Netipičan rukometni put sjajnog je hrvatskog reprezentativca i rođenog Ogulinca Luke Cindrića na poziv Line Červara odveo iz Karlovca u makedonski Metalurg, a onda u rivala Vardar, u kojem je bio jedna od najvažnijih karika nedjeljnog osvajanja titule prvaka Europe – prenosimo SN, piše Dražen Pinević.
Prije četiri godine Luka Cindrić igrao je u Karlovcu, bio najbolji strijelac domaće lige, sjećamo se teksta o 123 postignuta gola, o nadmoćnom strijelcu… A ipak su govorili, “mali je, ništa od njega”.
– Radio je na parkingu, onda mu se priključio Vuko Borozan. On nije mogao raditi jer je za to trebala radna dozvola, no igrali su skupa i postali tandem koji se četiri godine kasnije pretvorio u tandem za naslov prvaka Europe – kaže njihov karlovački “poslodavac” iz tog vremena Davorin Zlatić.
Luka Cindrić odlično je igrao nogomet, ima kratke “krive” noge, teško ga je bilo “izuti”, ali on je druge izuvao uredno. No nije htio nogomet, makar je u Ogulinu bio kao Maradona. Rukomet je bio njegov izbor i malo-pomalo…
NAPREDAK IZ DANA U DAN
– Došao je iz Ogulina s reputacijom dobrog igrača i već je od starta strašno napredovao iz dana u dan. Izuzetno je vrijedan, uporan, dosljedan. Visinu nikada nije smatrao otežavajućom okolnosti – govori Lukin karlovački trener, danas šef struke premijerligaša u Poreču Dinko Đanković.
No ovog je 185 centimetara visokog mladića ipak nešto izdvajalo.
– Svaki trening, ama baš svaki – 200 na sat. Stalno na glavu. Nemalo smo puta znali reći “Luka, ne treba baš uvijek”, no on je, jednostavno, takav. U igri jedan na jedan uvijek je sa svojim predispozicijama bio dominantan, ali nikada mu to nije bio adut. On je definitivno najjači ako mu točno postaviš cilj, zadatak, i mislim da je Raul baš u tom smislu iz njega izvukao najbolje. Često kad se vidimo kad dođe, razgovaramo baš o tome. Mislim da se u Kölnu to najbolje vidjelo.
Imao je Karlovac i Vuku Borozana, Crnogorca koji se također u nedjelju s Vardarom uspeo na europski tron.
– Da, a imali smo i dvije godine prije tandem Obranović – Mandalinić, što bi danas bila momčad za Ligu prvaka – nasmijao se Đanković.
– A kada se vratimo na Borozana, koji je danas ponajbolji šuter Europe, to je bio veći uspjeh nego s Cindrićem možda. Zašto? Jer je došao jako mlad, iz Crne Gore, mislim da se klub zvao Cepelin. Onda je bio na nekoj probi, negdje u Splitu, mislim, i nije prošao, pa smo ga uzeli. Tehnički je bio jako loš, no s vremenom i uz silnu upornost počeo je napredovati. Igrački je napredovao najviše uz Cindrića, njih su dvojica u tom smislu i danas vezana, što se vidi u Vardarovoj igri, gdje Raul u tandemu koristi ili njih dvojicu ili Karačića i Canellasa.
Nikome nisu bili zanimljivi u Hrvatskoj? – Cindra vjerojatno zbog visine, za Borozana ne znam zašto.
Osvrnut će se Đanković i na današnju ligu. – Tu sam svakodnevno i mogu reći da potencijala ima kao i tada, pa čak i više, ali da bi se to pretvorilo u kvalitetu, treba malo više ulaganja, organizacije.
KOELN JE OSTVARENJE SNA
Sve je rekao, a mi se vraćamo novom makedonskom junaku.
Otišao je Cindrić na poziv Line Červara u Metalurg prije četiri godine, igrao kako zna, bio pojačanje, ali Metalurg je ušao u probleme, pa su se tužili, pa je bila arbitraža, pa je na kraju arbitraže Cindrić otišao u Vardar i dalje se priča zna. Postao je reprezentativac, malo-pomalo rastao i, eto, narastao u lidera prvaka Europe. To je veliko saznanje.
A sad malo sâm Cindra, koji inače ne govori puno. – Da, kada se vratim unatrag, teško je bilo očekivati baš to, ali to je bio moj san kada sam odlučio igrati rukomet. Köln je ispunjenje sna, to je stvarno tako, to nisu samo riječi – kaže Vardarov Ogulinac.
Dvije velike utakmice? – Pobijedili smo Barcu i PSG, dva prva kluba iz druge skupine, odigrali smo vrhunske utakmice. Naravno da u njima presude detalji, a činjenica da su oba susreta otišla na našu stranu govore sve. Mislim da je u obje utakmice obrana sa Šterbikom bila ključ našeg uspjeha. Arpad je strašan, ulijeva sigurnost, povjerenje…
I Raul je to sjajno napravio? – On je vrlo miran, rijetko plane, ali zna i to ako je potrebno. U našoj igri postoje pravila, svi ih se mi nastojimo držati i tu nema iskakanja. Točno znam što očekuje od mene i od svakog igrača. Cijelu smo sezonu odigrali vrhunski, što je rijetkost, i mislim da smo zasluženo to uzeli. U Köln smo došli po naslov, bez lažne skromnosti, makar nas mnogi nisu vidjeli kao favorite.
KIELCE GA ČEKA
Kako je napadati Karabatiće? – Teško, bolno, svaka košćica boli. Ali dobro, preživjeli smo.
Onaj gol iz polufinala? – To je stvar dogovora, a dogovor je bio križanje, ne ulaziti u faul i završava na meni. Sve smo napravili kako smo se dogovorili.
Nije rječit kao Čupić, ali je brzo odgovorio na pitanje o MVP-u Final Foura, on ili Šterbik? – Arpad je sve zaslužio, četiri Lige prvaka, to sve govori.
A Hrvatska je, eto, vidjela Luku u malo drugačijem izdanju i saznala zašto može biti prevaga. I zašto to nije bio… Još godinu u Vardaru, pa u Kielce, a Poljaci bi i Borozana, ali Samsonjenko ne da sve.
KAŠonline PRENOSIMO www.hzsn.hr/IZVOR Sportske novosti/ AUTOR Dražen Pinević FOTO/Cropix