Iz današnje perspektive teško je mnogima i zamisliti da su ulicama odzvanjale vijesti i informacije s razglasa.

Prvi broj Karlovačkog tjednika izašao je prije gotovo 70 godina, odnosno 3. srpnja 1953. godine. Odmah u prvom broju pozabavio se i iz današnje perspektive neobičnom problemu koji je mučio neke Karlovčane, a to je preglasna glazba i obavijesti s razglasa. 

Nije riječ toliko o neprikladnoj glazbi, koliko o kakofoniji zvukova, koja je mnogima remetila mir i odmor. 

Sadržaj se nastavlja...

Iz današnje perspektive teško je mnogima i zamisliti da su ulicama odzvanjale vijesti i informacije s razglasa, a što se tiče glazbe većina stanovnika vrlo je pozitivno prihvatila, primjerice, sada već tradicionalnu "Noć glazbe" kada središtem grada odzvanjaju skladbe čuvenog Bacha. No, treba biti i pošten pa reći da je jednom u godini to - zaista lijepo. A, kako bi bilo da se to događa svakoga dana, pa još u "borbi" s nekim drugim skladateljima i glazbenim žanrovima?

"Neugodni zvučnici", Karlovački tjednik, 3. srpnja 1953. godine

Redovita je pojava da su rano ujutro već u sedam sati, a i u popodnevnim satima, stanovnici Nazorovog šetališta prisiljeni slušati glazbu preko zvučnika sa Robne kuće odnosno sa krova zgrade Savjeta unutrašnjih poslova! Ovom emitiranju glazbe priključuje se oko 17 ili 18 sati razglasna stanica preko svojih zvučnika davajući obavijesti, a zatim muziku sa ploča. Slušajući ovako različitu glazbu preko dva zvučnika koji su međusobno udaljeni svega 60 do 80 metara a emitiraju - da se muzički izrazimo - u fortisimu, čovjek ne zna bi li se smijao ili ljutio, ili žalio one koji ovu glazbu emitiraju.

Često ima tu i neukusnosti zbog kojih se svaki pravi ljubitelj muzike mora i crveniti. Neki dan, na primjer, Robna kuća daje preko zvučnika Betovenova djela na glasoviru. I upravo kod "Ronda" zaori zvučnik razglasne stanice Štrausovim valcerom. Odmah zatim đez orkestar udari svoj poznati ritam. Ovakav dvoboj nastavlja se do 18 sati pa i dulje.

Kako je pak onim mirnim šetačima u parku, koji su došli tamo da se odmore, to neka sude čitatelji. Često čujemo i javni sat engleskog jezika. Možda drugovi iz Robne kuće misle da su na šetalištu "englezi" sa bilježnicama u rukama i jedva čekaju da taj sat stranog jezika započne. 

Savjet za unutrašnje poslove trebao bi dati svoju riječ. Jer, ako postoje propisi za upotrebu muzike u stambenim prostorijama, trebalo bi uvesti red svagdje gdje takvo javno emitiranje glazbe može ugroziti mir okoline.

(foto: kafotka.net)