‘Rekao sam mu da nemamo potporu navijača i da klub tako ne može funkcionirati. On mi je tad rekao: ‘Daj im onda taj referendum’, kazao je Zlatko Canjuga …
Za razliku od današnjih političara, Franjo Tuđman nije bio fanatik rejtinga. Ako je vjerovao da je neka ideja korisna za državu, gurao ju je bez obzira na to što tko misli …
Tuđmanu je ime Dinamo smetalo jer su ga nosili socijalistički klubovi. Već 1991. odlučio je maknuti ime koje mu je smetalo pa spojiti dva kultna kluba iz vremena svoje mladosti, HAŠK i Građanski. Navijači su pobjesnjeli. Ime Dinamo desetljećima je bilo simbol hrvatstva. Nakon dvije godine klub su ponovno preimenovali, ovaj put u Croatia. No s tribina se i dalje orilo “Dinamo- Dinamo!”.
Po gradu su ispisivani grafiti, stvoren je cijeli pokret otpora. U maksimirskom kompleksu bila su maknuta sva obilježja na kojima je stajalo legendarno malo slovo “d” – ostale su samo dvije kvake na ulaznim vratima Canjuge.
Čim je Tomislav Židak, koji je tad još pisao za SN, spomenuo te dvije kvake, one su istog dana maknute. Godinu dana nakon davanja imena Croatia navijači su pjevali: “Ima jedan čovjek čudan, ime mu je Franjo Tuđman, ne zna Franjo kak je to, kad se voli Dinamo”…
Tuđman je u takve, kako je govorio, “pojavnosti” upisivao političko značenje, a katkad je u njima vidio i urotu. Ravnatelja kazališta Kerempuh Duška Ljuštinu zbog predstave “Dobro došli u plavi pakao” prozvao je za – destabilizaciju države!? Svi koji su poznavali predsjednikovu ćud s velikim su oprezom pokušavali Tuđmanu sugerirati kako bi mu bilo u interesu vratiti Dinamo jer je čak i dječaku koji mu je pred kamerama rekao da navija za Dinamo znao zastati i objasniti kako je to ime primjereno Pančevu.
– Sjećate li se, predsjedniče, kako vas je 50.000 ljudi gledalo otvorenih usta, svi u deliriju? Imali ste crni kaput i crni šešir, a onaj mali pokraj vas, u loži 4, bio sam ja… – rekao mu je 1997. Zdravko Mamić.
– Dobro, Boga mu, reci što hoćeš reći, nervozno je uzvratio Tuđman.
– Hoću da vas ljudi opet vole kao nekad.
– No dobro, što hoćeš?
– Predsjedniče, neka opet bude Dinamo.
– E, neće! I ti si na liniji London – Bruxelles – Manolić – vikao je Tuđman.
Posao preimenovanja obavio je osobno Zlatko Canjuga. Na utakmici s Manchesterom u Maksimiru 1999. on je, kaže, sjedio s Tuđmanom u svečanoj loži.
– Rekao sam mu da nemamo potporu navijača i da klub tako ne može funkcionirati. On mi je tad rekao: ‘Daj im onda taj referendum’.
Ankica Tuđman tvrdi da Canjuga laže i da joj je žao što ga Francek nije prepoznao kao Judu. Dva mjeseca nakon Tuđmanove smrti i nekoliko dana prije promjene imena, na tajnom sastanku Zdravka Mamića, Zlatka Canjuge i Tomislava Židaka dogovoreno je da Židak, sad već u Jutarnjem, objavi povratak Dinama. No sutradan na izvanrednoj presici – šok. Canjuga je sve zanijekao. Pravio se blesav, galamio, vikao, prozvao Židaka, a kad je sve završilo, prolazeći pored njega, namignuo je i upitao ispod glasa: “Jesam bil’ dobar?”
Sve je bilo jasno. Vraća staro ime.
Od 14. veljače 2000. klub iz Maksimira opet nosi sveto ime to.
PRENOSIMO www.hzsn.hr FOTO Željko Hladika i Robert Anić/PIXSELL