Atletika je primjer da se "stara dobra vremena" mogu vratiti, potrebno je samo malo dobre volje i razumijevanja.

Prošlost smo skloni promatrati ružičastim, a sadašnjost crnim naočalama, pa ipak nije pretjerano reći da smo u prošlim vremenima imali puno više hrabrosti biti i puno "veći" grad nego što jesmo, dok danas te hrabrosti najčešće nema, iako nesumnjivo ima onih koji pokazuju da, pogotovo danas, nema razloga da se sliježe ramenima i pomiruje s činjenicom da su neki drugi nužno bolji i uspješniji samo zato jer su veći. 

Puno toga u prisjećanju na prošlost i nije realno, dosta toga i jest, ali postoje i primjeri koji zorno pokazuju da se neke stvari mogu i - vratiti. Dobar primjer je atletika. Nekada davno Karlovac je imao priliku ugostiti nekoliko velikih atletskih natjecanja na međunarodnoj razini, sam stadion uostalom i izgrađen je kao atletsko-nogometni stadion, da bismo onda i ne baš samo od rata, ali pogotovo od rata, trpjeli nerazumljivih tridesetak godina potpuno uništenog stadiona i nemara za atletičare i atletičarke koji su uvijek tiho i marljivo "u pozadini" radili i imali lijepe uspjehe.

Sadržaj se nastavlja...

Onda se netko napokon trgnuo, prekasno ali bolje ikad nego nikad i obnova atletske staze i svih popratnih atletskih borilišta na Čavlekovom stadionu svakako je jedan od projekata koji zaslužuju samo pohvale. A, Karlovac je i opet u središtu atletskih zbivanja - ne samo na stazi, jer onako kako rekosmo da nam sve u prošlosti izgleda ljepše, dok je svakodnevica jednostavno tu, tako možda nismo ni dovoljno svjesni koliko je golem "Karlovački cener" i kolika je čast i svima nama na ponos da imamo jedinu hrvatsku utrku koja je redovnom kalendaru Svjetske atletske federacije World Athletics. 

No, i na samoj stazi Karlovac je dva puta uzastopno dobio priliku da organizira najznačajnije domaće natjecanje - seniorsko prvenstvo Hrvatske, ali i međunarodni miting. A, kada smo kod međunarodnih mitinga, ni mnogi Karlovčani se ne sjećaju, ili oni mlađi ne znaju, da je Karlovac bio jedini grad izvan Zagreba koji je u povijesti ugostio Hanžekovićev memorijal. Bilo je to 4. lipnja 1981. godine kada se uređivao maksimirski stadion. 

Zgodno za našu rubriku, baš na dan popularnog Hanžeka, na kojem je trčao i Karlovčanin Andrej Belčić, dok je njegov brat Bruno istovremeno branio hrvatske boje na Mediteranskom prvenstvu u atletici. Atletika je primjer da se "stara dobra vremena" mogu vratiti, potrebno je samo malo dobre volje i razumijevanja.

Dakako, teško je očekivati da ćemo dobiti još jednu svjetsku rekorderku kao što je Jelica Pavličić-Štefančić, no i danas imamo vrijedne i kvalitetne atletičare, a imati svjetsku atletsku rekorderku priča je koja nam svima treba biti na ponos, jer s tim se ne može pohvaliti nitko drugi u Hrvatskoj.

"Danas 31. Vjesnikov memorijal Boris Hanžeković", Karlovački tjednik, 4. lipnja 1981. godine

Karlovac je danas domaćin renomiranog atletskog natjecanja. Na novom stadionu kraj Korane s početkom u 17 sati započinje 31. Vjesnikov memorijal Boris Hanžeković. Sudjelovanje su najavili atletičari Bugarske, Mađarske, Rumunjske, Austrije, DDR-a, SAD-a, Kube, Jugoslavije... Svakako centralna figura ovog natjecanja bit će vrsni bacač kugle, Amerikanac Brian Oldfield.

Svih 16 disciplina bit će vrlo interesantne, u prilog čega govore imena sudionika. Naime, u memorijalnoj utrci na 110 metara s preponama nastupit će Bugarin Plamen Krstev (finalista u toj disciplini na Olimpijskim igrama u Moskvi), u skoku u vis skakači s Kube čiji su ovogodišnji rezultati 220cm. 

Uz sudjelovanje stranih atletičara i Jugoslavena (Kopitar, Zarić, Zdravković, Temim, Ivančić, Saračević, Spasojević, Srejović) ovogodišnji memorijal bit će prilika da prisustvujemo kvalitetnoj atletskoj priredbi.

(foto: kafotka.net)