Prije 50 godina u ŠSD na Rakovcu (prvoj modernoj dvorani u Hrvatskoj i drugoj u Jugoslaviji) je od 10.-24. svibnja 1970. odigrano 6 utakmica u sklopu 6. Svjetskog prvenstva u košarci (grupa C) a nastupile su reprezentacije SSSR, Urugvaj, Panama i UAR. Za finalni turnir plasirali su se SSSR i Urugvaj. Bilo je to prvo SP u košarci održano izvan Južne Amerike i prva svjetska zlatna medalja košarkaške reprezentacije bivše države.
Košarkaška reprezentacija Jugoslavije je također
prije 50 godina (subota, 23. svibnja 1970.) pobijedila u
Ljubljani reprezentaciju SAD-a 70:63 i tako osigurala naslov
svjetskog prvaka. Praktički je petorka hrvatskih košarkaša
osvojila naslov. Naime, čvrstu jezgru reprezentacije bivše države
predstavljali su hrvatski košarkaši koji su iznijeli najveći
teret dok su preostali, pa i legendarni kapetan Ivo Daneu, samo
podupirali, pomagali im. Osnovna petorka igrala je u
sastavu: Nikola Plećaš, Rato Tvrdić, Damir Šolman,
Krešimir Ćosić i Petar Skansi. Najboljim igračem prvenstva
proglašen je Petar Skansi, no nagrada je nekim
čudom uručena Sergeju Bjelovu iz Sovjetskog saveza.
Prekretnica je to bila koja je košarku uvrstila
uz bok “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”, a nedugo potom
postala je i sport N0 1 kada su u pitanju uspjesi i medalje s
velikih natjecanja. Nakon ljubljanskog zlata košarka je uvrštena
na TV program, dvorane su redovito bile pune, a po gradovima su
nicali košarkaški tereni. Zlato iz Ljubljane bilo je pokretač
košarkaške priče koja je trajala sve do EP u Italiji 1991.
godine, zadnjeg velikog natjecanja pod zastavom bivše države …
ZLATNE GODINE KARLOVAČKE KOŠARKE
Prvenstvo svijeta igralo se u tri kvalifikacijske grupe, u
Splitu, Sarajevu i Karlovcu, finale je bio u
Ljubljani, domaća reprezentacija je imala privilegij izravnog
plasmana u završnicu. Utakmice u Karlovcu bile su vrlo posjećene.
Premijernu utakmicu finala igrala je Jugoslavije protiv
drugoplasirane reprezentacije splitske grupe. Kako je u Splitu za
Brazil bilo rezervirano prvo mjesto, kao košarkaškoj velesili, za
drugu poziciju borile su se Italija i Južna Koreja.
Pripremajući se za Svjetsko prvenstvo, u
siječnju 1970. pred 4000 gledatelja u Školskoj sportskoj dvorani
na Rakovcu, muška reprezentacija Jugoslavije pobijedila je
Italiju 82:62. Prije SP-a, u travnju 1970.,
Željezničar je ugostio momčad TWA sastavljenu od
ponajboljih košarkaš amatera iz SAD-a. Gosti su pobijedili 86:76.
U vrijeme SP-a košarkaši Željezničara odigrali su trening
utakmice bez publike s igračima UAR i Urugvaja u kojima su
zabilježene pobjede Karlovčana 53:37 i 56:49. Trener Željezničara
Berislav Radišić pokušao je ugovoriti i susret s
reprezentacijom SSSR-a, no vođa sovjetskih košarkaša Vladimir
Gomeljski predložio je da se trening utakmica odigra u Ljubljani
pred finalni turnir. Ali do toga nije došlo.
U Karlovcu se, što se tiče košarke, danas živi od uspomena.
Dovoljno je prisjetiti se zlatnih godina
košarkaša željezničara u Saveznoj košarkaškoj ligi (od 1959. do
1974.). Od 1952. kada su prvi put postali prvoligaši do konačnog
oproštaja sa Saveznom ligom 1973. košarkaši Željezničara su
18 puta nastupali među najboljim klubovima Jugoslavije. Odigrali
su 350 utakmica, pobijedili 142 puta, jednom je prvenstveni
susret završen neriješeno (tada se nisu igrali produžeci), a
poraženi su 207 puta. S ukupno 285 bodova Željezničar je u toj
“vječnoj tablici” bio 10. klub među 38 momčadi koje su od 1945.
do 1980. sudjelovale u prvenstvu Jugoslavije. “Željine”
proslavljene petorke: Žira, Boce, Čaplje, Bobe i Čipija.
Gostovanje američkih košarkaša u Šancu prije 56 godina (2.
lipnja 1964) …
PORAZNA ISTINA
To može biti samo san i iluzija. Nažalost više
nikad domet karlovačkog košarkaškog kluba neće biti takav. Danas
u sportu vladaju pravila biznisa, zakon novca i ulaganja kakvi se
u Karlovcu ne mogu osigurati. Zato je logično da njegujemo
uspomene, da podučavamo mlade kako je to bilo, da obnavljamo
sjećanja na velike pothvate naših sportaša. Ovo je jedna od
takovih …
Porazno je, doslovno katastrofalno za budućnost
našeg naroda, koliko se malo ulaže u tjelesni odgoj, tako da je
praktično sve palo na klubove. Njihove sportske škole gdje
se isključivo traga za talentima, onima koji će jednog dana biti
klasa, koji će dosegnuti domet za prodaju …