Moderni Karlovac nikad nije imao jasnu i dugoročnu ideju kud bi sa svojim otpadom pa su se donosile „privremene“ odluke o lokacijama, da bi ova posljednja na Ilovcu bila proglašena privremenom 1978. godine, a puni se dan danas i bit će otvorena još barem tri godine.

S idejama o deponiju u 21. stoljeću prošli smo još gore - otvaranje Centra za gospodarenja otpadom na Babinoj gori moglo bi se s pravom nazvati kronologijom lažnih obećanja i nesavjesnog razbacivanja novca poreznih obveznika. Podsjetimo se, Karlovačka županija osnovala ga je kao poduzeće s idejom na papiru još 2008. godine na papiru da bi se tek 11 godina kasnije, ovu jesen na konferenciji za novinare župan mogao pohvaliti kako se konačno na terenu nešto vidi. To što je Centar godinama bio ideja na papiru nije bio prepreka da se u tom poduzeću uhljebi direktor i još nekoliko stručnjaka s finom plaćom, da se isplate stotine tisuća kuna na ime „savjetničkih usluga“ i da se se s vremena na vrijeme baci prašina u oči u javnosti kako realizacija projekta samo što nije počela. 2010. je sasvim ozbiljno „prva lopata“ zacrtana za 2012. godinu, pa onda najavljivana svake dvije godine kao europsko prvenstvo u rukometu. I sad kad je Centar prestao biti karlovački Godot, a njegova realizacija izvjesnost, daju se kratkoročna obećanja koja to i ostaju. Naime, najavljeno je da će projektanti i izvođači radova na Babinoj Gori biti poznati do kraja 2019. godine. Ušli smo u 2020., no taj podatak još nije poznat javnosti. Ali, zato imamo novi datum do kad bi Babina Gora trebala biti u funkciji i napokon odmjeniti ilovačko brdo smeća sa smrdljivim kraterom u sredini. O 2023. je riječ . Određeni optimizam po tom pitanju pruža činjernica što više od dvije trećine novca za projekt osigurava EU. Iskustvo nam govori da je supervizija EU najbolji lijek protiv naših političarsko birokratskih bolesti čiji su simptomi olako davanje lažnih obećanja, klijentelizam i modus operandi „lako ćemo“.

Sadržaj se nastavlja...

Ako će sve napokon teći po planu, proteći će gotovo pola stoljeća od otvaranja „privremenog“ odlagališta otpada na Ilovcu. To ad hoc rješenje svaku godinu koje je radilo, radilo je godinu previše, ali mora se priznati Karlovac je mogao proći i gore po pitanju deponija smeća. U neka druga vremena, kad je standard bio mnogo niži, društvo sve samo ne potrošačko, količina smeća bila je na godišnjoj razini višestruko manja negoli danas. Ilovac je bio tek jedno od mogućih „privremenih“ rješenja, i danas to znamo, u datim okolnostima najbolje od predloženih opcija jer je bila najdalje od grada i jer je okoliš koliko-toliko štitila slabo propusna glina na dnu ilovačkih bajera.

Danas rijetko tko pamti i zna da je karlovački deponij do 70-ih godina 20. stoljeća bio na Baniji pored tvornice „Ivo Marinković“, kožare koja je sama po sebi bila valjda najgori zamislivi zagađivač Kupe kroz duga desetljeća. Kad se tako gleda, ipak se u ekološkom smislu pomičemo snažno prema naprijed, no činjenica da je „privremenost“ deponija na Ilovcu potrajala pola stoljeća i tko zna koliko bi ostalo tako da nije novca iz Europske unije, teški je krimen lokalnih vlasti, i onih ekološki neosjetljivih socijalističkih i kasnije ovih naših demokratskih.

„Smetlište seli“, Karlovački tjednik, 18. lipnja 1970.

Ovog će tjedna vjerojatno i posljednji kamion gradske čistoće istovariti otpatke na sadašnje gradsko smetlište uz tvornicu „Ivo Marinković“. Izračunali smo da je u jamu koja je tu nekada bila ugrađeno više desetina tisuća kubika smeća na koje je nasuta zemlja. Na starom gradskom smetlištu bit će rekreaciona zona sa sportskim borilištima i parkom.

Mjesto za novo gradsko smetlište još nije utvrđeno, ali saznajemo da su za njega zainteresirani Gažani kako bi zatrpali jamu ispred Instituta i Drežničani za zatrpavanje takozvane jame „materijalke“.

Postoji i treće rješenje, a to je da se zatrpava prvi Ilovački bajer. No konačnu odluku donijet će odbornici Općinske skupštine.

Pripremio Tihomir Ivka