– Svaki čovjek ima neku ograničenost. Prisutnost nekih ljudi među nama poticaj su nam da primijetimo iskustvo upućenosti jednih na druge, na potrebu poniznosti i ljubavi – rekaoje biskup dr. Ivan Šaško.
REZULTAT 8:4
Uz tradicionalnu, osmu po redu, svetu misu zahvalnicu za karlovačke sportaše, a drugu u Karlovcu i za sportaše s invaliditetom Zagrebačke nadbiskupije, održanoj u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u karlovačkom gradskom naselju Novi centar koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački dr. Ivan Šaško, u sportskoj dvorani OŠ Grabriku prije mise zahvalnice odigrana je malonogometna utakmica u kojoj su “snage odmjerili” reprezentativci – nogometaši s invaliditetom grada Zagreba i mlade nogometašice karlovačkog ŽNK 4 rijeke završen je pobjedom gostujućih nogometaša rezultatom 8:4.
No kao i uvijek u sličnim prigodama tako i ovoga puta rezultat nije bio presudan koliko olimpijsko geslo ‘citius, altius, fortius’ (brže, više, jače), koje je to u svom govoru izrekao prijatelj Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. I “utješno” geslo važno je sudjelovati, ne pobijediti, koje se, pogrešno, pripisuje samom barunu de Coubertinu, također je “autorsko djelo” jednog crkvenog čovjeka – u propovjedi na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908. to je izrekao pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot.
Reprezentaciju Zagreba vodila je legendarna nogometašica Marija Matuzić alias Maca Maradona a karlovačke nogometašice Dalibor Korenić, a nastupile su: Emili Lipošćak, Mia Pušić, Lucija Havelka, Anamari Holjević, Patricia Gvozdanović, Ema Nakić, Iva Peretić, Iva Stojković i Roberta Goršić.
Podrška publike s prepune tribine sportske dvorane OŠ Grabrik među kojima su bili i pomoćni biskup zagrebački dr. Ivan Šaško, prečasni Dražen Karačić – dekan karlovački, dopredsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Josip Družaić, predsjednik gradske i županijske krovne sportske asocijacije Želimir Feitl, dogradonačelnica Karlovca Andreja Navijali i drugi, bila je golema. Igrom i efikasnošću sudionici su na parketu pokazali umijeće na kojem im ne bi mogli pozavidjeti ni profesionalni nogometaši.
PAPA FRANJO O PARAOLIMPIZMU
Na poseban je način, kao i prošle godine kad je u propovijedi govorio i o stolnom tenisu, u svojoj homiliji biskup Šaško je povezao sport, s vjerom. Podsjetio se pritom govora papa Franjo u Talijanskomu paraolimpijskom odboru, 4. listopada 2014.., koji je rekao:
“Šport postaje dragocjena prilika da bismo se prepoznali braćom i sestrama na putu, da bismo promicali kulturu uključivanja i odbijali kulturu odbacivanja. Sve to još snažnije dolazi do izražaja u vašemu iskustvu, jer poteškoće koje živite u nekome vidiku svoga tijela, športskim aktivnostima i zdravim natjecanjem preobražava se u poruku ohrabrenja za sve koji žive u sličnim okolnostima kakve su vaše, i postaje poziv da uložimo svu energiju da bismo zajedno učinili nešto lijepo, nadvladavajući zaprjeke na koje nailazimo oko sebe, a prije svega one koje se nalaze u nama. Vaše je svjedočanstvo, dragi športaši, veliki znak nade. Ono je dokaz činjenice da u svakoj osobi postoje snage koje ponekad ne možemo ni zamisliti i koje se mogu razviti s pouzdanjem i solidarnošću. To prvi zna naš nebeski Otac… On nas poznaje bolje od bilo koga drugoga i gleda na nas s pouzdanjem, voli nas kakvi jesmo, ali nam daje rasti prema onomu što možemo postati…”
ZAJEDNIŠTVO/JEDINSTVO – NADA – VJERA – LJUBAV
– Papa ističe: uključenost i zajedništvo, koje započinje u micanju zaprjeka u nama. Papa ističe znak nade i pouzdanja, oslanjanje na ono što nije vidljivo, što pripada sigurnosti vjere. I, na kraju, Papa pokazuje izvorište u Božjoj ljubavi. Zajedništvo/jedinstvo – nada – vjera – ljubav. To su sastavnice koje mi kršćani smijemo prepoznavati u paraolimpijskome znaku, izraženome u tri gibanja i tri boje, u našoj kulturi lako poistovjećene s crvenom, bojom svjedočanstva i ljubavi, zelenom bojom nade i plavom bojom pouzdanja koje se jača u raznim kušnjama – rekao je u svojoj homiliji biskup Šaško.
– Ovdje u Karlovcu živi ta stvarnost, koja je potvrđena i ovim našim susretom. Svaki čovjek ima neku ograničenost. Prisutnost nekih ljudi među nama poticaj su nam da primijetimo iskustvo upućenosti jednih na druge, na potrebu poniznosti i ljubavi – dodao je biskup dr. Ivan Šaško.
KAŠonline