Unatrag godinu dana svijet nogometa napustila su tri nogometna velikana - Brazilci Mario Jorge Lobo Zagallo i Edson Arantes do Nascimento Pelé, i prije neki dan Nijemac Franz Anton Beckenbauer.
Ovu kolumnu posvećujemo njima.
MARIO JORGE LOBO ZAGALLO
Početkom ove godine u 93. godini života (5. siječnja 2024.)
preminuo Mario Jorge Lobo Zagallo (1931.-2024.).
Vrlo praznovjeran, Zagallo je nepokolebljivo vjerovao u broj 13
koji je krasio njegov dres. Oženio se 13. lipnja, živio je na 13.
katu, vozio auto s tablicama 13. I rekao da mu je žao što se
finale 1998. igralo 12. srpnja …
Legendarni je igrač i izbornik Brazila koji je svjetski naslov sa
Selecaom osvajao 1958. i 1962. kao igrač, 1970. kao izbornik i
1994. kao koordinator brazilske reprezentacije te pomoćni
izbornik Calrosu Albertu Parreiri. Brazil je vodio u četiri
navrata (od 1967. do 1968., od 1970. do 1974. i treći put od
1994. 1998.), posljednji put 2002. nakon SP-a u Japanu i Južnoj
Koreji, kao vršitelj dužnosti izbornika na jednu utakmicu. Ta
pobjeda (3:2) nad Južnom Korejom u prijateljskoj utakmici bila mu
je ujedno i posljednja trenerska u karijeri.
Zagallo je, uz Franza Beckenbauera i Didiera Deschampsa (1968.) –
bivšeg francuskog reprezentativca a danas izbornika
Francuske, bio jedan od trojice koji su osvojili svjetsko
prvenstvo kao igrač i trener, a i je jedini kojem je to uspjelo
više od dvaput. Zagallo je sudjelovao i na svojem šestom finalu
SP-a, 1950. u Brazilu kao mladi vojnik u službi sigurnosti.
EDSON ARANTES DO NASCIMENTO PELÉ
Prije nešto više od godinu dana ovaj svijet napustio je Zagallov
suigrač Edson Arantes do Nascimento Pelé
(1940.-29. prosinca 2022.). Najveći svih vremena, zbog kojeg je i
Maradona tek na drugom mjestu. Brojke kakve malo tko može uopće
pokušati dostići – 700 ligaških utakmica u Brazilu i SAD sa 655
zabijenih golova, 77 golova iz 92 nastupa za brazilsku vrstu, tri
svjetska prvenstva. Ali, to su sve samo brojke, trebalo je
vidjeti Peléa kako igra, vidjeti tu lakoću, ljepotu i poeziju na
travnjaku. Driblinzi koji lome protivnika, neobranjivi udarci –
sve su to i drugi imali ali Pele je to imao više od svih i tko je
vidio njega kako igra to zaboraviti neće.
FRANZ ANTON BECKENBAUER
Dva dana nakon Zagalla (7. siječnja 2024.) u 79. godini života
preminuo je Franz Anton Beckenbauer (München,
Njemačka 1941. – 7. siječnja 2024. Salzburg, Austrija), jedan od
najboljih nogometaša svih vremena. Bio je njemački trener i bivši
nogometaš, s nadimkom Der Kaiser ili Car zbog svojeg elegantnog
stila i vođenja igre te njegove dominacije na terenu. Općenito je
zvan najboljim njemačkim nogometašem svih vremena, kao i jedan od
najvećih nogometaša u povijesti.
Od 1965. do 1977. ostvario 103 nastupa za nacionalnu momčad
(Zapadna Njemačka) s kojom je na svjetskom prvenstvu 1974.
osvojio prvo, 1966. drugo, 1970. treće mjesto, a na europskom
prvenstvu 1972. prvo i 1976. drugo mjesto. S matičnim klubom FC
Bayern München osvojio je Kup europskih prvaka 1974–76., a Kup
pobjednika kupova 1967. Za najboljeg europskog nogometaša, prema
anketi lista France football, proglašen je 1972. i 1976. Nastupao
je i za američki New York Cosmos (1977–80) s kojim je sve tri
godine osvojio prvenstvo profesionalne lige SAD-a te za Hamburger
SV (1980–82) s kojim je osvojio njemačko prvenstvo. Nakon igračke
karijere bio je izbornik njemačke reprezentacije (1984–90) s
kojom je 1990. osvojio svjetsko prvenstvo. Obnašao je i dužnost
predsjednika FC Bayern München (1994–2009).
Povukao se iz javnosti a posljednjih mjeseci pojavilo se više
nagađanja o Beckenbauerovu zdravstvenom stanju. Bolovao je od
Alzheimerove bolest koja se značajno pogoršala, a preminuo mirno
u snu okružen svojom obitelji, prenosi njemačka novinska agencija
DPA. Zbog zdravstvenih razloga Beckenbauer je početkom prošle
godine odlučio ne otputovati u Brazil na pogreb svog prijatelja
Pelea. “Volio bih to učiniti, ali, nažalost, moje zdravlje ne
dopušta tako dug let. U srcu ću ispratiti svog prijatelja na
njegovo posljednje putovanje”, rekao je bivši nogometaš
carskog nadimka Kaiser.
POVEZNICA S KARLOVCEM
“Švrljajući” po Internetu naišao sam na zanimljiv tekst pokojnog
novinara Tomislava Židaka objavljenog prije 10
godina (31. prosinca 2013.) u Jutarnjem listu. Židak piše o
Franzu Beckenbaueru, njemačkoj nogometnoj legendi. Poveznica je s
Josipom Lacijem Kursom, bivši golmanom
Nogometnog kluba Karlovac.
U svojoj kolumni Židak piše kako je kritizirao Franza
Beckenbauera zbog toga što je rekao da je Robert Lewandowski
bolji igrač od našeg Marija Mandžukića. Tada mu se, piše, javio
čitatelj iz Karlovca: “U pitanju je najobičniji hrvatski
jal!” Židaku nije baš bilo sasvim jasno kako bi
Beckenbauer mogao biti “jalnuš” te kakve to veze ima s hrvatskim
jalom. Glas s druge strane je rekao: “Nazovite Josipa Lacija
Kursa, bivšeg golmana NK Karlovac u njegovo najslavnije vrijeme s
Baršićem, Pešutom, Batinićem i on će vam pojasniti stvar”.
Tako se Židak u Karlovcu susreo se s Josipom Lacijem
Kursom.
Poveznica s jednim od najslavnijih Nijemaca našeg doba leži u
obiteljskom stablu – Franz Beckenbauer i Josip Ladislav Kurs su
braća, zajednički otac im je Josip Kurs, Ličan iz Gospića.
Pokojni Josip Kurs umro je 1997. godine i nikada se nije susreo s
Antonie i Franzom. Umro je u uvjerenju da je Franz Beckenbauer
njegov sin, piše Židak.
Iako u službenim biografijama Kaisera Franza piše da mu je otac
poštar, njegov otac je električar Joso koji je do 1941. godine
živio u Zemunu, a nakon što su Nijemci okupirali Kraljevinu
Jugoslaviju, poslali su ga u radni logor u Witznau. Nakon što su
Nijemci kapitulirali, Josip Kurs se vratio u Gospić, oženio se,
ali, prije nego što će stati pred oltar i odvesti Katu iz
Lovinca, rekao je: “Nemoj se iznenaditi, ako jednog dana na
vrata naše kuće pokuca jedan mali Nijemac …”