Karlovčanin Želimir Žiga Feitl ovogodišnji je dobitnik godišnje Državne nagrade za sport 'Franjo Bučar'. Priznanje ovom karlovačkom svestranom sportašu povod je za osvrt na sve dosadašnje dobitnike sličnih priznanja na nacionalnoj razini.
Uzastopno u zadnje tri godine Žiga Feitl dobitnik je visokih
nagrada i priznanja na razini Države. Nagradu ‘Milan
Neralić’ primio je 2020., koju dodjeljuje HOO za doprinos
lokalnom sportu te HOO-ovu Nagradu ‘Matija Ljubek’ za životno
djelo, jednog od najviših priznanja u hrvatskom sportu, dobio je
2021. godine. Za dugogodišnji rad u sportu primio je i Nagradu
grada Karlovca (12. srpnja 2013.), a dobitnik je Javnog
priznanja za životno djelo za razvoj sporta od Karlovačke
županije (13. travnja 2014.).
Zasluženo, evo i zašto.
Uspješnu sportsku karijeru Želimir Feitl započeo
je u rujnu 1963. godine igrajući rukomet u kvartovskom RK
Dubovac. Godine 1969 nastupa za Karate klub Karlovac i KK Polet
iz Zagreba, a danas je uspješan golfer-veteran član karlovačkog
GK 4 Rijeke. Trener karatea je od 9. prosinca 1975. te
trener od osnivanja KK Karlovac 1969. Nosilac je crnog pojasa 7.
DAN (27.9.2009.). Kratko vrijeme bio je trener seniorske momčadi
RK Dubovac. Član je selektorskog tima i trener za seniorsku
reprezentaciju ex Jugoslavije (1986.-1990.). Izbornik i trener je
u Karate savezu Hrvatske (1992.-1996.). Član selektorskog tima
Golf saveza Hrvatske i izbornik za seniore +50 godina (od 2016.).
Kao društveni djelatnik obnašao je niz funkcija.
Bučarovu nagradu za životno djelo (1996.) primio je još i prof.
dr. Milan Blašković iz poznate karlovačke
sportske obitelji te atletska rekorderka Jelica
Pavličić-Štefančić (2016.). Prije nagrade za životno
djelo (2005.) Jela je primila godišnju Nagradu ‘Franjo
Bučar’. Godišnju Nagradu ‘Franjo Bučar’ primio je (2000.) i
atletski trener Ante Tešija koji je neko vrijeme
bio trener u Atletskom klubu Karlovac.
NAGRAĐENI KARLOVČANI
Ovo je prigoda da se prisjetimo svih sportskih djelatnika i
sportaša Karlovca koji su nagrađeni na razini Hrvatske.
Trofej Hrvatskog športskog saveza (od 1955. do
1991.): 1955. Jovan Tomić (hokej na ledu), 1957. Ante
Tešija (atletika), 1963. dr. Ivo Lipoščak, 1971. Željko Cindrić,
1975. Zdenko Kuzmanić (atletika) i Juraj Radovčić (rukomet),
1983. Branko Čavlović-Čavlek (nogomet), 1985. GK ‘Ivo
Marinković’, 1987. KŠK Karlovac, 1990. NK Karlovac.
Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora: 1992. Josip
Perković (sportski djelatnik) i Teniski klub Karlovac.
Majska nagrada Sekretarijata za prosvjetu, kulturu i
fizičku kulturu SR Hrvatske (od 1962. – 1977.): 1962.
Danijel Mejaški, 1963. Nikola Juraić, 1964. Juraj Radovčić, 1968.
Branimir Majder, 1972. Janko Muhalić, 1973. Zdenko Blašković,
1974. Danijel Kukina, 1977. Mihajlo Prezelj-Mitila.
Posebno republičko priznanje za dugogodišnji rad
i doprinos na unapređenju fizičke kulture u Hrvatskoj dodijeljeno
je dr. Branku Kesiću, potpredsjedniku JAZU (1985.).
Nagrada ‘Dražen Petrović’ dodijeljena je 2012.
godine Mateji Kunović (taekwondo) za osvojeno 3. mjesto (do 46
kg) na juniorskom SP-u.
Najuspješniji sportaši, ekipe i treneri u izboru
Hrvatskog olimpijskog odbora: 1994. Marijeta Željković
(taekwondo), najuspješnija hrvatska sportašica.
Nagrada Hrvatskog zbora sportskih novinara:
1997. Slavko Cvitković (za televizijsko novinarstvo), 2000.
Zdravko Švegar (za publicistiku), 2001. Marijan Bakić (urednik
godine), 2007. Zdravko Švegar (za životno djelo), 2010. Redakcija
TV4Rijeke (lokalno novinarstvo), 2019. Gordan Tomičić (lokalno
novinarstvo).
NOGOMET ILI VATERPOLO
Kolumnu zatvaramo jednim nesvakidašnjim i
neočekivanim događajem. Zbog kiše koja je u Karlovcu padala svega
sat vremena utakmica 11. kola 3. Hrvatske nogometne lige Centar
koja se trebala odigrati na Stadionu ‘Branko Čavlović – Čavlek’
između NK Karlovca 1919 i NK Vrapča je odgođena. Razlog – uvjeti
za igru nisu postojali. Kad su suci izišli na teren i uvjerili se
da lopta ne odskače jer travnjak nije pokupio vodu odlučili su da
se utakmica ne može igrati. Da iznenađenje zbog toga bude još i
veće saznajemo da travnjak pomoćnog igrališta nije bio potopljen!
Kako i zašto se to moguće? Moguće je da se radi o nestručnom
održavanju travnjaka.
U novi travnjak na glavnom gradskom stadionu uloženi su nemali
novci. Rekonstrukcija travnjaka i devastirane atletske staze
realizirana je u suradnji Grada s Državnim uredom za sport i
HNS-om, a ukupna vrijednost radova iznosila je oko 7 milijuna
kuna (4.1 milijun kuna dobivenih od Ureda za sport Vlade RH i
HNS-a, te 2 milijuna kuna iz gradskog proračuna). Tada je kazano
da travnjak ima najmoderniju drenažu i najmodernije
navodnjavanja, licenciran za međunarodna natjecanja, u tzv.
europskim standardima te da sada i nogometna reprezentacija može
ovdje nastupati. Osim iz priloženoga – utakmice regionalne Treće
lige, dodali bi. Krivci za loše održavani travnjak
vjerojatno neće odgovarati već je moguće da će se postupiti po
poznatoj narodnoj poslovici: “Vuk sit i sve ovce na broju!”.