, koji mladež stječe u školama, ali taj kapital ostaje u njima i onda ako ga odmah i ne prodadu, unovče. Zar bi našoj poljoprivredi bilo od štete, da imademo u svakom selu bar nekoliko njih sa srednjoškolskom stručnom naobrazbom? Kolike bi koristi bilo za narodno gospodarstvo da se duševni nivo našega seljaka podigne pa da zemljište obrađuje racionalno, goji korisno i plemenitu stoku i perad, sadi naročite i izabrane voćke, itd.

A obrtnik? Zašto ne bi na primjer školovani sin nastavio zanat svog oca, da mu pomaže, a zatim da ga i naslijedi? Koliko bi takovi ljudi s punim obrazovanjem koristili obrtničkom staležu, koliko bi se njihov društveni položaj podigao. A i u internacionalnoj konkurenciji čitava bi naša industrijsko-obrtna privreda postigla odgovarajuće raison d'etre.

Prigodom debate o stručnim zanatskim i trgovačkim školama u Skupštini i Senatu u Beogradu potcrtana je činjenica da u nas nema "hiperprodukcije zanatsko-trgovačkog podmlatka" već da se ta hiperprodukcija osjeća samo kod svršenih đaka srednjih škola humanističkog smjera. U našoj industriji i trgovine imade uz mnoge druge nedostatke veliki broj stručnjaka tuđinaca za koje se rado nalazi neopravdana isprika da su nenadoknadivi. Tu je eto otvoreno i široko polje da se naša mladež u što većem broju upućuje u takove škole i da spremna obori ovu nama nametnutu neistinu.

Kao dokaz tomu neka posluži naša trgovačka škola u Karlovcu. Ona djeluje u našoj sredini tek jedan decenij. U to vrijeme apsolviralo ju je nekih 900 učenika muških i ženskih. Od tih je dobar dio našao uposlenje kod roditelja ili rođaka - trgovaca i obrtnika, a ostali u trgovačkim ili industrijskim poduzećima. Ima međutim slučajeva da su pojedinci osnovali već i samostalne radnje. Tako je na pr. početkom ove godine apsolvent trgovačke škole g. Srđan Mutavdžić otvorio trgovinu pomodnom robom u Karlovcu, a kćerka jednog uglednog trgovca u Karlovcu, koja je također svršila istu školu, osnovati će također ovdje trgovinu.

Slučajevi onih đaka koji su se poslije škole osamostalili i u okolici bližoj i daljoj stvorili egzistenciju jesu mnogobrojni te o njima ne treba ni govoriti. Ovakovi će trgovci, a naravski i obrtnici, školovani i naobraženi svojim solidnim, proračunanim radom, moći napredovati, a istodobno trgovačkom staležu koristiti. Istoj svrsi služi i ženska stručna škola, koja osposobljuje žensku mladež za samostalni život. Što su prilike teže, to treba više znanja i spreme. Kad se u to zamislimo, izbor za zvanje naše mladeži ne će onda biti težak.

foto: kafotka.net

Izdvojeno


Reci što misliš!