Karlovački rukometaši bolje su odigrali u Metkoviću nego u Karlovcu. Ali im neodlučeno (22:22) nije bilo dovoljno jer su na vlastitom terenu poraženi (33:35). Zato je točno da su kvalifikacije izgubljene u Karlovcu.
Podsjetnik na Metković – pakleni ugođaj lokalne dvorane kakav se
i očekivao. Bila je to atmosfera koja zorno podsjeća na slavne
dane metkovskog rukometa kada je osvojen Kupa EHF-a. Grčevita
borba do posljednje minute. Domaćin je od početka kontrolirao
rezultat. Gost 6 minuta prije kraja vodi (21:20), a
Metkovci izjednačuju već u sljedećem napadu, zatim i vode. Jedino
što je Karlovac nakon dva nerealizirana napada uspio jest
definirati taj remi. Što je za nj ravno porazu jer se opraštaju
od Paket24 Premijer lige poslije samo jedne sezone. I da sve bude
još tužnije to se događa o 30. obljetnici osnivanja i postojanja
te prvog službenog nastupa u Karlovcu u novoj Hrvatskoj ligi.
Metković Mehanika se vraća u elitno društvo nakon punih 13
godina.
To je suština ovih kvalifikacija.
Karlovačka momčad se uopće nije trebala naći u dotičnoj
situaciji, dakle u grčevitom razigravanju za ostanak u društvu
najboljih; to se boljom tehničko-taktičkom pripremom i
vođenje s klupe odavno moglo riješiti. Bilo bi pogrešno za ovaj
neuspjeh isključivo kriviti igrače – pa nisu oni odjednom
zaboravili igrati! Najveći krivci za neupitni brodolom su članovi
stručnog stožera sa šefom Milošom Đankovićem te trenerica Tatjana
Rašić. Kadgod smo Đankovića kao glavnog bossa pitali zašto odgađa
promjenu na trenerskoj poziciji, odgovor je bio lakonski: “A koga
postaviti…?!” Nije bilo hrabrosti pa riskirati, ili se iz
nekog razloga to nije htjelo učiniti. Međutim, najčešće je uzrok
problemima i podbačajima nalazio u nedostatnim financijama.
Jednostavnije je bilo okolo moljakati novac umjesto da se
kvalitetnom strategijom predoči što se želi od rukometa. Pitanje
je i što je bilo važnije – Škola rukometa ili klub. Stoga bi
Đanković trebao odlučiti – ili, ili.
Hoće li post festum momčad ostati na okupu ili se razići, hoće li
se sad okrenuti nova stranica? Možda bi jedino čarobnjak uspio
prognozirati što će biti ako bude. Sigurno je da se s istim
trenerom tj. istom trenericom i istim igračkim kadrom ništa neće
promijeniti. Teško da se može postići nešto više od toga što smo
gledali u ovoj sezoni. Zbog toga je klub usmjereniji dugoročnom
igranju u nižem razredu negoli povratku u Premijer ligu, što za
karlovački rukomet nipošto nije dobro jer zaslužuje više.
Naravno da jedan novčić nikad sam za sebe ne zvoni u džepu,
moraju postojati najmanje dva. Prema tome, nije grešna samo
struka, grešna je i uprava koja je umnogome ispod razine kluba
elitne lige. Premalo je onih koji nešto daju. Dakako da je
nedopustivo što sudionik Premijer ligu živi s tako mizernim
budžetom u usporedbi s konkurentima.
HR-JUNIORI BEZ KARLOVČANA
Juniorska reprezentacija počinje pripreme za Europsko prvenstvo u
Portugalu, dva dana trenirat će i u Karlovcu. U dvorani FIK
na Borlinu održati će dva treninga, u petak 17. lipnja
(17.30-19.00 sati) i subotu 18. lipnja (10.00-11.00 sati).
Kandidati će se okupiti u Zagrebu 10. lipnja, u međuvremenu
vježbati i u Delnicama.
Hrvatska je do sada 12 puta sudjelovala na europskim juniorskim
prvenstvima i osvojila samo jednu medalju. Bilo je to srebro u
Turskoj 2012. godine. Kao što je poznato, Hrvatska je prilikom
ždrijeba dobila vrlo jaku skupinu s Francuskom, Crnom Gorom i
Švedskom. Upravo tim redoslijedom i igrat će mečeve prvog kruga u
Portu. Po dvije najbolje selekcije iz svake skupine nastavljaju
natjecanje u tzv. Glavnoj skupini, odnosno borbu za medalje, a
ostale će razigravati za poredak.
Izbornik Igor Vori objavio je popis igrača za kontinentalni
summit od 7. do 17. srpnja 2022. Na toj listi je po 20
imena i prezimena. Plus šestorica sa statusom pričuva, koji će
biti aktivirani u slučaju potrebe. Ni na kojem “papiru” nema niti
jednog mladog igrača Karlovca što rječito govori o trenerskoj
vrijednosti ovdašnjeg rukometu. Poglavito u Školi rukometa te HRK
Karlovac čija je prva i druga momčad glavni korisnik igračkog
potencijala dotične škole. U juniorskoj i kadetskoj
reprezentaciji Karlovac je nekad imao igrače, ali i sportske
dužnosnike poput Zdravka Štedula, Ivana Pavlakovića, Stipe
Smojvera, Ferdinanda Kovačića, Luke Nikolića. Danas takvih
nema.
BOROZAN LANSIRAN ODAVDE
Nedavno smo mogli pročitati priču o uspjehu bivšeg karlovačkog
rukometaša Vuke Borozana, danas crnogorskog reprezentativca i od
nedavno igrača PPD Zagreba. Počeo je u Cepelinu u Crnoj Gori, pa
ga je uzeo Split, onda ga ni Split nije htio, pa je dobio šansu u
Karlovcu prije 8 godina i tu je sve počelo. Bio je visok, mlad i
neiskusan, tehnički nesavršen, ali je u karlovačkoj momčadi u
kojoj su bili Stipe Mandalinić i Luka Cindrić polako napredovao.
Igrao je prvo obranu, pomalo i napad. To mu je bila ulaznica za
jači rukomet. Karlovac mu je tako bio odskočna daska za bolje
sredine, za Europu. Spomenimo pritom samo neke mlađe rukometaše
koji su ponikli u Karlovcu a danas su uspješni u inozemstvu i u
Hrvatskoj: braća Sandro i Andrej Obranović, Ivan Šnajder, Denis
Karić, trener Dinko Đanković …
Neizravan je to odgovor i na pitanje o stanju u karlovačkom
rukometu danas, te ispadanju seniorske momčadi HRK Karlovac iz
Paket24 Premijer lige.