– Cijeli svoj život bavio sam se sportom, ili je sport bio oko
mene. U djetinjstvu svi smo igrali nogomet, rukomet, košarku pa
tako i ja. Kako sam živio kraj željezničkog kolodvora igrao
nogomet u “materijalki” na Drežniku, pa na rukometnom igralištu
iza OŠ “Herta Turza” koji se igrao na lešu. Onda sam jedno
vrijeme igrao košarku u Šancu za juniore Željezničara – prisjeća
se Željko – Bleki Vukelić koji je zbog obljetnice kluba ali i
zbog svog nesebičnog angažiranja u KK Željezničaru zaslužio
intervju na našem sportskom portalu. Unaprijed smo mu najavili da
ga pitanjima nećemo štedjeti, na što je on bez problema pristao
iako nije znao što ga čeka.
– Možemo se podičiti da smo ne samo najstariji djelujući kuglački
klub županije, već jedan od nekoliko kuglačkih klubova s najdužom
tradicijom u Hrvatskoj koji 80 godina djeluje pod istim imenom i
s velikim entuzijazmom svojih članova – preduhitrio je moje
sljedeće pitanje predsjednik kluba smještenog na lijevoj obali
rijeke Kupe na Drežniku, uz željeznički most i prugu Karlovac –
Rijeka – Split.
Najduže se kao aktivan sportaš zadržao u taekwondou kod
nesalomljivog Mire Brežana. Kuglanjem se počinje baviti tek kad
je ušao u peto desetljeće života, 1997. ili 1998. kao
rekreativac. Ubrzo ga je kuglanje na željeznici gdje je radio kao
prometnik vlakova potpuno preuzelo. Čvrsto ga drži u srcu kao i
supruga s kojom je nešto duže u braku.
– Današnji trener u klubu Zdravko Cegur pozvao me da se okušam
kao igrač u KK Lana Karlovačka tiskara. Kad se “Lana” ugasila
većina igrača, pa i ja, prelazimo u KK Tvornica Lola Ribar. No,
cijelo to vrijeme bio sam član KK Željezničar u svojstvu člana
Upravnog odbora. Kako je KK Tvornica Lola Ribar prestao s radom
vračam se kao igrač u Željezničar gdje sa svojim suigračima
postižemo lijepe rezultate. I danas igram, ali mi poslovne i
obiteljske obveze, a i godine naravno, ne dozvoljavaju da sam
stalni član prve momčadi.
Krenimo konačno s pitanjima. Nedavno ste obilježili 80-tu
godišnjicu kluba. Jeste li zadovoljni? – Naravno, ponosan i
privilegiran na neki način. Zadovoljan jer smo za organizaciju
svečane akademije primili pohvale, a privilegiran jer sam kao 26.
predsjednik u povijesti kluba imao tu čast da predsjedavam
obilježavanju 80. obljetnice. Naravno svega ovog ne bi bilo bez
mojih najbližih suradnika, mladog i novoizabranog tajnika Edija
Alagića i iskusnog Josipa Štimca.
Značajna je društvena aktivnost vaših članova? –
Prisutnost nas koji u ovom trenutku vodimo klub u svakom trenutku
je velika i neizmjerljiva. Naš dugogodišnji blagajnik, neumorni
87-godišnji Drago Željeznjak, sa svojim prepoznatljivim biciklom
i cekerom zaštitni je znak kluba. Na svečanoj akademiji uručeno
mu je priznanje za životni rad od strane HKS-a. Tu je mladi i
agilni Edi Alagić, tajnik i trenutno voditelj “Željine” Ljetne
kuglačke lige u kojoj nastupa 12 ekipa. Zatim, Josip Štimac,
voditelj Kuglačko-rekreativne lige grada Karlovca koja ovu sezonu
ulazi u 15. godinu postojanja. Naši web majstori, trener Zdravko
Cegur i uređivač klupske internet stranice, te Dubravko Kušec
koji uređuje i vodi web stranicu rekreativne lige.
VAŽAN DATUM 4. SRPANJ 2014.
Podosta radnih sati uložili ste u obnovu kuglane na
Drežniku? – Sve je počelo 4. srpnja 2014. kad je pala
ideja o tome koliko bi koštala nova dvostazna kuglana, jer je
stara toliko bila dotrajala da je postala vreća bez dna čestih
kvarova motora, elevatora zaletišta, položnica… Ukratko užas od
kuglane. Ubrzo je dobivena ponuda tvrtke Funk o dvostaznoj
kuglani. Onda problemi – od kuda novci, kako doći do kredita…
Zvalo se okolo, planiralo. Na sreću, oni koji su o svemu
odlučivali prepoznali su tu priču. Tako se krenulo s adaptacijom
i opremanjem dvostazne kuglane segmentnim kuglačkim stazama. S
najmodernijom tehnologijom po svjetskim standardima stvorili smo
bolje i lakše uvjete za kuglanje i rekreaciju. Za samu adaptaciju
i opremanje kuglane podignut je kredit kod poslovne banke. To
svakako ulazi u noviju klupsku povijest.
Bez kredita poslovne banke to ne bi išlo? –
Kredit je bio plan B. Znate kad čovjek ima san i želju da napravi
nešto onda ga malo tko može pokolebati. Kuglana je bila moj san i
ona bi išla i bez kredita da se nije dobio kod poslovne banke. O
tome kako bi to bilo ostat će za sada mala tajna prijatelja kluba
i mene koji i dan danas imamo razrađen projekt na papiru kako bi
se otplaćivalo mjesečno firmi FUNK GmbH jer sam u pregovorima s
direktorom za jugoistočnu Europu iznašao model da se 50% plati
odmah a ostatak u 12 mjesečnih rata.
Pretpostavljam da vraćate kredit? Niste vi NK
Karlovac. – Ne znam za NK Karlovac kao i za druge
klubove kojima su financije svakodnevna glavobolja ali vam mogu
reći, a ovo je ekskluzivna informacija, još dvije rate i kredit
je otplaćen prije roka. Za dvije od predviđenih četiri godine.
Znači, vama kuglana Zrinski nije potrebna ili…?
– Ma potrebna je kako da nije. Potrebna je za natjecanja u 2. HKL
RZ jer se utakmice održavaju na četiri staze, za kup natjecanja i
treninge koje nam omogućava KŠZ.
Pokrenuli ste i vlastitu internet stranicu koja je
aktivna… – Točno. Pokretanjem web stranice osjetno smo
poradili na promociji našeg kluba i kuglačkog sporta, naročito u
našoj županji. Prenosimo sve naše utakmice u živo, pratimo sva
europska i svjetska događanja u kuglanju.
Koliko su uopće bitni mediji za promociju kuglanja.
Smatrate li da mediji daju dovoljno prostora kuglačkom
sportu? – Uređivačka politika svakog izdavača ili
medijske kuće određuje što je za njihove konzumente
najinteresantnije. Da kojim slučajem novinari i urednici znaju
koliko se gledatelja i igrača okupi na kuglani kad se održavaju
božićni i uskršnji turniri, kup utakmice ili derbiji kola,
izvještavali bi svakako o tome. Zato mi imamo našu web stranicu
na kojoj se može saznati sve. Kad bi se malo više davalo
medijskog prostora ovom sportu možda bi na kuglačke staze lakše
privukli mlade.
JASNIM CILJEM I PROGRAMOM DO BOLJIH REZULTATA
Drugi mandat ste na funkciji predsjednika kluba. Što
smatrate najvećim uspjehom, prvo u organizacijskom
smislu… – U Zadnjih 10-tak i više godina kao igrač, član
Upravnog odbora pa tajnik, a od 2011. i kao predsjednik, bio sam
neprestano involviran oko svih događanja u klubu.
To je jasno, ali dajte nam nešto konkretnije…? –
Na funkciji predsjednika naslijedio sam pokojnog prijatelja
Stjepana “Štefa” Busiju. U mojem prvom mandatu smo odradili neke
značajne projekte u želji stvaranja boljih uvjeta za kuglanje. Od
raznih vrsta crjepova, flaša i sličnog smeća očistili smo
potkrovlje od čak 228 m2. Izmijenjene su sve trule letve i
slomljeni crijep, pokrečeno je predvorje i garderoba te tuš
kabina i wc… Grede smo zaštitili tekućinom protiv crvotočine,
stavljeno je 12 cm kamene vune i to sve pokriveno folijom.
Obnovili smo naš “bunker”, a gornji kat smo pretvorili u VIP
salon i mali muzej. Sve smo to uradili za tri dana, vlastitim
radom i uz minimalna financijska sredstva. Iz kina Edison smo
dobili stolice od kojih su neke bile muzejski vrijedni primjerci,
uredili smo ih, a nama su neko vrijeme služila za gledalište…
Zašto muzej i to baš u bunkeru? –
Bunker ima simboliku, snažne temelje prkos da ostane na svom
mjestu pa smo u njemu pohranili sva naša priznanja, pehare,
trofeje od davne 1936. pa sve do danas. Privilegija da to vide
samo članovi kluba i gosti nije dobra i s vremenom ćemo izdvojiti
i predstaviti neke od navedenih eksponata u jednoj monografiji
koju ćemo pokušati objaviti povodom 15 godina rekreativne lige.
Imate svoje ciljeve, programe i natjecanja… –
Stvorili smo uvijete da naša kuglana postane ugodno mjesto za
bolji i zdraviji život naših članova čime smo doprinijeli boljem
i sadržajnijem društvenom životu u našoj lokalnoj zajednici,
pogotovo što pružamo mogućnost da se građani u dobi od 14 do 80
godina, bave ovim najtrofejnijim sportom na svijetu. Ako gledamo
kuglanje kao najtrofejniji sport na svijetu jedina mana mu je jer
nije olimpijski sport.
… a što u rezultatskom? – Kuglački Klub
Željezničar je aktivni sudionik 2. HKL RZ, prvi pobjednik i
osvajač Kupa Karlovačke županije za 2010. i 2011. godinu te jedan
od osam kuglačkih klubova koji su se plasirali u četvrtfinale
kuglačkog Kupa. Naš član, Tihomir Bratić, nastupio je 2014.
godine za Hrvatsku kuglačku reprezentaciju na EP-u za gluhe, a
Luka Požega je s nepunih 17 godina bio član reprezentacije i
sudionik Svjetskog prvenstva u kuglanju. U zadnjih nekoliko
godina s prvenstva Hrvatske u kuglanju za veterane vračamo se
osvojenim prvim drugim i trećim mjestima. Tu radi o Petru
Martincu, Zdravku Ceguru, Nenadu Munčiću i Jako Filipiju.
Najmlađi 14-godišnji Filip Požega ima vrhunske rezultate s
prvenstva Regije i države za svoj uzrast. Svi vjerujemo da je
pred njim blistava kuglačka budućnost.
Možete se pohvaliti radom Škole kuglanja? – Ne.
Moram priznati da smo do sada imali samo priču. No od jeseni
krećemo s aktivnijim pristupom u smislu promocije kuglanja te
dovođenja djece na kuglanu. Plakati su već tiskani i nastojat
ćemo učiniti puno više. Gdje je danas, u odnosu na lokalnu
kuglačku obitelj, KK Željezničar? – Što se tiče lokalne kuglačke
obitelji slikovito bih rekao da smo nekima uzor, stariji brat i
pokazatelj kako se treba raditi.
Kako bi ocijenili kvalitetu kuglanja u županiji?
– Smatram da se u zadnjih nekoliko godina počelo dobro raditi s
mladima. Tu bih pohvalio gradove Ogulin i Slunj odakle dolazi
najveći broj djevojčica i dječaka na razna natjecanja. Iz Ozlja
dolaze sestre Pavlaković, članice reprezentacije i osvajačice
medalja sa svjetskih prvenstava. Iz Ogulina sestra i brat, Iva i
Matija Cindrić. Ono što me malo veseli je ženski pomladak u ŽKK
Karlovac i, to je to. U Karlovcu kod dječaka osim već spomenute
braće Filipa i Luke Požege zasad ne vidim neku svjetlu budućnost
i to je jedan od razloga što aktivnije idemo sa školom kuglanja.
Mnogi, reći ću dušobrižnici, kuglanje svrstavaju u
“gemišt sport”…? – Dušobrižnika ima svagdje na poslu, u
politici, pa i u sportu. Smatram da su se vremena promijenila i
da se kuglanju pristupa na jedan drugačiji način koji mi na našoj
kuglani i radimo a to je: pružamo rekreaciju, radnu terapiju i
natjecanja. Zašto “gemišt sport”? Klupski prijatelj i autor
knjige koju smo objavili povodom 70. obljetnice pokojni Zdravko
Švegar napisao je: “Svaka karlovačka birtija je u dvorištu imala
neku vrstu kuglane i od tud potječe taj naziv”. Eto, odgovor je
jednostavan.
Suradnja sa srodnim klubovima u gradu i županiji. Ima li
tu ljubomore? – Ma nije to neka ljubomora koja bi
prerasla u zavist jal i zloću. Zafrkacija i šala nakon svake
utakmice uz jutarnju kavu je sastavni dio rituala nas kuglača.
Sportaši su poznati po tome da se vole družiti a pogotovo mi u
našem klubu koji se držimo pravila iz Povelje donesene na
osnivačkoj skupštini KŠK Željezničar održane 30. lipnja 1936.
godine a to je “Gajenje i promicanje kuglačkog sporta te
održavanje iskrenog i srdačnog prijateljstva…” Ovdje bih istaknuo
posebnu prijateljsku i sportsku suradnju sa KK Kupa iz Ozlja i KK
Korana iz Slunja.
OTVORENA RANA
Za veće domete potrebna su i financijska sredstva. Koji
su vam tu limiti? – Financije su rak rana svake udruge u
današnjim vremenima. Točno je da je za veće domete osim novca
potrebna i dobra logistika. Ovdje mislim na igrački kadar koji je
u Karlovcu pomalo veteranski. Mladost donosi uspjeh, a u mladost
se treba ulagati. Klubovi ne mogu sami i tu je pomoć roditelja
ogromna. Željezničar za sada još podnosi sve obveze koje
ispunjavamo.
Koji su vaši izvori financiranja? – Osnovni
izvor priliva novca je od najma kuglane i kafića u sklopu našeg
sportskog objekta na Drežniku te članarina, donacije i
sponzorstva. Skromno, ali i mi skroman klub.
Da li svi članovi redovito plaćaju članarinu? –
Što se tiče plaćanja članarine ona je u skladu sa Statutom koji
je definirao da je član kluba onaj koji uredno plaća članarinu.
Za umirovljenike iznosu 12.5 kn mjesečno a za nas koji smo u
radnom odnosu 21,00 kunu. Pred obilježavanje 80 godina kluba bilo
je 29 članova s uredno plaćenom članarinom.
Pomaže li vam HŽ? – E, tu ste me pogodili u
otvorenu ranu natopljenu solju. Klub koji s ponosom 80 godina
nosi ime Željezničar, kuglanu na željeznici koju su naši očevi i
djedovi izgradili davne 1962. godine s ciglom koja je dopremana
iz netom porušene željezničke postaje u Jastrebarskom, od HŽ-a u
ratnom i poslijeratnom razdoblju nismo nažalost dobili nikakvu
pomoć, niti kune. Osobno sam, a znam da je to činio i moj
prethodnik pokojni Busija, pisali HŽ-u i institucijama u HŽ-u,
ali nažalost bez pozitivnog odgovora. Ništa! Pouzdano znam da su
nekim klubovima koji nose ime Željezničar ili Lokomotiva
dodjeljivana značajna materijalna i financijska sredstva a mi
ugovorom sklopljenim s HŽ-om plaćamo najam, sve komunalne naknade
i ostalo bez ijednog dana zakašnjenja.
