Pobjedničkoj ekipi pripale su i sve tri pojedinačne nagrade
U gotovo do posljednjeg mjesta ispunjenoj ŠSD Mladost pobjedom samoborsko-zagrebačke ekipe Samo treba delat završen je 52. zimski karlovački malonogometni turnir. Još od devedesetih dvorana nije bila tako ispunjena tijekom turnira i posebno u finalu pa nova tvrtka Sportski objekti zaslužuje čestitke na osluškivanju javnosti i vraćanju tradicije, a ugasla tvrtka Mladost još jednu packu na iz lijenosti i nezainteresiranosti sramotnom gušenju polustoljetne tradicije.
Sama finalna utakmica, nažalost, jer trebao je to biti šlag na tortu, nije ponudila previše neizvjesnosti i uzbuđenja iako je bilo lijepih trenutaka. No, ekipa MNK Čeglji u polufinalu je zbog ozljede ostala bez vratara, a to se ipak jako osjetilo, počevši već od 1. minute kada je “bombom” Karamatića ekipa Samo treba delat došla u vodstvo – bio je to jako lijep pogodak, no isto tako pogodak kojeg bi pravi vratar vjerojatno obranio. Već u 4. minuti bilo je 2:0, a odmah na startu drugog dijela i 3:0. Nisu Čeglji bili potpuno nemoćni, imali su nekoliko odličnih udaraca, dva puta su tresli gredu, a malo uzbuđenja u finale su unijeli u 26. minuti kada su smanjili na 3:1, no snage za preokret ipak nisu imali, štoviše Samo treba delat su još jednim pogotkom došli do uvjerljive pobjede 4:1.
Prava “ludnica”, pak, vladala je zato u susretu za 3. mjesto ispred slunjske ekipe s više sponzora nego igrača i Gips Monta, pri čemu su obje ekipe imale i glasnu potporu s tribina. Slunjani su vodili sa 3:1, Gips Mont izjednačio na 3:3 pet minuta prije kraja, a onda dvije minute prije kraja ostao s igračem manje i na kraju izgubio 5:3. Ranije u polufinalu, Samo treba delat je sa 3:1 svladala Disco club Rupa & Ranch Terra & Apartments Hope, a MNK Čeglji Autopraonica Aqua Blue sa 6:3 nakon izvođenja deveteraca su bili bolji od Gips Monta.
Odigran je i revijalni susret u kojem su se sastale dvije ekipe mladih igračica Karlovca 1919, a “Plave” su bile sa 3:2 bolje od “Plavo-bijelih”.
Pobjednička ekipa osvojila je i sve tri pojedinačne nagrade – najbolji igrač turnira je Filip Rihtar, najbolji vratar Nikola Đurđek, a najbolji strijelac Bruno Rihtar. Nagradu za fair play “Miško Stilinović” dobila je ekipa SD Petrova gora, koja je pristala na odgodu utakmice s ekipom iz Brinja koja zbog zastoja u prometu nije stigla na utakmicu.
Sve u svemu turnir je zaslužio zaista vrlo dobru ocjenu. Ne kažemo odličnu samo zato jer prostora za napredak ima, pogotovo u broju ekipa, za što bi sljedeće godine trebalo krenuti u malo ozbiljniju promidžbu turnira prvenstveno u Karlovcu i županiji (kvartovske ekipe, kafići, tvrtke /paralelno se igra gradska malonogometna liga s koje niti jedna od 13 ekipa nije sudjelovala na turniru!/…) a potom i u Zagrebu iz kojeg je ranije uvijek dolazio veći broj ekipa. Uz malo veći nagradni fond broj ekipa bi se mogao znatno povećati ako ne i udvostručiti.
Kritika je malo, ali spominjemo ih jer su uglavnom lako ispravljive. Ponajprije – loš razglas. Dvorana muku muči s iščekivanjem obnove zbog čega je jasno da ne može ići u djelomična ozbiljnija ulaganja, no “par zvučnika” to svakako nisu. Razglas se prihvatljivo čuo sa suprotne strane tribina, no potpuno je bio nerazgovjetan na onoj strani na kojoj se i nalazio, što ima donekle veze i s drugom kritikom, a to je “šizofrena” tombola, u kojoj su dobitnici imali po otprilike 5 minuta da dojure po svoju nagradu ili bi se izvlačila nova. Čudno je da to uopće trebamo i spominjati, ali tombole tako ne funkcioniraju, pogotovo što se to dogodilo i s glavnom nagradom u finalu, vikendom za dvoje u hotelu u Medulinu. Pobjednik je izvučen u poluvremenu, u najvećoj buci i kada mnogi izađu do WC-a ili zapaliti cigaretu, brzinski ponovljen početkom nastavka i zatim je odmah izvučen novi broj – usred finalne utakmice, što je glavni razlog da su ljudi došli u dvoranu, a ne da usred finala trče s jedne strane dvorane na drugu dok se ne izvuče novi dobitnik. Bez ikakvog problema su se dobitni brojevi mogli objaviti na lokalnim portalima, barem za glavne nagrade. Kritiku bi zaslužila i još jedna stvar, no čini se da je nju netko i spomenuo pa je ispravljena već tijekom turnira – a to je povremeno neprikladna glazba u početku turnira, pri čemu je “neprikladna” najblaža zamisliva riječ.
Sve to ipak ni slučajno ne treba zasjeniti ono lijepo, čega je bilo puno više. Velika pohvala ide i za cijene ulaznica od samo 1 euro (osim u finalnim danima kada je bila i dalje vrlo prihvatljivih 2 eura) u doba kada se svi natječu u poskupljenjima. Publika je odgovorila velikim posjetom i to je najveći dobitak turnira. Turnir je prošao i gotovo u potpunosti bez incidenata, u duhu fer pleja, a suci su imali nekoliko grešaka, ali uglavnom oprostivih, osim u jednom slučaju u kojem su, dojma smo, ipak znatno oštetili jednu momčad, no vjerujemo bez namjere.
