Brojni mediji u Hrvatskoj objavili su nedavno šokantnu vijest da Srbija svojata naše književne velikane Ivana Gundulića i Marina Držića. U svom novom Zakonu o kulturnom naslijeđu tvrde kako oni pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi. Prema tom Zakonu Srbija svojata dubrovačku književnost do 1867. tvrdeći da Držićeva i Gundulićeva djela jednako pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi.
Iz Hrvatske akademije znanosti u Dubrovniku poručuju kako izdanja
dubrovačke književnosti nemaju baš nikakve veze sa srpskom
kulturom toga vremena. U taj korpus ga, kažu, gura skupina
srpskih povjesničara književnosti, koji su metodološki i
ideološki ostali na razini 19. stoljeća. Oštre reakcije na
srbijansko posezanje za našom kulturom stižu sa svih strana.
Međutim, srpski povjesničari ne svojataju samo naše književne
velikane svojataju oni i naše sportaše. Neki su srpski
povjesničari sporta sve medalje osvojene pod zastavom SFRJ
pripisivali Srbiji, a neki to i dalje čine. U Srbiji postoji
institucija, Olimpijski muzej Beograd, koja sve medalje hrvatskih
sportaša svojata pod srpske. Na njegovim internetskim stranicama
možete u rubrici “naše medalje” pronaći imena brojnih hrvatskih
olimpijaca i medaljaša koje ta institucija vodi kao srpske. I to
ne samo imena hrvatskih sportaša koji su bili članovi zajedničkih
reprezentacija, poput košarkaša Krešimira Ćosića, Tonija Kukoča,
Dine Rađe i drugih nego i sportaša Hrvata u pojedinačnim
disciplinama ili hrvatskih posada kao što je zlatni splitski
veslački četverac Bonačić, Valenta, Trojanović, Šegvić (1952.).
Svojataju i plivačko zlato Đurđice Bjedov (1968.), boksačko zlato
Mate Parlova (1972.), kanuističko zlato Matije Ljubeka (1976.),
hrvačko zlato Vlade Lisjaka (1984.)…
Spomenute se može svrstati u jugoslavenske, ali nikako u srpske
sportaše, a još manje u srpske medaljaše na Olimpijskim igrama.
No u očima mnogih Srba Jugoslavija je ionako bila proširena
Srbija pa i ne čudi da se sve što je osvojeno pod trobojnicom sa
zvijezdom smatra srpskim olimpijskim plijenom.
Nogometnu legendu Stjepana Bobeka nalazimo i među hrvatskim i
među srpskim olimpijcima. Skupina povjesničara iz nama susjedne
države smatraju ga svojim jer je medalje osvajao kao član
Partizana, a mi ga smatramo našim jer je Hrvat i rođen je u
Hrvatskoj. Sličan je slučaj i s Franjom Mihalićem, osvajačem
olimpijskog srebra u maratonu 1956. u Melbourneu. I on je rođen u
Hrvatskoj, ali je odlukom komunističkih vlasti, baš kao i Bobek,
premješten u Beograd, u tamošnji Partizan. Ima i sportaša
hrvatske nacionalnosti koje ne vodimo kao naše. Oni jesu Hrvati,
primjerice mostarski košarkaš Dražen Dalipagić ili sarajevski
nogometaš Ivica Osim, ali nisu hrvatski olimpijci jer nisu rođeni
u Hrvatskoj niti su bili članovi hrvatskih klubova.
Doc. dr. Zrinko Ćustonja, nositelj Katedre za povijest sporta na
zagrebačkom KIF-u naglašava: “Kada bismo pitali MOO tko je to
hrvatski olimpijac, oni uopće ne bi znali što ih pitamo. Bez
obzira na to što su pri nastupu i dodjeli medalja istaknuti
nacionalni elementi, himna i zastava, po izvornoj definiciji
Olimpijske igre su natjecanje između sportaša, a ne između
zemalja, pa medalje ne pripadaju državama, nego osobama koje su
ih osvojile. Takav odgovor HOO je od MOO-a dobio još
početkom 90-ih, a isti odgovor dobili su i srpski, ruski,
ukrajinski i ini nacionalni olimpijski odbori. Za potrebe
međusobnih nadmudrivanja, kažemo da je netko naš ili njihov
olimpijac, a je li je on to doista, ovisi o tome kako se tko
osjeća.”
Hrvatska sportska dokumentaristika obogaćena je na sreću
reizdanjem leksikona “Hrvatski olimpijci i odličnici” koji je
svježim podacima obnovio njegov izvorni autor Jurica Gizdić.
Riječ je o tvrdom uvezu na 412 stranica i podacima o 1068
olimpijaca u proteklih 120 godina koji su na Olimpijske igre
pristizali iz četiriju država: Austro-Ugarske, Kraljevine
Jugoslavije, SFRJ i Hrvatske. Jurica Gizdić je u leksikon uvrstio
sve one koji zadovoljavaju kriterije koje mu je zadalo Vijeće
HOO-a: “Prema kriterijima HOO-a, hrvatskim olimpijcem smatra se
svaki olimpijac koji je rođen u Hrvatskoj i onaj koji je u
trenutku nastupa na Olimpijskim igrama bio član hrvatskog kluba”.