Na današnji dan 1991. godine, kad se u zraku već osjećao miris rata, Bijeli su u finalu pobijedili Crvenu zvezdu usred njenog Beograda. Ako je neki od trofeja bio poseban u povijesti Hajduka, to je svakako posljednji Kup Jugoslavije iz 1991. godine. Zbog okolnosti u kojima je ostvaren, ali i po činjenici što je bio posljednji u bivšoj državi.
O tom trofeju je snimljen i dokumentarac, a pehar je
godinama bio skrivan od svih znatiželjnika.
– Ne samo od znatiželjnika, već i od onih koji su pehar tražili
samo mjesec dana po osvajanju. Tražili su da ga odnesu u Beograd
– ispričao nam je Velimir Strinić, čija je obitelj pehar čuvala
gotovo dva desetljeća.
Jure Juko Strinić obavljao je tada dužnost ekonoma i zajedno sa
svojim sinom Velimirom, također djelatnikom kluba, pehar
pobjednika Kupa skrio je u svojoj kući.
– U metalnom sefu smo 17 godina čuvali pehar.
POSEBNO MJESTO
Sve je u brojci 17, jer gotovo 17 kilograma težak je
pehar od srebra. Preciznije 16,7 kilograma. Originalni pehar na
kojem su ugravirana imena svih pobjednika Kupa od početka
natjecanja poslije Drugog svjetskog rata.
– Kada su neki meni nepoznati ljudi došli na Poljud u lipnju
1991. zatraživši u ime Fudbalskog saveza Jugoslavije da im moj
otac Juko preda pehar, odgovorio sam da je pehar na graviranju u
IKOM-u u Zagrebu. Jasno, pehar smo skrili i strpljivo čekali da
prođu sve mogućnosti povratka. U vrijeme pretvorbe, krajem 2008.
godine, pehar je vraćen u vitrine Hajduka gdje i danas ima
posebno mjesto – detaljno je ispričao Velimir Strinić kako je
njegova obitelj sačuvala vrijednu uspomenu Hajduka.
Te sive, tmurne svibanjske srijede 1991. godine Bijeli su
došli u Beograd na finale Kupa kao veliki
autsajder.
– Nismo mi bili loši, dapače, imali smo mladu momčad punu
potencijala, ali s druge strane je bila Crvena zvezda koja je 15
dana prije finala Kupa ušla u finale Kupa europskih prvaka –
kazao nam je Goran Vučević, najmlađi prvotimac
Bijelih kojem je 10 dana nedostajalo do 20. rođendana.
PRIPREMLJENA TAKTIKA
Zvezda je krajem travnja u polufinalu eliminirala Bayern,
plasirala se u finale KEP-a i time došla nadomak mogućnosti
osvajanja trostruke krune. Hajduk je ostao kao posljednja
prepreka u Kupu.
– Momčad koju su predvodili Savićević i Pančev, ekipa prepuna
zvijezda onog vremena. Kasnije su osvojili i Kup prvaka u Bariju,
ali preko Hajduka nisu mogli. Imali smo sjajno pripremljenu
taktiku, Joško Skoblar je znao kako se suprotstaviti Zvezdi –
rekao je Vučević i dodao:
– Strpljivo smo čekali, držali čvrsti blok i vrebali priliku u
kontri.
Iz jedne takve polukontre zabio je Alen Bokšić.
Ljevicom…
– Boka je bio igrač ispred vremena. Ispred svih nas. Snažan i
brz, izuzetno težak za čuvanje. Znam da ga je Bayern gledao na
toj utakmici. Rijetki su tada bili tako veliki i snažni, a ujedno
pokretljivi napadači. Bokšić je zaista bio poseban – kazao je
Vučević.
Kapetan Hajduka u beogradskom finalu bio je igrač s
brojem četiri na bijelom dresu, Igor Štimac.
– Darko Dražić nije igrao zbog smrti oca, pa sam umjesto njega
preuzeo kapetansku vrpcu – počeo je priču Štimac, tada
23-godišnji stoper Bijelih.
– Podigao sam pehar premda po protokolu nisam smio biti na
slavlju zbog dobivenog crvenog kartona. Ali tko je mogao
zabraniti da podignem pehar nakon te velike pobjede – kazao nam
je Štimac.
Iz ruku Vasila Turpukovskog pehar maršala Tita primio je
Štimac i ponio ga u Split. Fešta nije bila kao u najbolja
vremena, jer to doista i nisu bila neka ugodna
vremena.
– U finalni dvoboj na stadionu Partizana ušli smo u turobnoj
atmosferi. Šest dana prije ubijeno je 12 naših redarstvenika u
zasjedi u Borovu Selu, potom je Hadžiabdiću preminula kćerka, a
onda i Dražiću otac, samo dan prije finala. Zbog svega navedenog
nosili smo crni flor na rukavu, a ukupno ozračje bilo je
specifično. S jedne strane golema tuga, a s druge motiv da se
zbog napada na hrvatske ljude prikažemo još u boljem svjetlu.
Vjerojatno nam je ukupna atmosfera i pružila dodatnu snagu da
pobijedimo Zvezdu. Što se tiče same fešte, skupilo se nekih
500-tinjak navijača na Poljudu. Rat je već bio pred vratima,
nogomet je počeo tonuti u drugi plan.
Glede same utakmice još je jedan detalj ostao za
prepričavanje. Sukob Mihajlovića i Štimca iz kojeg su obojica
izašla s crvenim kartonima koje im je dodijelio čapljinski sudac
Fazlagić.
– Već sam imao žuti karton kada je Najdoski grubo startao na
Grgicu Kovača i stvorila se velika gužva na sredini terena. I ja
sam ušao u tu gužvu, a Mihajlović je bio najratoborniji s druge
strane, pa ga je Ante Miše više prijateljski povukao za kosu i
maknuo iz gužve.
STVARANJE KLASA
Kaže Štimac da su se Miše i Mihajlović znali iz Borova,
još iz dječačkih dana.
– Mihajlović je potom dobio crveni, a da bi kompenzirao
isključenje veznjaka Zvezde, meni je Fazlagić bez ikakvog povoda
pokazao drugi žuti. Samo da bi izjednačio stanje na terenu. Ali,
nije ni to pomoglo Zvezdi. Dobili smo utakmicu, vratili im za
poraz iz svibnja 1990. Imali smo i to iskustvo, znali smo se
bolje postaviti.
Motiv, iskustvo i ogromna želja momčadi ogromnog potencijala.
Bokšić, Jarni, Štimac, Bilić, Jeličić, Kozniku, Miše…. puno
igrača koji su kasnije nosili dres reprezentacije Hrvatske, a
neki od njih i velikih europskih klubova. Europske klase stvarale
su se na stadionu Partizana u predvečerje raspada Jugoslavije.
I nije samo Bayern tog poslijepodneva bio u Beogradu, i drugi su
europski klubovi gledali momčad Hajduka koja je tek trebala
pojedinačno krenuti prema europskim odredištima. Za početak su
svom klubu priskrbili gotovo 17 kilograma čistog srebra, a
kasnije i milijune DEM svojim transferima.
———————————————————————
FINALE KUPA, 8. SVIBNJA 1991.
Crvena zvezda – Hajduk 0:1
BEOGRAD Stadion JNA. Gledatelja 7.000. Sudac: Adem Fazlagić
(Čapljina).
STRIJELAC: 0:1 – Bokšić (60).
CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Radinović (Stošić), Marović, Jugović,
Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević,
Binić. Trener: Ljupko Petrović
HAJDUK: Mihačić, Hadžiabdić, Kovač (Osibov), Štimac, Setinov,
Bilić, Kozniku, Miše (Jeličić), Bokšić, Vučević, Jarni. Trener:
Joško Skoblar
TROFEJI HRVATSKIH KLUBOVA U JUGOSLAVIJI
Prvenstvo
Hajduk – 1950., 1952., 1955., 1971., 1974., 1975. i 1979.
Dinamo – 1948., 1954., 1958. i, 1982.
Kup
Hajduk – 1967., 1972., 1973., 1974., 1976., 1977., 1984., 1987. i
1991.
Dinamo – 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.
Rijeka – 1978. i 1979.
————————————————————————–
PRENOSIMO www.hzsn.hr FOTO Zoran
Velikanac