Još jedna velika sportska priča došla je do svog kraja. Jedna od najvećih atletičarki svijeta svih vremena, 37-godišnja Blanka Vlašić, odlučila je reći zbogom profesionalnom sportu koji je toliko voljela, a kojeg smo zbog nje zavoljeli još i više.
Njen stil, i na zaletištu i izvan njega, prepoznao je svijet nagradivši je brojnim velikim priznanjima: za sezonu 2010. u kojoj je postala svjetska dvoranska i europska prvakinja, pobjednica Dijamantne lige te pobjednica na 18 od 20 mitinga na kojima je nastupila. Blanka Vlašić proglašena je najboljom atletičarkom svijeta, dvaput najboljom atletičarkom Europe, najboljom sportašicom svijeta te dvaput najboljom sportašicom Europe po izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara. Blanka je i šest puta proglašena najboljom sportašicom Hrvatske.
Službeni kraj ove sportske karijere povijesnih dometa hrvatska i svjetska sportska javnost očekivala je već neko vrijeme. Blanka je svoju konačnu odluku službeno objavila upravo u olimpijskoj godini. Zbog težine i ozbiljnosti sportskih ozljeda koje je aktivno rehabilitirala posljednje četiri godine, odluka o kraju karijere došla je spontano i prirodno.
– Svaki sportaš će me razumjeti, rastanak nije lagan. Ostavljamo iza sebe velike emocije, osvojene vrhunce, pobjede nad samima sobom, veličanstvene trenutke koje se riječima ne daju opisati. Ali, to sve ostaje dio nas. Dio koje nosimo u budućnost. I ja nosim sve svoje uspjehe i neuspjehe i utkat ću ih u neku novu priču. Stoga ću uvijek ostati u sportu. Svojim iskustvom i znanjem želim trajno i aktivno doprinositi daljnjem razvoju svjetske atletike i sporta općenito – rekla je Blanka u svojem obraćanju javnosti.
Foto: Igor
Kralj/PIXELL
BLANKA VLAŠIĆ: ‘Iako je atletika individualni sport, uvijek sam
se osjećala kao dio ekipe jer nisam skakala samo za sebe.
Istrčati počasni krug s hrvatskom zastavom za mene je uvijek bila
najveća čast.’
NEIZOSTAVNI OTAC JOŠKO I TRENER MARINOVIĆ
Kada je u šestom razredu osnovne škole pobijedila u svom prvom nastupu uopće, i to baš u skoku u vis, malo je tko mogao znati da je upravo tada započinjala još jedna sjajna hrvatska sportska priča. Blanka je stasala u sportskoj obitelji uz oca Joška Vlašića, pobjednika Mediteranskih igara i današnjeg hrvatskog rekordera u desetoboju na natjecanju 1983. u Casablanci po kojoj je Blanka i dobila ime, a čiji je doprinos njenoj karijeri bio nemjerljiv.
– Kada smo ovih dana prebirali po svim njenim uspjesima, osjetio sam veliko poštovanje i divljenje, kao da se to dogodilo negdje drugdje, nekom drugom, nekada davno… Ti, Blanka, nisi samo radila po sportskim mjerilima velike stvari, već si to radila na potpuno čist i pošten način i ne skrivajući svoju osobnost ulazila u srca ljudi diljem svijeta… Učinila si ponosnom svoju zemlju, grad, obitelj, svu sportsku a posebno atletsku zajednicu. Sretan sam što mi je bilo dozvoljeno biti dio tog tvog puta – prokomentirao je Blankin kraj karijere otac i trener Joško Vlašić.
U Blankinoj priči neizostavan je i njen trener Bojan Marinović s kojim je dosegnula svjetske i povijesne vrhunce.
Nezaboravne slike Blankinih skokova ostat će poklonicima atletike i sporta u sjećanju za sva vremena: 19 velikih svjetskih medalja, od čega 13 zlatnih, među kojima dvostruki naslov svjetske prvakinje iz Osake i Berlina, europski naslov iz Barcelone, dva svjetska naslova u dvorani iz Valencije i Dohe… Teško je nabrojati sve uspjehe sportašice koja je 165 puta na 106 velikih svjetskih i europskih natjecanja i atletskih mitinga letjela preko čarobne granice od dva metra, po čemu je druga skakačica u vis svih vremena. Bugarka Stefka Kostadinova skokom od samo jednog centimetra iznad Blanke još 1987. zabetonirala je svjetski rekord s preskočenih 2.09 m. Dugo će se pamtiti i 2009. godina kada je Blanka na zagrebačkom “Hanžeku” poletjela preko 208 cm, a s obzirom na njezinu spremnost svi su bili sigurni da je mogla i više, upravo taj jedan – za svjetski rekord presudan – centimetar više. San koji nikada nije ostvarila iako mu je cijelo vrijeme bila izrazito blizu bio je san o olimpijskom zlatu. I upravo zato ju je želja da pokuša još jednom nosila tako dugo kroz upornu i predanu rehabilitaciju ozljede. Blanka je u Hrvatsku donijela olimpijsko srebro iz Pekinga 2008. i olimpijsku broncu iz Rija 2016.
BLANKA K’O BLANKA
Sportaš umire dvaput. Drugi put biološki, a prvi put kada zaključuje svoju sportsku karijeru. U oba slučaja povlačiš crtu, osvrneš se i postaviš pitanje – Je li vrijedilo? Jesam li dobro potrošio svoje vrijeme? Blanka k’o Blanka, sklonija je podsjetiti se što je propustila napraviti i nepravedno crnim kapima dati prednost naspram moru bjeline.
Ako je istina da svaki vrhunski sportaš ima samo dvije želje – postići najbolji rezultat u svojem sportu te na velikim međunarodnim natjecanjima slušati svoju himnu i svojoj domovini donijeti medalju – Blanka je definitivno među onima koji su taj san višestruko ostvarili. Sada će Blanka imati priliku početi preskakati neke druge životne letvice.