Uskrs je najveći i najvažniji katolički blagdan u kojem slavimo novi početak, pobjedu dobra i nadu u bolji život. Ovaj blagdan simbolično možemo doživjeti i u trenutnoj epidemiološkoj situaciji širenja koronavirusa. Ovotjednu kolumnu stoga posvećujemo Uskrsu i sportu.
Sportske aktivnosti zauzimaju važno mjesto u našem životu. Sport
često promatramo samo kroz prizmu zdrava načina života, ali on u
sebi krije još jednu dimenziju koju ne zamjećujemo. Sport nas
podučava važnim životnim vrijednostima, a sportski tereni kao
takvi postaju mjesto susreta i dijaloga.
Da se kroz sport može rasti ne samo tjelesno, nego i duhovno,
prepoznala je i Sveta Stolica koja je i 2018. godine objavila
dokument o sportu “Dati najbolje od sebe – o kršćanskoj
perspektivi športa i osobe”. Iako postoje razne poruke i govori
papa o važnosti sporta, kao i velik broj konferencija posvećenih
toj temi, ovo je prvi dokument koji objašnjava važnost sporta u
kršćanskom životu te opisuje odnos Crkve i sporta.
“Dati najbolje od sebe” izraz je koji svakodnevno rabimo. Želimo
dati najbolje od sebe u svom poslu, u svojoj obitelji, ali i na
vjerskom području. Taj izraz podrazumijeva napor i žrtvu koju
čovjek čini kako bi došao do željenoga cilja. Upravo se to radi i
u sportu: sportaš svakodnevno trenira i mjesecima daje najbolje
od sebe za jedan dan natjecanja ili utakmice.
SVETE MISE ZA SPORTAŠE U KARLOVCU
Prakticiranje vjere od strane sportaša tijekom sportskog događaja
stoga nikome ne bi trebalo smetati. Prihvatljivo je i
prakticiranje u javnom obliku, iskazuje li se dostojanstveno,
obzirno, pazeći da se pritom nikoga ne vrijeđa, omalovažava,
diskriminira S druge strane sportski poraz lakše je podnijeti ako
postoji utjeha iz neke druge ‘dimenzije’, a ne samo ona
uobičajena – stručna, po kojoj će trenerova analiza nastupa
pokazati kako je ili zašto je ispuštena pobjeda.
– Vjera i sport neraskidiva su veza, bilo da sportaši uoči
nastupa iskazuju samouvjerenost i pouzdanje u vlastitu
pripremljenost, snagu, vještinu, umijeće, ili se oslanjaju na
‘pomoć s neba’. I jedna i druga vrsta vjere pozitivno djeluju na
sportski duh natjecatelja, jer donose im psihološku stabilnost i
učvršćuju odlučnost za ostvarenje zacrtanih ambicija. Vjera ili
vjerovanje zasigurno može opuštajuće djelovati na sportaše u
trenucima velike napetosti uoči samih nastupa, a svakako će imati
terapeutski učinak i na potiskivanje njihovih strahova,
ponajmanje straha od neuspjeha – propovijedao je biskup dr. Ivan
Šaško, pomoćni biskup zagrebački na jednoj od svetih misa
zahvalnice za sportaše Karlovca i Karlovačke županije.
U crkvi Presvetog Srca Isusova u karlovačkom Novom centru dosad
je održano devet svetih misa zahvalnica za sportaše grada
Karlovca i Karlovačke županije. Gotovo sve mise dosad predvodio
je biskup dr. Ivan Šaško u koncelebraciji sa župnikom župe
Presvetog Srca Isusova, preč. Draženom Karačićem, dekanom
karlovačkim, uz asistenciju povjerenika za pastoral sportaša
Zagrebačke nadbiskupije, t.đ. Marijanom Spehnjakom. Nažalost, kad
je prošle godine u ovo vrijeme trebala biti održana jubilarna
10.po redu misa zahvalnica za sportaše, morala je biti odgođena
je zbog pandemije koronavirusa.
MJESTO SUSRETA I DIJALOGA
Sportsko natjecanje je i povod za dublju, duhovnu njegu mladih,
dio aktivnosti čine i hodočašća mladih sportaša u Mariju
Bistricu, sudjelovanja u misnim slavljima i duhovnim obnovama.
Stipe Žunić, Blanka Vlašić, Ivica Kostelić, Mateo Kovačić, Zlatko
Dalić i Željko Babić samo su neki od naših uspješnih sportaša i
trenera koji svjedoče vjeru. Svoje sportske uspjehe povezuju
izravno s vjerom koja im je u životu vrlo bitna i bez koje ne bi
postigli tako dobre rezultate. S druge strane, kada im lošije
krene i ti rezultati ponekad počnu izmicati i izgledati
nedostižni, vjera je tu da ih ohrabri i podari im snagu za
ponovni uspjeh.
Postoje i mnoga “katolička natjecanja”, kao i sportske ekipe,
kako u Hrvatskoj tako i u svijetu koji promiču sport. U
Zagrebačkoj nadbiskupiji Odjel za pastoral športaša koordinira
natjecanja koja tijekom godine u različitim sportskim
disciplinama okupljaju više od 2000 djece i mladih. Futsalu,
košarci, odbojci i stolnom tenisu dodana i šahovska liga. Poznat
primjer okupljanja i odgoja mladih kroz sport u Zagrebu također
je i klub “Don Bosco”. Uspješna su i Međunarodne igre
salezijanske mladeži koje na sportskim borilištima okupljaju
mnogobrojne mlade sportaše iz Europe i svijeta. Također, kada je
riječ o međunarodnim okupljanjima katoličke mladeži kroz sport,
valja istaknuti turnire u nogometu, košarci i “breakdanceu” koji
se održavaju u sklopu Svjetskoga dana mladih. Zanimljiv je
primjer vatikanska nogometna reprezentacija. Momčad čine
isključivo zaposlenici Vatikana: policajci, poštanski radnici,
državni dužnosnici i članovi Švicarske garde. Reprezentacija je
dosad odigrala tek nekoliko službenih utakmica koje su privlačile
veliku pozornost medija.
Strast i predanje, tim ili pojedinac, borba za svaku pobjedu …
Otprilike bi se tako mogao opisati svaki sportski susret koji smo
odigrali odmalena. U mnogima smo bili superiorni, u mnogima smo
“glatko” gubili, a pitanje je što smo iz toga naučili. Neki od
nas nikad ne nauče gubiti, u sportu vide samo “platformu” preko
koje će doći do samopromocije i boljega društvenoga statusa, pa
se sport danas pretvorio u puno više od puke rekreacije i zabave.
(Izvor informacija: Glas Koncila)
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS SVIMA!