Nismo otkrili Ameriku ako kažemo da je veslanje težak sport koji zahtijeva ogromna odricanja i puno vremena te gdje je sve u potpunosti mjerljivo. Sportovi moraju biti dostupni masama, ali za svaki vrhunski sport, tako i za veslanje, potreban je odabir.
Poznat je model što se može očekivati od pojedinog veslača u
nekoj dobi. Ako je netko talent tada mu se posvećuje više vremena
i pažnje. Veslanje je specifično i zbog toga što se puno trenira,
a ako djeca samo treniraju i nema konkurencije, gube motivaciju.
Dakle, nedostatak konkurencije također utječe na motive veslača.
Kao i svaki drugi klub tako i Korana ima svoje specifične
probleme. Ono što je problem kod veslanja je taj što se zna
dogoditi da se “preko noći” promijeni generacija veslača. Prije
svega misli se na problem prestanka veslanja, pogotovo kada
veslač dođe u regatni pogon. Korana tu nije usamljena, slično se
događa i u drugim veslačkim klubovima u Hrvatskoj. Korani se u
ovoj sezoni dogodilo da su (ne)očekivano neki od veslača na koje
se računalo vesla “objesili o klin” pa je nekako trebalo
posložiti regatnu ekipu. Kako pronaći adekvatne zamjene za one
regatne veslače koji su godinama bili nositelji natjecateljskog
veslanja, a prestali su veslati zbog razno-raznih razloga?
Najčešće je to dovršetak školovanja, zapošljavanje ili osobni
razlozi. Postoje iznimke pa nakon studija i zapošljavanja
pojedinci ipak žele ostati aktivni u regatnom veslanju do
određenih godina, nakon toga bi htjeli nastaviti veslati kao
rekreativci.
KLUPSKE ZVIJEZDICE
Ova godina nikako nije bila laka i jednostavna za završiti
natjecateljski dio. Uz sve probleme koji su bili prisutni,
najvažnija natjecanja poput državnih prvenstava održana
su uz sudjelovanje i karlovačkih veslačica i veslača. Klub
je u ovoj godini imao samo pet domaćih natjecanja i zasigurno da
zato nije bilo puno prostora za zadovoljstvo. Međutim, stručni
tim Korane pokazao je da opet ima perspektivnu generaciju
veslačica i veslača. Osvojene su dvije medalje, iako se očekivalo
više, barem na razini prošle godine. Ali svakako je za pozdraviti
što se kroz Emu Hodak i Doru
Kranjčec u klub vratilo žensko veslanje. U budućnosti se
nadaju i još ponekoj veslačkoj zvjezdici.
Kadetkinja Ema Hodak je danas najperspektivnija karlovačka
veslačica koja je osvojila zlatnu medalju na prvenstvu Hrvatske.
Štoviše, struka tvrdi da je unatrag 30-ak godina najdarovitija
KA-veslačica i s kapacitetom za u budućnosti postizanje
značajnijih rezultata, čak i na međunarodnim veslačkim
natjecanjima. No, treba pričekati s prognozama i vidjeti što će
vrijeme donijeti. Drugu medalju za Koranu na prvenstvu, brončanu,
osvojio je Igor Šušnjar u pojedinačnoj
disciplini za lake seniore. Šušnjar je veslao 6 utrka u 3 dana, u
3 različite discipline što nikako nije bilo lako i jednostavno.
Igor je, kao i Ema, veslač od kojega se karlovačko veslanje puno
dobroga može nadati, zasad u juniorskoj a u budućnosti možda i u
seniorskoj konkurenciji. U toj novoj generaciji veslačica i
veslača ističu se još Mauro Bauer i nešto
iskusniji Mario Konjevoda.
ŠKOLA VESLANJA
Na izdvajanju talenata sustavno se godinama radi u klubu. Na
sreću prostora za rad u Školi veslanja još ima tako da tijekom
sezone više veslača uđe nego ih izađe iz kluba. Na primjer, 30-ak
veslača koji godišnje uđu u Školu veslanja, trojica ili četvorica
ostanu regatni, što je nekakav prosjek u hrvatskom veslanju. Ono
je i dio dobre propagande veslačkog sporta, ali i stručnog rada
trenera. Upravo zbog toga se sustavno radi na tome da se klub
unutar svojih redova još bolje organizira. Prvenstveno se to
odnosi na stručno-trenerski kadar kojeg nikad dosta i čije se
znanje kontinuirano mora nadopunjavati.
VESLAČKI VETERANI
Jedna grupa bivših veslača predvođena olimpijcem
Tihomirom Jarnjevićem vratila se u klub. Ako je
uopće ikad otišla iz kluba?! Koriste novi hangar za čuvanje
čamca, na vodi su samo kad regatni veslači ili polaznici Škole
veslanja ne treniraju kako ne bi smetali jedni drugima, i tome
slično. Uvjet je plaćena godišnja članarina – treba biti član
kluba što je osnovno da se uopće mogu koristiti klupski
resursi. Veslački veterani su nedavno održali dvije radne
akcije. U jednoj od njih su raskopali stare i dotrajale splavi
obećavši da će ih obnoviti – što kroz donacije, što kroz vlastiti
rad. Da li je to zaista početak nove ljubavi Uprave kluba i
veslačkih veterana koja je neko vrijeme bila “pothlađena”, saznat
će se vrlo brzo? Ili se možda radi o pomoći s figom u
džepu, što za nijednu stranu ne bi bilo dobro. Naime, u
veljači 2021. izborna je skupština VK Korana a veteranima je to
prilika da bez fige u džepu, poštenim namjerama, pomognu svom
klubu. Naročito danas kad je Upravi potrebna “svježa krv” i
sposobni mladi ljudi koji će znati unaprijediti rad kluba koji je
u sportskoj obitelji oduvijek bio primjer strastvenog vođenja i
besprijekorne skrbi o vlastitoj imovini.