Svima je jasno, pa i vrapcima na grani, da proračun nije dovoljan za neki veći iskorak u sportu, konkretno za HRK Karlovac. Proračunom se, zapravo, „krpaju rupe“ a za nešto više potreban je jači sponzor koji bi financijski podupro klub koji je perjanica karlovačkog sporta već četiri desetljeća.
Ovo je posljednja, peta, kolumna u nizu koja je posvećena Svjetskom rukometnom prvenstvu u kojoj analiziramo i podsjećamo na taj događaj, a na koncu se i osvrnuti na karlovački rukomet gdje rukometaši Karlovca u subotu nastavljaju neizvjesnu borbu za ostanak u Premijer ligi.
Karlovac u 1. kolu Lige za ostanak igra u Metkoviću. Oba kluba su u Ligu za ostanak prenijela tri boda i startna pozicija im je ista. Ali nije baš tako, Metkovci su se pojačali s jednim igračem koji bi mogao biti prevaga u tom susretu, i ne samo u tom. Pojačali su se Metkovci, kao i Karlovac, jer žele zadržati premijerligaški rang. Zar nam uvijek netko sa strane treba pokazati kako se mogu pronaći novci da bi se pomoglo svom klubu. HRK Karlovac je u najvećem dijelu financijski ostao na proračunu Grada i zato ništa više nisu mogli učiniti osim što su zadržali igrački kadar. Trenersko osvježenje ostaje pusta priča, a igračima plaće opet kasne. Bit će to, nažalost, iscrpljivanje, klub je već neko vrijeme „na aparatima“. I to ne samo svojom krivnjom!
NOGOMET I RUKOMET Naši ljudi vole sport, emotivni su u porazu i u pobjedi, zato je dobrodošla emocija i osjećaj zajedništva. Jedan od primjera je upravo proživljeno osvajanje srebrne svjetske medalje u rukometu. Sport je jedan od naših najsnažnijih brendova, koji je tretiran kao fenomen u konkurenciji sa snažnijima. Stoga je slaviti te domete nije samo prirodno, nego je dobrodošao odraz zajedništva i kompaktnosti ljudi. Dočeci su refleksija hrvatske emocije, sreća mentaliteta hrvatskih ljudi i toga se ne treba sramiti. Dapače! Koga smeta neka pati, Hrvatska je viceprvak svijeta!
Samo dva sporta u Hrvatskoj mogu euforično ujediniti naciju i izmamiti ih na ulice, to su nogomet i rukomet! Rukomet je odavno drugi sport u Hrvatskoj. Prema službenim podacima SP-a 1,300 tisuća televizijskih gledatelja prijenosa protiv Slovenaca, a 1,600 tisuća protiv Francuza. Ukupno je najmanje 120 tisuća gledatelja u osam utakmica pohodilo Arenu da bi podržali naše rukometaše. To je više od stanovništva Rijeke. To je ono što se može brojkama izraziti. Osobito doimlje onih više od 5000 u Karlovcu odakle su uz bengalske baklje ispratili naše dečke na polufinale protiv Francuske.
KARLOVAC SE NE SMIJE ZABORAVITI Doček rukometaša nakon Osla na Jelačić placu u Zagrebu bio je fascinantan, kao i ispraćaj iz Karlovca na utakmicu s Francuskom kad su građani napravili špalir na ulici od Hotela Korana Srakovčić do semafora u Domobranskoj ulici. Bilo je to nešto što Karlovac nikad do tada nije doživio, nešto što će se pamtiti još jako dugo. U svijet je otišla slika, trenutak kada je izbornik pustio suzu na ispraćaju Karlovčana. Na dočeku rukometaša na Narodnom trgu u Zadru izbornik je pohvalio Karlovac rekavši: „Mi smo već tada vodili 5-0“, a Igor Karačić je još u autobusu suigračima rekao: „Mi ovu utakmicu ne možemo izgubiti“. Ispraćaj iz Karlovca prenijeli su svi nacionalni mediji, a Karlovac je spomenut i u emisiji Otvoreno na HRT1. Bivši vaterpolski reprezentativac Dubravko Šimenc rekao je: „Ne smije se zaboraviti odabir Karlovca i hotela za smještaj. Karlovac je grad sporta. Zato tim ljudima u Karlovcu koji se bave sportom treba dati podršku“.
SIGURDSSON SE VRAĆA U KARLOVAC Ubrzo, već u ožujku, rukometaši se vraćaju u svoju bazu u Karlovcu. Dolaze jer im je tu bilo dobro, osjećaju se ugodno i toplo su primljeni. U sklopu kvalifikacija za EP pripremat će se za susret s Češkom u Pragu i Zagrebu. Tako u Arenu 16. ožujka dolazi Češka, dok će HRS taj susret iskoristiti za oproštaj Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića koji su – prema vlastitim najavama – u finalu SP odigrali posljednju utakmicu za Hrvatsku.
KARLOVAČKI RUKOMET I sad se opet vraćamo karlovačkom rukometu koji je, bez uveličavanja, zadnjih 40 godina sport broj 1 u gradu. Nažalost i sport prema kojemu oni koji bi mogli pomoći nemaju previše sluha. Konkretno, od obećanja se ne živi! Svima je jasno, pa i vrapcima na grani, da proračun nije dovoljan za neki veći iskorak u sportu, konkretno za HRK Karlovac. Proračunom se, zapravo, „krpaju rupe“ a za nešto više potreban je jači sponzor koji bi podupro klub koji je perjanica karlovačkog sporta. Ne mogu isključivo i samo klupske uprave biti odgovorne što klubovi ne mogu do čvršćih sponzorskih ugovora. Tko je onda odgovoran?
KAKO TO DA SE PRIJE MOGLO A DANAS NE MOŽE? Na primjer, kako to da je između 90-te i 2000-te godine muški rukomet mogao imati glavnog sponzora (Karlovačka pivovara i Karlovačka banka) a danas ne može? Kako su se tada mogli dogovoriti politika i gospodarstvo, a danas ne mogu? Između 80-ih i 90-ih godina ženskoj ekipi RK Dubovac sponzor je bila tvornica KIO (nekadašnji tvornica cipela Josip Kraš), zvali su se RK Dubovac – KIO. Jasno je onda tko je odgovoran zašto danas tako nije? Previše je pitanja, a premalo odgovora! Dok god se to ne riješi HRK Karlovac će ispadati iz Premijer ligi i ako bude sreće vraćati se natrag. To već pomalo sve dovodi do ludila. Svima pada motiv, nestaje volje – igračima, treneru, upravi, navijačima … A trebao bi i onima koji su najodgovorniji da karlovački sport bude pozitivan, a ne negativan, promicatelj grada i županije. Može li uspjeh hrvatskih rukometaša na SP-u pokrenuti i najodgovornije da KA-rukomet više nikad ne igra podređenu ulogu?
PROSTORA ZA NAPREDAK IMA Osvojili smo srebrnu medalju, ali i stekli spoznaju da imamo kvalitetu i momčad za budućnost. Mala smo zemlja s puno rukometnih talenata i trebali bismo tu priču podići na višu razinu, kako u Hrvatskoj tako i u Karlovcu. Postoje veliki prostori u pomaku u sustavu rada s mladim rukometašima, trebalo bi više ulagati u trenere. Lige nam baš i nisu najbolje, klubovi nam trebaju biti jači i kompetitivniji, do toga da nemamo samo dva kluba u Hrvatskoj. Nažalost, nedostaje nam kvalitetna infrastruktura. Kad nemaš gdje kvalitetno raditi, sve izgubi smisao. Bili bismo još bolji i uspješniji kad bismo sve imali posloženo.
