Nogometni klub Karlovac 1919 bilježi 104. godine (1919-2023). Upravo je u toj godini napravio važan iskorak plasiravši se u viši rang. Dvije pobjede NK Karlovac 1919 odvele su u novu SuperSport 2. Nogometnu ligu. Velika je to pobjeda nogometaša Karlovca za ulazak u viši razred nogometnog natjecanja u Hrvata.
Uzvratna utakmica je odigrana u sjajnoj atmosferi pred oko 3000
gledatelja koji su s tribina stadiona koji nosi ime legendarnog
karlovačkog trenera, a prije toga i reprezentativca Hrvatske koji
je 1943. nastupao u Padovi za mladu reprezentaciju Hrvatske (do
22 godine) u dvoboju s Italijom (0:0). Od 1944. godine, iako ga
traže svi veliki klubovi bivše Jugoslavije, Branko
Čavlović – Čavlek ostao je igrač karlovačkih klubova:
Tomislava, Udarnika, Slavije i Karlovca.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Dakle, plasman nogometaša Karlovca u 2. Nogometnu ligu ljeta
2023. ostvarenje je sna za brojne nogometne sladokusce u gradu na
4 rijeke iliti 8 obala. Ponadajmo se da neće trajati samo tri
natjecateljske sezone kao kad su igrali 1. HNL.
Pet desetljeća koliko sam u sportskom novinarstvu pokušavam
proniknuti u NK Karlovac. Dokučiti njegove uspone i padove,
kompleksno proučiti njegove direktore, predsjednike, upravu,
trenere, savjetnike, nogometaše, tajnice, ekonome … Uzalud,
jednostavno ne ide. Valjda zato što je previše komplicirano… Kako
razumjeti sve te roditelje dokazano čudnih, nije groteskno reći –
bolesnih ambicija. One koji vlastite iluzije velikodušno trpaju
na leđa svoje djece, redovito otvarajući frontu s trenerima koji
u njihovim sinovima brzinom svjetlosti ne otkriju potencijal
Luke Modrića. Ili barem Rajka
Janjanina …
Političari koji su u nogometu vidjeli poligon za osobnu promociju
i neizostavno se htjeli “pošmajhlati” biračima postavili su
pogrešne ljude na pogrešna mjesta što je prouzročilo debakl od
kojega se NK Karlovac dugo nije oporavio u svakom smislu:
sportskom, financijskom, moralnom, društvenom … Odakle se
stvarno ne vraća tek tako lako. Na greškama se uči. Nadajmo se da
su ove 2023. u klubu s desne obale Korane u Mekušanskom polju
“zapuhali su neki novi vjetrovi”.
NK Karlovac je važan psihološki i kulturološki fenomen ovoga
grada, o čemu svjedoče tek dvije rečenice: “On je dobra mjera da
vidite što ste sve izgubili. Onoga dana kada svi shvatimo da je
Karlovac samo nogometni klub, ostat ćemo bez jedne institucije u
kojoj po principu gemišta miješamo i mućkamo svašta, ali ćemo
dobiti nešto iznad toga – igru, pobjede, poraze, kratkotrajne
ushite, provale bijesa”.
Logično je pretpostaviti da je stotinu godina čekanja i sva
histerija oko NK Karlovca precijenjena. Nije to nogomet zbog
kojeg se možeš uzbuditi. Ali je taj kolektiv ipak nezaobilazni
segment karlovačke sportske povijesti pa stoga zaslužuje bolje!
POVIJEST KLUBA
Nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine ondašnjoj Olimpiji
pridruženi su Građanski i Borac koji 1920. mijenja ime u NK
Karlovac, a Viktorija se priključuje 1929. godine. Nastupa se u
Drugoj (karlovačkoj) nogometnoj župi Zagrebačkog nogometnog
podsaveza (ZNP-a). Poslije Drugog svjetskog rata djeluju Udarnik
i Slavija (čiju tradiciju nastavlja Karlovac), Turbina, Metalac,
Željezničar, Radnik, Proleter i Tehničar.
Od 1960. kad NK Karlovac ulazi u 2. Saveznu ligu Zapad
ističu se igrači: Branko Čavlović – Čavlek, Nikola
Mutić, Karlo Malpera, Nikola Gregurić, Juraj Mejaški, Dragutin
Belobrajdić, Vladimir Curman, Antun Zlatić, August Augustinović,
Ivan Posavec, Ivan Blagaić, Janko i Milan Relić, Stjepan Takač,
Mirko Cimeša, Stjepan Biturajac, Milan Žegarac, Stjepan Ciković,
Ivan Tkalčec, Hamza Gec, Branko Klarić, Gajo Vranješ, Vladimir
Vuković i drugi. U toj eri iz raznih krajeva stižu prinove i
pojačanja: Zdravko Brkljačić, Ante Vučkov, Sreten Davidović,
Božidar Draženović, Tomislav Mušković, Milan Viđak, Dragutin
Mezak, Nebojša Ćuk, Marijan Delić, Mirjan Slavica…
Od 1975. igra se na stadionu uz Koranu. Dolaze, prolaze i
odlaze generacije, a najistaknutiji akteri su hrvatski i
jugoslavenski reprezentativci (u raznim selekcijama) te
prvoligaški igrači: Vladimir Baršić, Mario Jutt, Rajko i
Željko Janjanin, Zvezdan i Borislav Cvetković. Do ranga poznatih
probili su se zaista mnogi: Josip Kurs, Dragutin Mikša, Denis
Trgovčić, Đuro Batinić, Ivan Lang, Miroslav Kralovec, Milan
Stilinović, Stjepan Benić, Dubravko Škrtić, Miroslav Protulipac,
Dušan Zdravković, Tomislav Vlainić, Nikola Busić, Marijan Žitko,
Zdravko Marčetić, Ivan Fičurin, Zdravko Bukva, Ivan Pešut,
Zdravko Jurac, Mihajlo Bošnjak, Boško Janjanin, Borivoj Bijelić,
Ivica Božić, Davorin Zlatić, Željko Degač. U međuvremenu i Dražen
Božić, Ivan Furač, Dušan Komadina, Mladen Perčec, Dražen Mikšić,
Tihomir Dorer, Mario Vrbanić, Edo Milošević, Mario Goršić,
Miroslav Mamić, Goran Božić, Anđelko Obrovac, Miroslav Filipčić,
Mario Skočibušić, Miroslav Pribanić. Svršetkom Domovinskog rata u
prvi plan zasluženo uskaču Igor Novaković, Ivan Fumić, Ivica
Karabogdan, Matija Štefančić, Josip Lukunić i mnogi drugi.
Čak 30 igrača NK Karlovac koji su započeli aktivnost u
omladinskom pogonu otišli su unatrag nekoliko godina kojekuda,
danas igraju i u momčadima višeg stupnja natjecanja, nekolicina
se skrasila u inozemstvu.