Drugačija su vremena pa ako išta možemo sa sigurnošću reći je da se ovakav košarkaški spektakl u našem gradu pa i u cijeloj našoj državi - nikada više neće ponoviti.

Teško je i zamisliti da bismo mogli doživjeti dolazak LeBrona Jamesa, Curryja, Lillarda, Tatuma, Adebayoa i ostalih današnjih zvijezdi u npr. zagrebačku Arenu, a kamoli na asfaltnu podlogu Šanca. Vremena su se promijenila, ne samo za profesionalce, već i na nižoj razini, jer u trenucima dok ovo pišemo lijepa i pohvalna ideja o obilježavanju 60. obljetnice "najveće utakmice" pomalo je ugrožena prognoziranom kišom, iako su u tadašnjem Šancu prvoligaške utakmice uredno igrane i po kiši, a u trenutku gostovanja NBA selekcije kiše nije bilo, ali su najveći svih vremena bez problema igrali na asfaltu i drvenim tablama.

Drugačija su vremena pa ako išta možemo sa sigurnošću reći je da se ovakav košarkaški spektakl u našem gradu pa i u cijeloj našoj državi - nikada više neće ponoviti. 

Sadržaj se nastavlja...

Ona recimo to tako "službena" košarka u nekadašnjem "gradu košarke" i dalje je na uvredljivo niskim granama bez pokazivanja i najmanje ambicije da se to izmijeni, no ne bi bilo fer ne naglasiti da košarkaški duh u gradu na četiri rijeke itekako živi kroz sve više turnira, liga i natjecanja u košarci kako u Šancu tako i po gradskim kvartovima.

Dijelovi koji slijede preneseni su s portala Crosarka, a na linkanom tekstu možete pročitati i puno više o cijelom gostovanju NBA selekcije u Europi te 1964. godine.

All Stars – Hrvatska 110:65 (50:31)

Karlovac, 2.6.1964. utorak
Igralište Željezničara u Šancu, gledatelja 4200-4500
Suci: Vladimir Mahovlić (Zagreb), Vojislav Brnetić (Zagreb)

All Stars: Oscar Robertson 14, Bob Cousy 16, Bill Russell 10, Jerry Lucas 16, Bob Pettit 18, Tom Heinsohn 26, K.C. Jones 10, Tom Gola.
Hrvatska: Josip Đerđa 20, Nemanja Đurić 13, Dragan Kovačić 8, Živko Kasun 3, Boris Križan 13, Slobodan Kolaković 2, Marko Ostarčević 4, Petar Skansi 2, Željko Troskot, Stjepan Ledić, Mirko Novosel, Zlatko Kiseljak. Trener: Berislav Radišić

Ista petorka je startala utakmice u Zagrebu i Karlovcu: Josip Đerđa, Željko Troskot, Boris Križan, Dragan Kovačić i Živko Kasun. Amerikanci su stigli na zagrebački aerodrom Pleso u nedjelju, 31. svibnja 1964., oko 5 sati poslijepodne. Igrači koji su uzeti u obzir za utakmice igrane u Zagrebu i Karlovcu:

Lokomotiva Zagreb: Zvonko Petričević, Boris Lalić, Mirko Novosel, Eduard Bočkaj, Matan Rimac
Željezničar Karlovac: Slobodan Kolaković, Boris Križan, Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Stjepan Ledić
Zadar: Željko Troskot, Marko Ostarčević
Split: Petar Skansi
Republička selekcija (služili vojni rok): Dragan Kovačić, Josip Đerđa

Zvonko Petričević na kraju nije mogao nastupiti na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu zbog ozljede. Upravo je Petričević uz Đerđu bio prvi Hrvat koji je zaigrao za Jugoslaviju na Olimpijskim igrama (1960. u Rimu), a u povijesti hrvatske košarke Petričević će posebno ostati upamćen kao prvi Hrvat koji bio na probi u NBA ligi. Osam godina nakon što je draftiran prvi Europljanin u NBA povijesti (Francuz Jean-Claude Lefebvre, Los Angeles Lakers, 64. izbor u devetoj rundi NBA drafta 1960.) i četiri godine nakon što je Krešimir Ćosić kao četvrti draftirani Europljanin u NBA povijesti izabran u desetoj rundi kao 144. izbor od Portland Trail Blazersa 1972., Zvonko Petričević mogao je postati prvi europski NBA igrač. U rujnu 1968. bio je na probi u Chicago Bullsima. Bio je dosta težak i spor centar, nije bio niti pretjerano skočan, tako da je pitanje bi li mogao igrati u NBA ligi. Ali ostaje činjenica da je bio prvi Hrvat na probi u NBA ligi.

Tako su za reprezentaciju Hrvatske protiv NBA All-Starsa igrali tri igrača Zadra (Josip ‘Pino’ Giergia ili Đerđa kako su pisali u 60-ima, Marko Ostarčević, Željko Troskot), Petar Skansi iz Splita, pet igrača Željezničara iz Karlovca (Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Slobodan Kolaković, Boris Križan, Stjepan Ledić), a Lokomotivu Zagreb (1976 promijenila ime u Cibona) su predstavljali Mirko Novosel, Boris Lalić, Dragan Kovačić i Matan Rimac, otac Davora i Slavena Rimca.

Odlični srpski košarkaš Nemanja Đurić također je igrao za reprezentaciju Hrvatske na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu, on je tada služio vojni rok u Karlovcu. Đurić je bio drugi najbolji strijelac Jugoslavije 1963. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu (prvi je bio Radivoj Korać s prosjekom od 16,8 koševa, dok je Đurić imao prosjek od 14,6 koševa). Đurić je zajedno s Draganom Kovačićem služio vojni rok u Karlovcu, i njih dvojica su jedini odigrali sve četiri utakmice (dvije u Beogradu, te jednu u Zagrebu i Karlovcu). Vojni rok je u Makedoniji u Skoplju služio i Josip Đerđa, i on je na zahtjev trenera reprezentacije Jugoslavije Aleksandra Nikolića bio među kandidatima za Olimpijske igre 1964. pa je odigrao jednu utakmicu u Beogradu protiv NBA All-Starsa te obje u Hrvatskoj.

U Šancu se igralo na asfaltu i niti to nije smetalo američkim profesionalcima. Oko 4000 gledatelja nazočilo je toj utakmici, uobičajeni kapacitet za utakmice jugoslavenske lige u Šancu bio je 2000 te su instalirane i pomoćne tribine koje su mogle primiti oko 2000 ljudi. Prvi sudac utakmice u Karlovcu bio je Vladimir Mahovlić, dok je drugi sudac bio Vojislav Brnetić. Upravo je Brnetić svirao tehničku pogrešku Bobu Cousyju zato jer se Cousy kod izvođenja jednog od slobodnih bacanja okrenuo od koša i loptu bacio preko leđa.

(foto: kafotka.net)