Konferencije "Hrvatski sport 2030." posvećena je bila aktualnom stanju te perspektivama i strategiji razvoja hrvatskog sporta do kraja ovog desetljeća. Sudionici su se složili i da su društvene mreže odavno postale najpoželjniji komunikacijski alat za sportaše.
U Karlovcu je završeno 20. OP Karlovca na kojem
je nastupilo 200-injak ekipa s oko 2000 sudionika malih
rukometašica i rukometaša koji su se u dvije nedjelje natjecali u
mini i super mini rukometu. Ilovačka nogometna
mladež uspješna je bila na turniru u BiH. NK Ilovac je
na igralištu u Ilovačkoj šumi organizirao je nogometni turnir na
kojem je sudjelovalo nešto više od 150 djevojčica i dječaka
završne vrtićke dobi, predškolaca, većina ih je još u prvoj
nogometnoj abecedi. Limači “kanarinci” opet su bili uspješni na
15. Limač – Zagić Ljetnom kupu u Zagrebu gdje su zauzeli 3.
mjesto. Nadalje – Dinamo, Zvezda, Verona,
Maribor, Hajduk, Juventus, Milano iz 9 europskih zemalja – zvuči
kao skupina Europske lige, ali ipak samo u malenom Kurilovcu
pored Velike Gorice gdje se okupila sama krema nogometnog U-10
uzrasta. Povod – već tradicionalni Alpas kup. Ova natjecanja su
najsvježiji primjer za temu ove kolumne jer su nedavno
održana.
Poznato je, međutim, da u većini klubova roditelji plaćaju
članarinu, financiraju kupnju opreme, voze djecu na natjecanja
… Neki od njih očekuju da će sutra biti neki novi Sinkovići,
Cindrići, Modrići … I tu nema ništa loše samo …
“Hrvatska ima dosta pretile djece, čak 38 posto dječaka i 34
posto djevojčica. Vodimo razgovore o povećanju broja sati
tjelesnog odgoja u školama, dotad taj nedostatak pokušavamo
kompenzirati kroz razvoj školskog sporta.”, rekao je državni
tajnik za sport, Karlovčanin Tomislav Družak.
Zaboravljamo da društvena djelatnost sporta počinje od vrtićke
dobi i zato je projekt sportskih škola dobar kao i aktivnosti
malih rukometaša i nogometaša s početka ovog teksta. Naime,
društvena djelatnost ne odnosi samo na vrhunski sport, a da bismo
bili uspješni moramo spojiti ta dva segmenta –
vrtićku dob i vrhnski sport. Jer, ni vrhunskog sporta neće biti
bez široke baze djece koja se bave sportom, Ne bude li pak dobrih
rezultata i medalja vrhunskih sportaša, onda ta djeca neće imati
uzore i motiv za bavljenje sportom.
Naravno da nismo dovoljno bogata država da primijenimo norveški
model u kojem je dječji sport potpuno besplatan. Bavljenje
sportom ne smije biti preveliko financijsko opterećenje
roditeljima jer zbog tog razloga sve više djece prestaje se njime
baviti. Brojke jasno pokazuju da bismo u budućnosti mogli imati
puno manje sportskih uspjeha nego do sada. Hrvatska je u
razdoblju svjetske epidemije ostala bez oko 30 posto
djece koji su se jednostavno prestali baviti sportom. To je jako
puno za zemlju koja unutar 3,9 milijuna stanovnika ima svega
350.000 djece u rasponu od 12 do 19 godina.
U nadolazećem vremenu potrebna su sustavna rješenja s dobrom
strategijom razvoja – zaključak je konferencije
“Hrvatski sport 2030.”, koju su nedavno bili priredili
Večernji list i Hrvatski olimpijski odbor. Posvećena je aktualnom
stanju te perspektivama i strategiji razvoja našeg sporta do
kraja ovog desetljeća. Cilj konferencije je da
sportaše učinimo još prepoznatljivijima, da im se osiguraju
uvjete za razvoj.
“Naša je situacija takva da sport možemo gledati kao industriju
ili društvenu djelatnost. Industrija sporta iznosi više od 2,2
posto BDP-a Europske unije, a kod nas je to 1,6 posto. Društvena
djelatnost sporta pak počinje od vrtićke dobi. No, suočeni smo s
vrlo lošom demografskom situacijom. Financije se mogu lakše
riješiti nego povećati broj stanovnika.”, rekao je predsjednik
HOO Zlatko Mateša te je izrazio želju da
konferencija rezultira jasnom strategijom kamo će ići naš sport
do 2030. godine.
Glavni tajnik HOO Siniša Krajač je kazao kako
sport nije samo natjecanje nego i emocija te da je na svima nama
zadaća da tu emociju zadržimo u narodu, a sportašima omogućimo
što bolje uvjete za rad zaključivši kako hrvatski sport i
hrvatski sportaši nikada ne gube.
Raspravljalo se i na temu “Sport i mediji”.
Naglašeno je kako se sport uspio izboriti za poziciju u medijima,
ali da sportaši nisu iskoristili priliku postati u puno većoj
mjeri dionikom opće komunikacijske sfere. Sudionici su se složili
da su društvene mreže odavno postale najpoželjniji komunikacijski
alat za sportaše. U činjenici da sami mogu kreirati poruke
javnosti, krije se i odgovor o nepovjerenju sportaša prema
medijima, a uslijed čega trpe upravo mediji.
Prije SP-a 1998. za Hrvatsku je u svijetu čulo svega 3 posto
svjetskog stanovništva, a nakon bronce u Francuskoj čak 70 posto.
Njemački Bild je 2018. Hrvatsku proglasio najsportskijom državom
na svijetu. Nakon turizma, Hrvatska je globalno najpoznatija po
sportu. Idućih godina sport će biti ono što je bio dosad –
jedan od najvećih hrvatskih brendova. I zato treba pomoći
klubovima i savezima koji su u krizi. Treba više ulagati i u
trenere, sportske znanstvenike, sve sportske djelatnike …
Industrija sporta u Europskoj uniji iznosi više od 2,2 posto
BDP-a, a kod nas je na 1,6 posto. U odnosu na 2015. godinu
proračun za sport veći je za 500 milijuna kuna.
Trenutak je da se reagira jer sport je u
ogromnim problemima, naročito momčadski. Nedostaje i trenera,
neki savezi rade s tek 50 posto potrebnog kadra. Trebalo bi
ulagati i u infrastrukturu, a fondovi Europske unije idealni su
da našim sportašima stvorimo bolje uvjete za razvoj. Krenimo
odmah, jer vremena više nemamo. (Izvor: Konferencija VL/HOO)