U samoizolaciji sam i sad, da previše ne razmišljam o koronavirusu, imam napretek vremena razmišljati koju temu napisati za tjedni osvrt u 7 dana na 4 rijeke. Od ranije imam pripremljenu jednu čitateljima zanimljivu temu. Nikako da dođe na red, već je tjednima otkazujem jer mi uvijek dođe nešto što je aktualnije: košarkaški hakleri, izbori u sportskoj zajednici, rad uprava dva važna karlovačka kluba i slično.
Odavno pratim biciklizam za koji držim da je jedan od najtežih
sportova na svijetu, do toga da sam bio toliko oduševljen
ovogodišnjim Tour de Francea i uspjehom mladog Slovenca da sam
čestitao na uspjehu sunarodnjaka, mojem slovenskom prijatelju
Simonu Unuku iz Vrhloge kraj Slovenske Bistrice,
čiji je sin Žiga bio uspješan slovenski judaš.
Dakle, nisam mogao zaobići događaj koji nije izravno vezan uz naš
lokalni sport, ili hrvatski, ali je strašan uspjeh bicikliste
našeg zapadnog susjedstva. Tadej Pogačar je u
Larunsu postao najmlađi osvajač etape na Touru od Lancea
Armstronga 1993. godine te najmlađi pobjednik Tour de Francea u
posljednjih 116 godina, od 1904. godine.
TADEJ POGAČAR
Riječ je o najpoznatijoj biciklističkoj utrci na svijetu –
Tour de Franceu, na kojoj je (ne)očekivano naslov odnio Slovenac
– Slovencu – Tadej
Pogačar – Primožu Rogliču.
Roglić je nosio žutu majicu vodećeg posljednjih 11 dana, bio
je veliki favorit i prije početka Toura. Jednako tako veliki
favorit i za pobjedu na kronometarskoj etapi. U posljednjih 36
kilometara izgubio je čuvano vodstvo, prvo mjesto i žutu majicu.
Šokirao ga je njegov 9 godina mlađi sunarodnjak Pogačar koji je
tih dana proslavio 22. rođendan. Ovo mu je debi na Touru, druga
uopće Grand Tour utrka u karijeri, jer dosad je od najveće 3
utrke nastupio samo na Giro d’Italiji prošle godine.
Ovakav rasplet utrke zasigurno će ući u knjige kao jedan od
najšokantnijih preokreta. U pretposljednjoj etapi suludom vožnjom
na kronometru izveo je nemoguće. Pogačar je u tih je 36
kilometara, od Lurea do La Planche des Belles Fillesa, ostavio
već okrunjenog pobjednika, sunarodnjaka Rogliča za imaginarni
cijeli krug. Minus od 57 sekundi pretvorio je u 59 sekundi plusa.
Scene na cilju u La Plancheu vjerojatno nikada neće nestati iz
sjećanja. U šoku je bio Pogačar, još više od njega Roglič. Mladi
Slovenac je tako pokvario osobne planove starijeg kolege, no nije
pokvario nacionalne planove. Naši susjedi nemaju razloga za
razočaranje – kako se god okrenulo Slovenija ima pobjednika
Toura. Nije Primož već Tadej …
Pogačar je od početka označen kao dragocjeni talent. Lani je
postao najmlađi etapni pobjednik na World Touru (California), a u
debiju na Grand Touru stao je uz bok Rogliču na Vuelti kao treći
u ukupnom poretku.
IVAN LEVAČIĆ
Ivan Levačić, najbolji hrvatski biciklist svih
vremena (rodio se u Virju 25. 8. 1931.). Godine 1950. osvojio je
prvenstvo Hrvatske za “kontraše”, i to 10 minuta prije
drugoplasiranoga, a nagodinu i prvenstvo za juniore, tada već kao
član zagrebačkog Dinama. Osim za Podravac iz Virja i Dinamo
vozio je i za koprivnički Torpedo, te za Karlovac i tamošnji
Metalac. Sedam godina zaredom nastupio je na utrci Kroz
Jugoslaviju (prvi put 1961.), na utrci najboljih biciklista
amatera Tour del’ Avenir u Francuskoj (1961. je peti), a 1960.
godine nastupio je na Olimpijskim igrama u Rimu stigavši 13. u
vremenu pobjednika. Sedam puta nastupio je na utrci
Berlin-Prag-Varšava, a 4 puta na svjetskim prvenstvima u
cestovnoj vožnji. Nastupio je na svim jugoslavenskim prvenstvima,
ali nikad nije osvojio prvo mjesto. Uvijek je bio drugi ili
treći. Dvostruki je seniorski prvak Hrvatske 1958. i 1961.
godine.
NAJBOLJI HRVATSKI BICIKLISTI
Početkom 20. stoljeća najbolji hrvatski biciklisti bili su Franjo
Gregl (rodom iz Slovenije) i Milan Meniga. Dvadesetih godina
zagrebački se biciklisti natječu na trkalištu u Črnomercu, a od
1932. na trkalištu Miramare. Tridesetih godina biciklistička
trkališta izgrađena su u Varaždinu, Bjelovaru i Osijeku. Đuro
Dukanović, Koloman Sović i Milan Truban prvi su hrvatski
biciklisti koji su nastupili na OI (u Parizu 1924). Naši
biciklisti prvi su put nastupili na cestovnom svjetskom prvenstvu
1926. u Milanu (Đ. Dukanović, K. Sović, A. Banek i L. Koržinek).
Na utrci Tour de France nastupili su 1936. Stjepan Ljubić,
Stjepan Grgac i Rudolf Fiket. Najbolji na državnim prvenstvima u
međuratnom razdoblju bili su Josip Pavlija, Đuro Dukanović, Antun
Banek, Stjepan Grgac i August Prosenik (rodom iz Slovenije,
pobjednik prve višednevne etapne biciklističke utrke Kroz
Hrvatsku i Sloveniju, vožene 1937), a poslije 1945. Milan
Poredski, Ivan Levačić, Nevio Valčić i Cvetko
Bilić.