Uvijek ista imena "guraju" za izbornika (Goluža, Obrvan, Smajlagić, Vori, Vujović ...). Zašto, na primjer, juniorski izbornik Davor Dominiković i pomoćnik mu trener Karlovčanin Dinko Đanković koji su se pokazali uspješnim stratezima kad su s juniorskom reprezentacijom osvojili srebrnu medalju i čiji će igrači možda već sada u kvalifikacijama za OI biti u seniorskoj reprezentaciji, ne bi mogli preuzeti reprezentaciju?!
U zadnjoj utakmici druge faze po skupinama, na Svjetskom
prvenstvu u Egiptu, Hrvatska je teško poražena od Danske 38:26 te
je ostala bez prolaska u četvrtfinale natjecanja. Uz Dansku dalje
ide i Katar. Kauboji su SP završili na 15. mjestu, iza Rusije, a
ispred Švicarske. Prije ove svjetske smotre u Egiptu najlošiji
hrvatski plasman na svjetskim prvenstvima bilo je 13. mjesto iz
Japana 1997. godine.
No, nije bilo lako igrati protiv svjetskih prvaka i olimpijskih
pobjednika. Moramo biti realni, Hrvatska nije zaslužila prolaz,
jednostavno je bila loša, ponekad i katastrofalna, u svakom
susretu previše je bilo crnih rupa, a protiv Danaca, pa makar oni
bili drastično oslabljeni, one su kobne.
Hrvatska je gotovo 20 godina prolazila u nokaut-faze velikih
natjecanja. Nije to uspijevalo ni Francuzima svih ovih godina,
poskliznuli su se i Danci, ali, naši su nas rukometaši navikli na
lijepe stvari. Hoće li ova godina biti uistinu najgora za
hrvatski rukomet u posljednjih 20-ak godina, tek treba vidjeti.
Za mjesec i pol u Montpellieru nas očekuje jaki kvalifikacijski
turnir za odlazak na Olimpijske igre. Tu možemo dotaknuti dno,
ali se i uzdići.
UVIJEK ISTA IMENA
Otkako je Červar izbornik jedno šesto i tri petih mjesta
jedini su uvjetno loši plasmani od 2003. kad je bio preuzeo
reprezentaciju, uključujući i kad su izbornici bili Goluža i
Babić. Bila je to neka druga priča. Červar je tada ishitrenu
odluku o ostavci povukao istog dana na traženje Zorana Gopca. A
otišao je do još jednog srebra. Sad je priča ipak malo drugačija,
igra se loše, a trener je uvijek krivac. O. K. Červar je odlučio
otići.
Červarov nasljednik imat će težak posao. Prostora za pogrešku
jednostavno nema. Već su krenule priče o nasljedniku. Recimo da
je “reset” reprezentacije neminovan. Hrvatska prvo mora naći
izbornika koji nema puno vremena da podigne momčad, samo mjesec i
pol dana. Neshvatljivo je zašto uvijek ista imena “guraju” za
izbornika – Goluža, Obrvan, Smajlagić, Vori, Vujović ili ne
daj Bože Vujović koji je dobio “cipelu” iz slovenske
reprezentacije. Zašto to ne bio njegov sadašnji pomoćnik Hrvoje
Horvat?
Zašto, na primjer, juniorski izbornik Davor Dominiković i
pomoćnik mu Karlovčanin Dinko Đanković koji su se pokazali
uspješnim stratezima jer su s juniorskom reprezentacijom: Ivan
Martinović (DV – najbolji igrač SP), Fran Mileta (DK – najbolje
desno krilo SP), Halil Jaganjac (LV), Josip Šarac (LV), Filip
Visterop (SV), Josip Vekić (DV) te Karlovčani Tomislav Špruk (LK)
i Adrijan Miličević (KN) … osvojili srebrnu medalju i čiji će
igrači možda već sada u kvalifikacijama za OI biti u seniorskoj
reprezentaciji, ne bi mogli preuzeti reprezentaciju?!
Nadajmo se će HRS naći dobitno rješenje na izborničkom
mjestu.
NACIONALNOJ LIGI VRATITI DIGNITET
Na pitanje novinara ima li poruku za igrače za kraj Červar je
rekao: ” Poručio bih svim klubovima i savezu da trebamo pomoći
klubovima. Svi misle da ćemo ovdje osvojiti zlato, a to je
nerealno. Mi moramo imati jake klubove koji će proizvoditi nove
Duvnjake, nove Karačiće … “.
Konačno smo čuli ono što smo odavno znali a nitko se nije usudio
javno izreći a to je da trebamo imati jaku nacionalnu ligu. Kako
kad nemamo jake klubove?! Rukomet se više ne igra tako dobro kao
90-ih kad je u Prvoj ligi bio snažan Metković, Karlovac,
Varaždin, Osijek, Sisak, Umag, Rijeka … Čim je neki od tih
klubova malo ojačao dobio je “po prstima” od Zagreba koji je
“pretplaćen” na naslove prvaka i pobjednika Kupa. Zato su nam
danas “jaki” Sesvete, Gorica, Dubrava … Sve “sateliti” RK
Zagreba. To bi trebalo promijeniti! Hrvatska liga treba imati
najmanje 5-6 jakih klubova. Trebalo bi joj vratiti dignitet.
Nakon odlaska Červara “resetirati” bi trebalo i Hrvatski
rukometni savez. Ostavku bi morao dati i Zoran Gobac i još neki
iz Saveza koji ne mogu iz ovoga svega proći neokrznuti.
SVI ČERVAROVI USPJESI
Lino Červar odlazi nakon debakla, ali treba se prisjetiti što je
sve osvajao. Červar je vodio Hrvatsku u dva mandata (od 2002. do
2010. godine te od 2017. do ostavke) koju je ponudio prije
nekoliko dana u Egiptu ostavivši hrvatski rukomet s najlošijim
rezultatom u posljednjih 19 godina. Premda napušta kormilo
hrvatske rukometne reprezentacije nakon razočaravajućeg rezultata
na SP-u u Egiptu, Lino Červar je naš najuspješniji izbornik u
povijesti muške rukometne reprezentacije, ali i jedan od
trofejnijih trenera na svijetu.
S Červarom na čelu hrvatska reprezentacija je osvojila čak 8
medalja na velikim natjecanjima; olimpijsko zlato, zlato i dva
srebra na svjetskim prvenstvima, tri srebra na europskim
prvenstvima i jedno zlato na Mediteranskim igrama.
Prvi veliki uspjeh Červar je ostvario 2003. na Svjetskom
prvenstvu u Portugalu gdje je Hrvatska osvojila svoje prvo i do
sada jedino svjetsko zlato. Samo godinu dana kasnije predvodio je
reprezentaciju do olimpijskog zlata u Ateni. Sjajan niz
nastavljen je 2. mjestom na SP-u u Tunisu (2005.). Hrvatska je s
Červarom bila druga i na EP-u u Norveškoj (2008.), godinu dana
kasnije na SP-u pred našim navijačima, te na EP-u (2010.) u
Austriji. Nakon turnira u Austriji, Lino se odlučio povući s
mjesta izbornika. U reprezentaciju se vratio sedam godina
kasnije, a 2018. je osvojio zlato na Mediteranskim igrama u
Tarragoni, a prošle godine i srebro na EP-u u Austriji, Norveškoj
i Švedskoj.