Među 11 ovogodišnjih dobitnika javnih priznanja Gradsko vijeće jednoglasno je donijelo odluku da će nagradu koja će im biti dodijeljena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dobiti bivša atletičarka Katica Milčić – Mataković i Jovan Zec “Haze”. Predlagač je bila karlovačka Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN).
KATICA MILČIĆ – MATAKOVIĆ Otrčala je 386 službenih utrka na 200 natjecanja, osvojila 10 medalja na BI, broncu na MI u Casablanci…
Katica (Mataković) Milčić je u sportu, odnosno atletici, punih 40 godina. Rođena je 9. listopada 1963. u Karlovcu. Završila je za voditeljicu atletike pri Hrvatskom institutu za kineziologiju u Zagrebu, posjeduje trenersku licencu HAS-a, certificirana je trenerica (Kids Athletics od strane Svjetske atletske federacije(IAAF).
Nakon ratnog izbivanja iz sporta vraća se atletici u svoj bivši klub no ovog puta kao trener volonter za mlađe dobne uzraste gdje je provela više od 20 godina, a izvjesno vrijeme paralelno i kao sportski djelatnik. Trenutno radi s najmlađima u Sportsko rekreacijskom klubu ANIMA u Dugoj Resi, gdje posljednjih 15 godina živi, udana je i majka.
Sportom se počinje baviti kao 11-godišnja djevojčica u tadašnjem AK Željezničar iz Karlovca. Tokom aktivnog perioda bavljenja atletikom od 15 godina, 11 godina bila je stalna članica najprije juniorske, a potom istovremeno i juniorske i seniorske reprezentacije, da bih po ulasku u kategoriju seniorki bila član reprezentacije sve do prestanka bavljenja i to u disciplinama 100/200/400/4X100/4×200/ i 4×400 m.
Ukupno je nastupila na 40 natjecanja u sastavu reprezentacije bivše države s ukupno 80 nastupa (Balkanske igre, Mediteranske igre, Europski kupovi, Evropsko prvenstvo, Međunarodni susreti).
Osvojila je 10 medalja na BI, broncu na MI u Casablanci 1983., 5. mjesto na JPE, 4. mjesto na dvoranskom studentskom prvenstvu, 5 x bila je u sastavu štafete reprezentacije koja je obarala državni rekord. Na kraju 1983. štafeta 4×400 m čiji je bila član zauzela je 13. mjesto na svjetskoj rang listi IAAF. Bila je pojedinačna prvakinja Jugoslavije, kao i 13 x prvakinja Hrvatske.
Za najbolju sportašicu grada Karlovca bila je proglašena 8 x zaredom. Godine 1981. na JBI uvrštena sam među 3 najbolje juniorke na igrama. Krajem 1983. proglašena je za najbolju atletičarku u Hrvatskoj za tu godinu. Ukupno je otrčala 386 službenih utrka na 200 natjecanja od čega na 71-om natjecanju izvan tadašnje Jugoslavije.
Bila je sportašica saveznog razreda (danas bi to bila vrijednost II kategorije prema kriterijima HOO).
JOVAN ZEC – HAZE Poznat i po uzrečici ‘Kod mene nema – ne mogu, ne znam i neću’
Jovan Zec,
mnogim generacijama Karlovčana i ljubitelja odbojke poznatiji kao Hase, sudjelovao je na razne načine u radu karlovačkog odbojkaškog kluba od prvih dana njegovog osnutka. Bio je jedan od nositelja igre OK Turbina, a kasnije u OK Karlovac neizostavan član prve postave. Tijekom igračke karijere bio je 6 puta proglašavan najboljim igračem na raznim turnirima. Više je puta bio nominiran za najboljeg sportaša grada Karlovca i svakako je jedan od najzaslužnijih što je ekipa OK Karlovca u istom izboru bila proglašavana najuspješnijom ekipom.
Krajem 70-ih godina u ulozi trenera vodio je mušku juniorsku ekipu u Beogradu na Juniorskom prvenstvu Jugoslavije. 1984. godine bio je jedan od 6 karlovačkih sportaša odabranih da kroz grad nosi olimpijski plamen u povodu Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. 1987. godine radio je kao odbojkaški sudac tijekom Univerzijade, a 1988. godine preuzima žensku seniorsku ekipu OK Karlovca, koja pod njegovom trenerskom palicom 1993. godine osigurava ulazak u 2. Hrvatsku odbojkašku ligu. U nekoliko sezona sa ženskom ekipom dolazi nadomak kvalifikacija za 1. odbojkašku ligu, a na trenerskom je mjestu, uz kraće prekide, do 2002. godine.
Na Svečanoj akademiji u povodu proslave 50 godina djelovanja OK Karlovca, 2017. godine, uručene su dvije nagrade za životno djelo – jedna je posthumno pripala Ivanu Vidakoviću, a druga Jovanu Zecu. I mnogi se slažu da su nagrade apsolutno zasluženo dobile dvije najveće ikone karlovačke odbojke u njenoj povijesti.
U svojoj trenerskoj karijeri odgojio je generacije karlovačkih odbojkašica i odbojkaša, a među svojim igračicama i igračima bio je poznat po uzrečici ‘Kod mene nema – ne mogu, ne znam i neću’.
KAŠonline