Ovogodišnje proglašenje najboljih sportaša i sportašica grada i županije proteklo je u američkom ozračju. Najbolja sportašica je Karlovčanka u SAD Katarina Smiljanec, a najbolji sportaš Amerikanac u Karlovcu, bejzbolaš Phillip Smith. Kao i mnogima u SAD-u, i njemu je baseball u krvi od malih nogu...
– Odrastao sam u Kentu, malom gradu u saveznoj državi Ohio, udaljenom pedesetak kilometara od Clevelanda. Tu sam i počeo s baseballom i igrao sam ga još od predškolskog uzrasta pa sve do završetka koledža, jer u Kentu se nalazi i Kent State University na kojem sam studirao.
Nakon koledža si dobio poziv da dođeš u Karlovac? Kako je do toga zapravo došlo?
– Ne, ne baš odmah. Diplomirao sam financije i marketing i jedno vrijeme sam radio u tom sektoru, a paralelno sam igrao baseball u nezavisnim ligama i u jednoj od njih igrao je i Jimmy Summers, koji je legenda baseballa u Karlovcu. On me primijetio, svidjelo mu se kako igram i pitao me da li bih želio nastaviti s baseballom, da li sam zainteresiran da se oprobam i izvan SAD-a, rekao sam da jesam i tako je krenulo. Nema bolje reklame za Karlovac i karlovački baseball od Jimmy Summersa, stvarno mi je napričao puno toga lijepog i odlučio sam se doći ovdje i vidjeti kako je.
Je li nas previše nahvalio? Ili si se odmah ovdje uklopio?
– Nije previše, nego možda premalo. Mogu ti iskreno reći da sam se na prvi pogled zaljubio u Karlovac, i u grad i u ljude. Nakon prve godine kada sam se vratio kući rekao sam svojoj obitelji da ću ja živjeti tamo i da sam si zacrtao da to u pet godina ostvarim. Eto, tako je na kraju i bilo.
Ali odselio si i iz Karlovca!
– Haha, ma dobro, to ni ne računam kao selidbu pa za 10 minuta sam na baseball terenu! Ali da, supruga i ja s djecom odselili smo u Draganić i tu uživamo u seoskom životu, stvarno je lijepo i dobro dođe za opuštanje od svakog stresa.
Bavite se poljoprivredom?
– Zasad više životinjama, imamo kokoši, piliće, purice, patke… planiramo kroz neko vrijeme možda nabaviti i neke malo krupnije životinje, za početak možda ovce, vidjet ćemo. Poljoprivreda i vrtlarstvo slabije, imamo svoj mali vrt, ali zemlja nije baš idealna za povrtljarstvo pa smo se više orijentirali na životinje.
Da se vratimo na početak, jesi li uopće išta znao o Hrvatskoj prije nego što si došao ovdje?
– Gotovo ništa, moram priznati. Znao sam da imate dobru nogometnu reprezentaciju, jer sam vas primijetio na svjetskim prvenstvima, ali to je zaista sve.
Sada i ti imaš hrvatsko državljanstvo, igraš za hrvatsku reprezentaciju, dakle Hrvat si, a mi smo uvijek stručnjaci za sve, pa kakav je danas tvoj pogled na hrvatski sport?
– Ako bih uspoređivao sa Sjedinjenim Američkim Državama ima prednosti i za Hrvatsku i za SAD. U Hrvatskoj mi je fascinantno i oduševljava me kako sve pratite, kako će se ljudi zapaliti i za nogomet, ali i za male sportove kao skijanje ili vaterpolo. Tim više mi je čudno da sam sportski sustav nije malo razvijeniji, pogotovo u najmlađoj dobi. Rekao sam ti da sam baseball počeo trenirati još u predškolskoj dobi, počeo sam sa 4 godine, i gotovo u svakom sportu u SAD imaš takvu mogućnost. Naravno, postoje razne varijante, u baseballu je to prvo više kao neka igra i učenje pravila, onda imaš baseball bez pitchera (bacača) u kojem je lopta na stalku, pa onda kreće varijanta u kojoj treneri bacaju lagane loptice udaračima za vrijeme utakmice… i onda već sa 7-8 godina dođeš do prvih utakmica u kojima su i djeca bacači. Ovdje nažalost u dosta sportova nije tako, evo i mi sad imamo djecu predškolske dobi i u većini sportova se preporuča da se krene tek od 6, 7 godina.
Nedostaje li ti još nešto iz SAD-a? Prije nekih 5-6 godina radio sam intervju s tobom, Carlosom iz Venezuele i Japancem Otanijem i naglasio si da ti jedino nedostaje Buffalo Wings Sauce?
– Haha, da, da sjećam se toga! I došao je, ima ga sad u dućanima! Ne znam nedostaje li mi nešto, evo prvo što mi pada na pamet je tip dućana u Americi kakvih nema ovdje, a u kojima možeš obaviti zaista sve. Želiš sagraditi kuću, odeš u Home Depot i to je to, ne trebaš nigdje više ići. Ili odeš u Walmart i kupiš sve što zamisliš u kojem god području života da ti treba. Ali, daleko od toga da se zbog toga osjećam ovdje uskraćeno, no ako me pitaš što mi nedostaje, možda, evo, ta mogućnost.
Pred nama je nova baseball sezona, a u nju ulaziš kao najbolji sportaš grada i županije, jesu li te iznenadile te nagrade?
– Pa, jesu, zbilja jesu. I stvarno mi je velika čast, puno je odličnih sportaša u Karlovcu i zahvalan sam na ovoj nagradi i svakako mi je to i motivacija da igram još bolje u narednoj sezoni.
Spomenuo si druge sportaše, pratiš li ponekad druge sportove u gradu?
– Pratim, cijeli klub voli podržati druge naše sportaše kada imamo priliku otići na utakmicu. Moram sada spomenuti rukomet, to je sport koji praktički nisam ni znao da postoji kada sam došao ovdje i sada, 10 godina kasnije, jednostavno i dalje ne razumijem kako nije postao popularan u SAD-u. To je jedan od najzanimljivijih i najatraktivnijih sportova koje sam vidio i baš mislim da bi američkoj publici bio isto tako atraktivan i da cijeli koncept sporta i toga što se očekuje od igrača odgovara američkom poimanju sporta. Ali, pratim sve sportove kad imam priliku, evo nažalost nisam sad bio na nogometu, jer sam morao biti na dodjeli u Ogulinu, išao je sin koji je veliki navijač Karlovca, nažalost izgubili smo.
Vratimo se baseballu, što možemo očekivati od naredne sezone?
– Pa, naš je cilj igrati dobro, ići od utakmice do utakmice, skupljati pobjede i onda na kraju, ako se sve poklopi, uzeti još jedan naslov. Ali neće biti lako. S jedne strane mi imamo neke igračke probleme, jer će nam zbog ozljeda dosta dugo izostati važni igrači Bobo Gales i Duje Papić, ali vraća nam se odlični pitcher Jose Diaz. Druga stvar je i da su se drugi klubovi pojačali koliko čujem, bit će odličnih igrača i odličnih pitchera, tako da vjerujem da će ovo biti jako dobra sezona Hrvatske lige.
Olimpija igra i u novoformiranoj Europskoj ligi prvaka, nažalost neće igrati utakmice i kod kuće…
– Da, iako nažalost nećemo moći igrati kod kuće, jer nemamo reflektore, a to je obaveza, jako smo ponosni što smo u tom uskom krugu najboljih europskih ekipa i bit će velika stvar oprobati se u tom natjecanju, ne samo za nas nego i za cijeli hrvatski baseball. Ne znam kakva je mogućnost ugradnje reflektora na stadionu kroz neko vrijeme, ali sigurno bi to bilo korisno ne samo za europske utakmice, već povremeno i za domaće, jer mislim da su trenutni termini dosta nezgodni, igra se subotom popodne kada je dobar dio sezone velika vrućina i nedjeljom rano ujutro dok je grad još uspavan.
To mogu i sam potvrditi, a i inače čini se da je dijelom opao interes gledatelja, još prije desetak godina tribine su bile redovito pune na važnijim utakmicama, a i inače je bilo dosta gledatelja, sada kao da ih je sve manje?
– Vjerojatno sve to o čemu pričamo ima utjecaja, a mislim da je dijelom i to da je situacija takva kakva je i da dosta dugo nije bilo veće neizvjesnosti u hrvatskom baseballu, baš zato me veseli ova sezona i mislim da će sve momčadi biti kompetitivne i da će odmah to biti i zanimljivije gledateljima. No, isto tako moram reći da sam u gradu zaista uvijek osjećao da imamo podršku, bez obzira napunimo li tribine ili ne.
Dugo si i hrvatski reprezentativac…
– Jesam, i naravno to mi je isto velika čast. Ove sezone čeka nas Europsko prvenstvo koje se igra u Nizozemskoj, Belgiji i Italiji, mislim da ćemo imati odličnu ekipu i nadam se da ćemo ostvariti jedan zbilja dobar rezultat.
Planiraš li ostati u baseballu i nakon igračke karijere, možda kao trener ili u nekom drugom obliku?
– Da, želio bih to. Planiram uskoro upisati trenersku školu i dobiti sve potrebne certifikate za trenerski posao kako bih se jednom mogao i time baviti.
Možda pokreneš i Baseball klub Draganić, nedostaje klubova u Hrvatskoj, a u Draganiću ima dosta prostora…
– Haha, da, pun je pogodnih livada za terene. Ipak mislim da ako bih pokretao negdje drugdje klub da bi to bilo negdje na moru, Šibenik, Zadar, ima gradova koji zaslužuju baseball klub, a veća liga bi odmah značila i veći interes.
Za kraj, može li se uopće usporediti hrvatski baseball s američkim, odnosno na kojoj bi razini mogla igrati Olimpija ili hrvatska reprezentacija u SAD-u?
– Uh, to je dobro, ali jako teško pitanje. U profesionalnom baseballu postoji nekih sedam razina, od nezavisnih liga prema gore, mogu reći da su hrvatske ekipe igrale već s ekipama iz nezavisne lige i s njima se mogu sasvim dobro nositi. Mislim da bi i u višim razinama imali što za reći i pokazati, a golem skok nastaje u AA ligi, to je treća razina, iznad toga su AAA i, naravno, na vrhu MLB. “Double A” je već vrlo ozbiljna liga, tu se dogodi velik skok i mislim da tu nastaje i velika razlika. Iako, svakako ima i bilo je igrača koji bi možda da im se poklope neke stvari mogli igrati u nekoj AA momčadi, pa i inače je u Hrvatskoj ligi bilo igrača koji su imali ugovore s MLB ekipama i igrali u AA ligama, no kada se gleda ekipa kao cjelina to su već momčadi koje su vrhunski pokrivene na svim pozicijama i s njima se ni Olimpija ni hrvatska reprezentacija ne bi mogla nositi.
