Hrvatska rukometna reprezentacija nije vlasništvo pojedinaca, ona je od svih nas. Kad bi osim Zagreba i Nexea imali još 5-6 jakih klubova u državi možda bi nam onda i reprezentacija bila bolja, jača. Ako ništa drugo imali bi na raspolaganju veći izbor igrača ...
Nakon srebra 2020. godine rezultati reprezentacije sve su slabiji
i teško da takve stvari ikoga mogu zadovoljiti. Na SP-u u Egiptu
2021. bili smo 15., na EP-u u Mađarskoj 8., sada u Švedskoj 9. Na
olimpijski turnir u Tokiju nije se išlo. Na 4 velika natjecanja u
nizu hrvatskog rukometa nema nigdje. U 10 godina, 12 velikih
natjecanja, samo 2 odličja! Premalo. Padamo, brojke to
pokazuju.
Mijenjali su se izbornici (Goluža, Babić, povratnik Červar). U
Španjolskoj na SP-u izbornik Goluža je osvojio broncu,
treću u nizu nakon EP-a u Srbiji i olimpijskog turnira u Londonu
(2012.). Nakon toga nestali su svi veliki igrači koji su donijeli
svjetsko i olimpijsko zlato u Portugalu (2003.) i Ateni (2004.).
Od Španjolske (2013.) do danas, na velikim natjecanjima osvojena
je europska bronca u Poljskoj (2016.) i europsko srebro (2020.) u
Švedskoj. Na EP u Hrvatskoj (2018.) malo toga se i ostvarilo.
Neodlazak na velika natjecanja težak je udarac čije posljedice
možemo tek osjetili. Ponajprije u količini djece koja će
jednostavnije birati neke druge sportove, a bez djece po običaju
nema ni budućnosti. HR-rukomet na velikoj je raskrsnici.
Odgovori se niti ne naziru …
IZBORNIK: GOLUŽA ILI PERKOVAC? Prije
tri godine bio imenovan Hrvoje Horvat. Nije polučio rezultat koji
je pred njega bio postavljen kao cilj. Rezultat je taj koji
trenera čini uspješnim, a on ga nažalost nije postigao. U
nedavnom kratkom priopćenju HRS-a piše: “Nismo zadovoljni s
ostvarenim rezultatom i smatramo ga neuspjehom. Budući da ono
nije ostvareno, o statusu izbornika i daljnjem slijedu događaja,
čekamo očitovanje koordinatora struke Line Červara.” Smjena
Hrvoja Horvata s mjesta izbornika muške rukometne reprezentacije
samo je pitanje dana. Nasljednik? Slavko Goluža! Zar to već nismo
imali! Zašto su unutra uvijek jedni te isti
ljudi? Nameće se i ime Gorana Perkovca, kapetana zlatne
olimpijske generacije iz Atlante 1996. godine? Nastavimo li na
isti način, malo će se toga ostvariti i na SP-u koji 2025.
Hrvatska organizira zajedno s Norveškom i Danskom.
PITANJA BEZ ODGOVORA Zaboravlja se da je
baza svakog sporta pa tako i rukometa nacionalna liga i rukomet u
hrvatskim gradovima. Potpuno se zaobilazi kazati da najbolji i
vjerojatno najbogatiji hrvatski klub danas nema snažnu školu
rukometa kao na primjer Dinamo čija škola je baza za razvoj
nogometa u klubu, ali i u Hrvatskoj. Imaju “satelit” klubove gdje
uigravaju potencijalne svoje igrače i tako nažalost slabe ostale
klubove. Nadalje, RK Zagreb PPD jedini je klub u hrvatskom sportu
koji je od osamostaljenja do danas prvak i pobjednik Hrvatskog
kupa! To čak nije uspjelo niti GNK Dinamu! Neshvatljivo je da
niti jedan drugi rukometni klub u Hrvatskoj nije jednom u 30 i
nešto godina mogao uzeti barem jedan od navedenih naslova. Da li
se je ikad itko zapitao zbog čega je to tako? Da li se netko
zapitao kakav se rukomet danas igra u gradovima diljem Lijepe
Naše. Gdje su nestali rukometni centri iz početka 90-ih: u
Metkoviću, Osijeku, Rijeci, Umagu, Čakovcu, Sisku, Karlovcu, pa i
u Zagrebu … Tko je za to kriv? Zašto HNS može voditi brigu o
klubovima iz svojih nogometnih centra i pomaže ih, a drugi to ne
mogu?
Hrvatska rukometna reprezentacija nije vlasništvo pojedinaca, ona
je od svih nas. Kad bi osim Zagreba i Nexea imali još 5-6 jakih
klubova u državi možda bi nam onda i reprezentacija bila bolja,
jača. Ako ništa drugo imali bi na raspolaganju veći izbor igrača
…
RUKOMET U HRVATSKOJ I KARLOVCU Osijek je
kolijevka hrvatskog rukometa (hazene). Poslije Osijeka, osnivaju
se klubovi hazene u Vukovaru, Vinkovcima, Slatini i ostalim
gradovima. Prva hazena utakmica odigrana je upravo u Osijeku, 10.
kolovoza 1920. godine. Pojavom tzv. “malog rukometa” 1950.
godine, “veliki rukomet” prestao se igrati 1958. godine. Jedini
preostali rukomet, više nije bilo potrebe nazivati “mali”, nego
jednostavno – rukomet. Prvu rukometnu utakmicu odigrali su 29.
svibnja 1930. nakon jednogodišnjeg vježbanja, učenici Državne
realne gimnazije u Varaždinu pod vodstvom nastavnika tjelesnog
odgoja Zvonimira Suligoja.
Za Karlovac se također može reći da je preteča rukometa u našoj
zemlji. Hazenu su intenzivno igrale djevojke okupljene u Olimpiji
i Građanskom između 1923. i 1926. godine. Karlovčanin Vinko
Kampić jedan je od pionira “velikog rukometa” u Zagrebu i
Karlovcu. Dinamičniji “mali rukomet” ubrzo je zamijenio spomenuti
“veliki”. U Karlovcu je 1954. osnovana prva sekcija “malog
rukometa”. DTO Partizan II okupio je iste godine rukometaše.
Kombinirani sastav za koji je nastupilo nekoliko košarkaša
pobijedio je rukometaše Radnika 13:10. Bili su to počeci
rukometa u Karlovcu.
Najviše uspjeha u ligaškom natjecanju prije i nakon
osamostaljenja Hrvatske kod muških imali su klubovi Partizan
(Bjelovar), Zagreb, Prvomajska i Medveščak (svi Zagreb), a kod
žena Lokomotiva (Zagreb) i Podravka (Koprivnica). Natjecanja za
rukometni kup igraju se od 1955. godine. Kup europskih prvaka RK
Partizan (Bjelovar) osvojio je 1972., a RK Zagreb (1992. i
1993.). RK Podravka bila je pobjednik Kupa europskih prvakinja
1996. Pobjednice Kupa kupova bile su ekipe ŽRK Osijek (1982. i
1983.) i RK Dalma (Split) 1984. godine. Pobjednice Kupa IHF bile
su ekipe RK Trešnjevke (1982.) i RK Lokomotive (1991.). Hrvatski
rukometni savez (HRS) član je Međunarodne rukometne federacije
(IHF) od 10. travnja 1992., a Europske rukometne federacije (EHF)
od 23. srpnja 1992.