Ulazak u Kuću Slavnih najveće je priznanje koje se može dobiti u svijetu košarke. Ono što je filmskim djelatnicima nagrada Oscar, to je košarkašima i košarkaškim djelatnicima ulazak u Kuću Slavnih.
TONI KUKOČ
Dogodilo se ono što se već odavno trebalo dogoditi, možda već i
prije 10 godina kada su se stekli uvjeti da splitski ljevoruki
genijalac bude izabran. No, slijedila su
uvrštenja: Arvidasa Sabonisa (2011.), Oscara Schmidta
(2013.), Šarunasa Marčulionisa (2014.), Dikembea Mutomba (2015.),
Yao Minga (2016.), Nikosa Galisa (2017.), Dina Rađe (2018.),
Vlade Divca (2019.) te pokojnog predsjednika Fibe Patricka
Baumanna (2020.) koji je izabran posthumno.
Kako su naglasili su Hall of Fameu, Toni Kukoč
je trostruki NBA prvak, tri puta je proglašen za najboljeg igrača
Eurolige (dvaput u dresu Jugoplastike, jednom u dresu Benettona),
a ujedno je osvojio i Svjetsko prvenstvo na kojem je također
dobio nagradu za najkorisnijeg igrača.
Hrvatska je tako dobila petog počasnika Košarkaške kuće slavnih u
američkog Springfieldu. Nakon Krešimira
Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.), Mirka Novosela (2007.)
i Dina Rađe (2019.). Toliki broj besmrtnika u odajama slavnih
nema niti jedna izvanamerička država (Rusija 4, Srbija 4, Italija
3, Brazil 3…).
Do ove godine Europa je imala tek 11
predstavnika u Kući Slavnih. Među trenerima to su
bili: Rubini, Gomeljski, Diaz-Miguel, Aleksandar Nikolić
i Gamba. Uz Mirka Novosela u Kuću
slavnih (klasa 2007.) uvedeni su i američki treneri Phil Jackson,
Roy Williams i Van Chancellor, španjolski trener Pedro Ferrandiz,
američki košarkaški sudac Marvin “Mendy” Rudolph (1926-1979), te
košarkaška momčad Texas Western, koja je 1966. osvojila naslov
sveučilišnih prvaka SAD-a. Phil Jackson je ulazak u Kuću Slavnih
zaslužio time što je osvojio 9 naslova prvaka u NBA ligi.
Košarkaši: Bjelov, Krešo Ćosić, Dražen
Petrović, Meneghin i Dražen Dalipagić, te košarkašica Semjonova
…
KARLOVČANI U KUĆI SLAVNIH TAEKWONDOA
Sportski direktor Taekwondo kluba Karlovac i jedan od začetnika
ovog sporta u Karlovcu, ali i Hrvatskoj i cijeloj bivšoj
Jugoslaviji, Miroslav Brežan, primljen je u Kuću
Slavnih taekwondoa 2009. godine, dvije godine nakon što
ustanovljena ta nagrada. Brežan je do prosinca 2014. godine
obnašao i funkciju direktora Taekwondo Hall of Fame za Europu.
Europsku.
Iste 2009. godine u Kuću Slavnih taekwondoa primljena je
Marijeta Željković-Ćelić koja je bila i najbolja
sportašica Hrvatske u izboru HOO-a. Karlovčani, Svjetlana
Kana Gvozdić i Boško Rupčić, također su
primljeni u taekwondo Kuću Slavnih, kao i Dugorešanin
Nikola Car. Još jedan Karlovčanin godinama već
na zagrebačkoj adresi, Franjo Prot, član je Kuće slavnih
taekwondoa.
HRVATSKA NAJVIŠE HALL OF FAMERA IMA U KOŠARCI I VATERPOLU
Ima košarkaša hrvatskog podrijetla koji su također ušli u Kuću
slavnih. To je fenomenalni Dražen Dalipagić
(55), koji je bio jedan od najboljih svjetskih košarkaša kasnih
70-ih i u 80-tima prošlog stoljeća. Treba spomenuti i legendarnog
centra i prvu veliku zvijezdu NBA lige Georgea
Mikana (1924-2005). Njegovi preci stigli su u
Ameriku iz Vivodine pokraj Ozlja. On je četiri puta bio sudionik
All-Star susreta i pet puta prvak NBA lige sa Minneapolis
Lakersima (1949, 1950, 1952, 1953, 1954), današnjim LA Lakersima.
Goran Ivanišević je postao prvi hrvatski tenisač
u teniskoj Kući Slavnih. Hrvatska najviše Hall of Famera ima u
košarci i vaterpolu. U vaterpolskoj i košarkaškoj Kući Slavnih
imamo po četiri sportaša. Prvi Hrvat u vaterpolskoj Kući slavnih
u Fort Lauderdaleu na Floridi bio je Ratko Rudić
(2007.) zbog trenerskih dostignuća. Ušli su poslije
Perica Bukić, Milivoj Bebić i Ivo
Trumbić.
Pomalo nevjerojatno zvuči da u boksačkom Hall of Fameu u
Canastoti u New Yorku nije bilo mjesta za Matu
Parlova. Legendarni hrvatski boksač osvojio je zlatnu
medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, bio je
svjetski amaterski prvak 1974. u Havani, dvostruki europski prvak
… Posebno bode u oči to što nemamo niti jednu
sportašicu u Međunarodnoj ženskoj kući slavnih. Čak ni
Janicu Kostelić, iako su skijašice poput
Brosnihan, Lawrence i Moser-Proell ušle. Čudno, nema što. Čini se
da bismo trebali malo više gurati svoje legende …