U čudnom srpnju 1923. godine bilo je i snijega u gorskim krajevima.

Trošiti riječi na stvarnost klimatskih promjena zapravo je suvišno. One su do te mjere jasne i vidljive u doslovno svakom meteorološkom podatku da smo došli do stupnja da su najzagriženiji fanatici teorija zavjera, oni koji pričaju o HAARP-ovima u Tušiloviću, upravljanju vremenom, geoinžinjeringu i slično, zapravo nekoliko stupnjeva više u razmišljanju i promišljenosti (doduše u krivom smjeru, ali svi ponekad griješimo) od onih koji ostavljaju komentare tipa "ljeto je, mora biti vruće". 

Tekst na koji smo naišli u lokalnom glasilu prije 101 godinu isto tako nije, dakako, pokazatelj da smo tada živjeli u ledenom dobu, ali svakako je i za ono vrijeme predstavljao neobičnu pojavu, a danas je praktički nezamisliv. 

Sadržaj se nastavlja...

Uostalom, znanstvenici često ističu da je ovo najhladnije ljeto naših života, jer svako sljedeće bit će još toplije. No, koga briga, "ljeto je, mora biti vruće" - govorile su žabe u loncu dok na kraju nisu bile i skuhane.

Snijeg u ljeto, Hrvatska sloboda, 6. srpnja 1923.

Ljeto ove godine je mnogo zakasnilo pa ljudi gotovo i ne pamte ovakovoga vremena, da bi u mjesecu srpnju u mjesto ljetne vrućine, morali nositi teža odijela pa čak i ogrtače. Kako javljaju novine bilo je, a valjda i sada još ponegdje imade u nekim krajevima, koji sjevernije i brdovitije leže, još i snijega. Svakako jedna rijetka prirodna pojava. 

Naša Korana je sve do sada ostala prazna i pusta, ali kad jednom nastane ljetna žega bit će, čini nam se, isto tako osebujna i jaka kao dosadanja hladnoća. 

Usjevima kako izgleda ne će nanijeti veće štete, tek toliko, što će u pomanjkanju topline nekoji kasnije dozrijeti. Imade mnogo nade da će se sadanje vrijeme naskoro vratiti na svoju kolotečinu, a onda bi znali žaliti za kišom i hladnim danima.

(foto: kafotka.net)