Ukupna ocjena godine je svakako pozitivna, ali vjerujemo da će u narednoj rezultati biti još bolji.
Pregled karlovačke sportske 2024. godine počet ćemo ekipnim
sportom. Ukupna ocjena godine svakako mora biti pozitivna, jer
još prije svega 2-3 godine gradski ekipni sport doživio je možda
i najcrnje trenutke u povijesti, s kojima se eventualno
mogla usporediti samo prva polovica osamdesetih godina prošlog
stoljeća kada su manje više svi gradski klubovi osim donekle
rukometaša nastupali u najnižim stupnjevima u povijesti.
Slično je bilo i prije samo nekoliko godina (uz, dakako, izuzetak
sjajnih bejzbolaša), no sada ipak imamo puno više razloga za
zadovoljstvo. Što se, pak, tiče izravnog zadovoljstva ovom
godinom ono bismo možda najprije mogli ocijeniti kao djelomično –
većina gradskih klubova odradila je solidne polusezone, nema
razloga za negativnost, ali smo od većine vjerojatno očekivali i
malo više.
I opet, to se ne odnosi na bejzbolaše, koji su apsolutno
dominantna snaga u hrvatskom baseballu. I u ovoj slavljeničkoj
godini, kada obilježavaju 40 godina postojanja, osvojili su
domaće prvenstvo i kup, a u Europi su imali vrlo dobar nastup u
Confederations Cupu odigranom u Karlovcu, gdje su zauzeli peto
mjesto.
Superligašice, odbojkašice Kelteksa, već su par sezona prave
sportske miljenice grada i nema sumnje da taj status i dalje
zadržavaju. Kada gledamo godinu u cjelini, nema nikakve dvojbe da
su Karlovčanke bile izvanredne – osvojile su titulu viceprvakinja
Hrvatske i plasirale se u europska natjecanja. Jesenska
polusezona bila je puno trnovitija, no nikako ne trebamo biti
nezadovoljni onim što su pokazale. Ipak, ne treba skrivati ni da
smo očekivali ipak malo više, jer šesto mjesto na ljestvici, s
tek dvije pobjede viška u odnosu na opasnu zonu, sigurno nije
maksimum koji karlovačke odbojkašice mogu ostvariti. Posebno je
neugodna činjenica da su čak osam utakmica igrale u pet setova, a
pobijedile u samo jednom od tih susreta. No, to je istovremeno i
najbolji pokazatelj da za superligaški status ne treba
strahovati, jer Karlovčanke nije nadigrao nitko, s tijesnih 3:2
izgubile su i od neporaženog Dinama, za proljeće samo treba
poraditi na psihološkoj stabilnosti u završnici susreta i
vjerujemo da će konačan plasman biti i bolji – barem u top 5
Superlige.
Rukometaši Karlovca, povratnici u Premijer ligu, igrali su po
sistemu toplo-hladno. Na kraju mogu biti zadovoljni ostvarenim,
iako će na proljeće voditi itekako veliku borbu da izbjegnu
ispadanje ili kvalifikacije za ostanak u društvu najboljih.
Počeli su solidnim igrama, a onda upali u neobjašnjivo duboku
krizu tijekom koje su doživljavali katastrofalne poraze i
djelovali kao da su potpuno zalutali u Premijer ligu. Ipak,
probudili su se u pravi tren te domaćim pobjedama protiv Trogira
i kutinske Moslavine te gostujućom u Osijeku napravili velik
posao u borbi za ostanak. Iako je sasvim moguće da status
premijerligaša zadrže i u ovom sastavu, jesen je ipak pokazala da
je igrački kadar “tanak” i da bi uprava tijekom zimske stanke
morala napraviti sve da ga barem malo pojača – dva puta se već
karlovački rukomet “opekao” zahvaljujući pristupu “lako ćemo”, ne
smije se dozvoliti da se to dogoditi i treći put u kratkom
roku.
Kada je rukomet u pitanju, jedno od najugodnijih iznenađenja
jeseni su svakako rukometaši Dubovac Gaze, koji su nadmašili sva
očekivanja. Novaka u drugoligaškom društvu mnogi su proglašavali
glavnim kandidatom za ispadanje, no “zeleno-žuti” su odigrali
sjajan prvi dio sezone i već sada su praktički potpuno mirni kada
je u pitanju drugoligaški status.
Mali pomak napravile su i rukometašice, također drugoligašice.
Nisu ostvarile klupske najave o uključivanju u borbu za vrh
ljestvice, ali za razliku od proteklih sezona u kojima su na
zimskoj stanci itekako strahovale za svoj status, sada relativno
mirno očekuju proljeće.
Plasmanom u SuperSport 2. NL veliki pomak napravili su i
nogometaši Karlovca 1919. Nakon godina nastupanja u “seoskoj
ligi” na Čavleku se ponovno igra malo ozbiljniji nogomet, što je
urodilo i većim posjetom i većim interesom za igre
“plavo-bijelih”. Jesen su okončali na petom mjestu, sa samo tri
boda zaostatka za vodećima. Vrlo dobro, no teško se oteti dojmu
da nije moglo i bolje. Jer, Karlovčani su od četiri ekipe koje su
ispred njih svladali tri, dok su istovremeno u susretima s tri
bodovno daleko najlošije ekipe osvojili samo jedan jedini bod, a
“vrhunac” je svakako poraz 5:1 u Poreču, od ekipe Jadrana kojoj
je to jedina pobjeda ove jeseni. Nema sumnje da će navijači od
“plavo-bijelih” na proljeće očekivati borbu za prvo mjesto, ali
ni da će to biti jako teško – jer, na proljeće ih očekuje čak
devet gostovanja uz samo šest domaćih susreta. Ipak, srećom je
sve daleko i od “zlogukih prognozera” koji su nakon par uvodnih
kikseva prognozirali borbu za ostanak – po tom pitanju karlovački
nogometaši sasvim su mirni.
Pozitivna sportska priča svakako su i inline hokejaši i
hokejašice na ledu Karlovca. Inline hokejaši prvaci su Hrvatske i
solidno igraju u prvenstvu Slovenije u kojem nastupaju kao gost,
a hokejašice zaslužuju priznanje već i za upornost, jer ženski
hokej na ledu u Hrvatskoj imaju samo Zagreb, Sisak i Karlovac. A,
ove sezone stigle su i prve pobjede.
Na kraju, zadovoljstva nemaju samo ljubitelji košarke.
Ambicioznog trenera Gorana Starčevića zasad, čini se, ne prati i
uprava. Ne bi bilo fer reći da nema nikakvih pomaka, Starčević je
sklon pružiti veću šansu mladima, neki pokazuju da je i
zaslužuju, no još uvijek puno toga ovisi o igračima koji što zbog
poslovnih obaveza, što zbog “veteranskih” godina služe samo kao
ispomoć, na čemu im svakako treba iskreno zahvaliti, ali
istovremeno se ne može smatrati ozbiljnim klub koji na pola
gostovanja odlazi bez pola momčadi. Na ljestvici to i ne izgleda
tako loše – Šanac je treći, ali kad se uzme u obzir da ima omjer
6-3, a vodeća Pula 1981 je na čistih 9-0, jasno je da i ove
sezone možemo zaboraviti na košarkašku promociju u viši rang,
odnosno Prvu ligu (drugi stupanj natjecanja) koja bi trebala biti
krajnji minimum za karlovačku košarkašku tradiciju.