- Spreman sam i na dozu kritike. Svi se slažemo da bi trebalo davati više. Kad sam 2017. izabran za gradonačelnika pozicija sporta bila je 6 milijuna kuna, rekao je gradonačelnik
Posebno mjesto u životima mnogih zauzima sport jer je to prilika iskazati poštovanje, zajedništvo i istinu nasuprot netrpeljivosti i netolerancije ili nametanje samo svojih pogleda, a umjesto govora istine slijede neostvariva obećanja. Uvijek je prilika istaknuti ono što se može prikazati uspješnim i pozitivnim, ali i nametati teme koje i nisu bile uspješne, stoga i ne baš željene. A u našim svakodnevnim djelovanjima – tako i u obnašanju raznih dužnosti – nema savršenih osoba, niti savršenog djelovanja.
– Nitko nije savršen, počevši od mene i mojih suradnika, pa do svakoga od nas. I svjesnost o toj našoj nesavršenosti iznimno je važan korak prema cilju svedenom na težnju „Biti bolji nego što smo bili i što jesmo” – zaključio je na kraju ovog intervju karlovački gradonačelnik Damir Mandić (r. 1973.), teolog i bivši ravnatelj Gimnazije Karlovac, šef grada na četiri rijeke i osam obala od 2017. godine. Oženjen, otac trojice sinova.
Prvo pitanje i odmah u sridu: hoće li Hajduk biti prvak?
– Imam sina od 20 godina koji je navijač Hajduka. On još nije doživio da Bili budu prvaci, stoga se nadam da će biti.
Drukčija očekivanja
Kako gledate na činjenicu da su rukometaši ispali, da su se rukometašice uspjele spasiti od ispadanja, da odbojkašice igraju kvalifikacije za ostanak u Superligi, da su nogometaši Karlovca sve dalje od ulaska u viši rang, da nam je košarka već godinama na dnu?
– Nisam sretan jer sam imao drukčija očekivanja, pogotovo glede rukometaša. Na početku godine je bio plan da se zadrži status premijerligaša. S našom županicom angažirao sam se oko prikupljanja sponzorskih sredstava.
Od jeseni ćemo gledati prvoligaški gradski derbi Karlovca i Dubovac Gaze. To nije osobito za rukometni sport u gradu?
– Svi sportovi imaju svoju vrijednost, specifičnu težinu. Moram naglasiti da znam koliko se ljudi u klubovima trude i rade. Konkretno, kad je rukomet u pitanju (a to ponavljam svima već pet godina), sazrelo je vrijeme za vertikalu od mlađih kategorija do seniora i da se toj grani pristupi na novi, konkretniji način. Moj je dojam da je kvaliteta previše raspršena. Očekivanja su da će se već sljedeće godine vratiti u Premijer ligu, ali mislim da treba razmišljati kao što sam rekao.
Odbojka?
– Odbojkašice su igrale europsko natjecanje što znači da su se uspjele stabilizirati. Normalno je da selekcije nose svoje i da su cure sad u stanovitoj krizi, što je bilo i za pretpostaviti. Vjerujem da će ta igračka nedorečenost biti kratka.
Nose ime tvrtke koja nije jedini financijer kluba – tu je i Grad. Zar ne bi bilo logičnije da se zove Kelteks Karlovac?
– Činjenica je da je klupsko vodstvo povuklo dobar potez s tim sponzorstvom, no doima se da im je to stvorilo i probleme: sada drugi misle da im ne treba pomagati. Inače, Gradska uprava ne potencira da novac što se dobiva iz proračuna bude uvjet za ime.
Nogomet?
– Imali smo velika ulaganja u infrastrukturu i to je za nogomet dobro. Učinak je evidentan. Međutim, smatram da gradska sredstva trebaju biti na raspolaganju mlađim uzrastima. Neki se ne slažu, no za mene je to jedino ispravno.
Rasipanje kvalitete
Što je s karlovačkom košarkom?
– Da, moram priznati da je meni košarka najdraži sport; odrastao sam gledajući Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Cibonu, Jugoplastiku… Nije dvojbeno da u Karlovcu imamo više košarkaških klubova. Nakon korone smo s KŠZ-om i košarkašima Šanca komunicirali o modalitetima razvoja i napretka, predočili naše viđenje. Tema ista kao rukometna – strukturirati model jer u Karlovcu imamo problem rasipanja kvalitete. Zašto je tako? Na to pitanje odgovoriti bi morao netko drugi – poručuje gradonačelnik, dodajući: – Kad govorimo o loptačkim sportovima dugoročni je problem što se rasipanje kvalitete zamjećuje ne samo kod struke, već i kod mladih sportaša.
Od 46 trenera samo sedmorica imaju visoku stručnu spremu, a 12 višu. Možda je problem i u tome?
– Kad smo radili Strategiju sporta koja istječe 2028. uvažena su sva pravila struke. Najvišu ocjenu karlovačkom sportu dali su treneri. Imamo i licence da taj posao mogu raditi. Svjestan sam da je tu potrebno puno rada. Ono što smo s KŠZ-om nastojali jest povećavati novac za trenere. Značajno smo im podigli primanja. Niti KŠZ, a niti mi iz politike, ne utječemo na klubove tko će im biti stručni boss. Klubovi ih biraju sami i za taj dio preuzimaju odgovornost. Nema pomaka bez edukativne nadgradnje. Ljudima iz klubova valja odati priznanje jer se zaista trude, nastoje pomoći. Osnovna je stvar, a tako će biti dok sam gradonačelnik, nitko s pozicije politike ne smije sugerirati kamoli upravljati klubovima!
Niti jedan karlovački sportaš nije u prvoj kategoriji HOO-a, dvojica su u drugoj. Premalo za grad veličine Karlovca?
– Dvije su ključne stvari ispred nas. Imamo tzv. loptačke sportove koji nose svoje terete, a s druge strane pojedinačne koji u hrvatskim okvirima imaju logiku i rezultat. Dok ne riješimo jednosmjenski jutarnji rad u školama pa za poslijepodne oslobodili sportske dvorane klubovima za treniranje, nećemo imati kvalitetu koju želimo i trebamo. Recimo, taekwondo im kandidata za Olimpijske igre. Razgovarali smo da nam talentirani Oscar Kovačić ne ode u neki drugi klub, koji bi mu osigurao bolje uvjete. Činimo sve da ostane. Predstavnici kluba su bili suglasni i pronašli smo model da njihov najuspješniji sportaš trenira u Karlovcu.
Namjenska sredstva za dvorane
Po proračunskim iznosima za sport Karlovac je pri dnu ljestvice u državi. Dva do tri puta manji, skromniji?
– Kad govorimo o ulaganju u sport treba razjasniti neku stvar. Naime, taj postotak ne odnosi se na ukupan proračun, gleda se na izvorne, opće prihode Grada, ne i na komunalnu naknadu itd. U ovim okolnostima bit će otprilike 34 milijuna eura, 10 posto od toga je 3, 4 milijuna eura, a granica bi trebala biti 5 posto. Kad stavimo sav novac koji iz proračuna ide za sport te uključimo gradske tvrtke koje svojim natječajima dijelom sufinanciraju sport, karlovačka ulaganja su malo iznad 5 posto. Možda je klubovima nezgodno što za sredstva trebaju kandidirati na javni poziv. Jednostavno, to tako mora biti. Ali, s druge strane se kosimo u razmišljanju za što idu gradska javna sredstva. Dosta se komentira tko financira korištenje sportskih dvorana. Prije dvije godine razmotrili smo model da novac kojim se plaćaju termini dostavimo klubovima pa da oni sami financiraju korištenje dvorana. To smo u Karlovcu već imali. Na nesreću, ispostavilo se da klubovi nisu te novce koristili za dvorane već za nešto drugo pa su ušli u probleme. Zato je odlučeno da se od toga nauma odustane i KŠZ „to” radi i dalje.
Godine 2005. sport je imao 900.000 eura i povećanje je bilo u prosjeku oko 25 posto godišnje. Danas sport ima 1.700.000 eura. U 20 godina proračun za sport nije se povećao niti duplo, što je veliki pad?
– Spreman sam i na dozu kritike. Svi se slažemo da bi trebalo davati više. Kad sam 2017. izabran za gradonačelnika pozicija sporta bila je 6 milijuna kuna. Znači malo manje od 900 tisuća eura. Potom je uslijedila kriza (2009., 2010, 2011.) pa su se sredstva smanjila. Mi smo ih podizali, ali uvijek je premalo. Premda smo povećali plaće trenerima, podizali i priznavali troškove prijevoza i slično. I u godinama korone (2021., 2022. i 2023.) malo smo pojačali sredstva, nastojeći da sport ima dostojan tretman. Referirat ću se još jednom na loptačke sportove: moramo biti fleksibilniji kako bi se kvaliteta koncentrirala na jednom mjestu, potom će biti lakši put do sponzora.
– Kad sam tražio jake tvrtke da podrže klubove pristali su onog trenutka kad smo ih brifirali da će taj novac biti ulaganje u djecu, mladež. Doznačili su sredstva, ali nisu dozvolili da njihov logo bude na dresu, majicama.
Između 1980./90. godine imali smo RK Dubovac KIO, kasnije između 1992. i 2000. Karlovačku pivovaru i Karlovačku banku. Kako se to nekad moglo riješiti, a danas ni slučajno. U čemu je problem?
– U Karlovačkoj banci sam bio s predstavnicima KŠZ-a, razmatrali smo oblast sporta i sponzorstva. Znamo, međutim, što je bilo s RK Karlovačka banka … Izvor sredstva možda bi mogao biti bolji kad bi klubovi razradili i definirali svoje sportske politike.
Nije lako do sponzora
Nije li u tome problem kvalitete karlovačkog sporta?
– Koordinirano s KŠZ-om, klubovima i gospodarstvenicima, obavio sam bezbroj razgovora. Negdje smo uspjeli nešto dogovoriti, negdje ipak nismo. Sjećamo se da su neki klubovi čak otjerali sponzore. Povjerenje je teško vratiti. Činjenica je da sponzori od mene traže da jamčim kako će sredstva koja će uplatiti biti korištena prema svim pravilima i dogovoru. Zbog takvih situacija uveli smo SOM aplikaciju i klubovi su na to jako dobro reagirali, brineći o sportskom i financijskom poslovanju.
Što s trgovačkim lancima kojih imamo i u Karlovcu. Kako njih uključiti da pomognu sportu?
– Spomenuo bih KIM, odnosno tvrtku Dukat. Njih zanima uspjeh, rezultat koji će ih dovesti na televiziju. Opetovano govorim rukometnim djelatnicima da sport stave na prvo mjesto. Neka naprave strukturu od najmlađih selekcija koje će se natjecati u mini rukometu do seniora i seniorki u najvišem rangu, odnosno profesionalaca. Tada će im se koncentrirati struka i kvaliteta u klasičnoj vertikali, zato će doći u situaciju da desetak igrača u prvom timu može biti iz Karlovca a ne sa strane …
NK Karlovac 1919 i OK Kelteks imaju dosta igrača, odnosno igračica, koji nisu iz Karlovca?
– To je možda točno, ali oni se ne financiraju iz proračuna već na neki drugi način.
Treba li iz proračuna financirati profesionalizam?
– Nisam za to! Možemo se mi i dogovoriti kako financirati profesionalizam. Moje je mišljenje je da ćemo se vrlo teško dogovoriti do koje razine, koji je to sport, tko određuje visinu ugovora itd. To je dilema Naša obveza je infrastruktura i da sport bude dostupan građanima, mladima i slično.
Posluju li klubovi po Zakonu?
– Mi sa svoje strane možemo kontrolirati sredstva koja idu iz gradskog proračuna preko KŠZ-a. Prošle godine je bila i unutarnja revizija, nije bilo nepravilnosti što govori da klubovi posluju po zakonu. KŠZ pazi da poslovanje klubova bude ispravno. I da zaključim, koliko je meni poznato, u tom smisli svi mogu biti mirni.
VK Korana i VK Ilovac
Što s ugostiteljskim objektom Veslačkog kluba Korana? Grad je prije nekoliko godina lokal uzeo pod svoje, a klub je obeštetio tek za jednu godinu. Isti problem je i s NK Ilovcem?
– Nije dobra situacija, dakako da zbog toga nitko nije sretan. Održali smo niz sastanaka i žustrih razgovora s jedne i druge strane. Po sili Zakona o najmu, pravima vlasništva, koji se promijenio 2015., objekt kao što je restorana treba ići pod nadležnost jedinica lokalne uprave, a onda i najamnina ide Gradu. To nije tako samo u Karlovcu već u cijeloj Hrvatskoj. Kako sam to naslijedio kao neriješeno, tražili smo izlaz. Znam da su objekt na Dubovcu gradili ljudi kluba i imam puno razumijevanja za njih koji to doživljavaju kao svoje. Što se mene tiče, to i jest njihovo. Razumijem isto tako da u klubu nisu zadovoljni iznosom koji su dobivali od restorana jer im je to izvor iz kojeg su lakše financirali svoje aktivnost. S druge strane zakonska logika je jasna. Upravo zato sudjelujemo u investicijskom održavanju. Promijenili smo elektroinstalacije, gromobran, krov i slično. Na Ilovcu je nešto drukčija situacija, njima smo uredili prostorije. To su sredstva koja smo im bili dužni nakon što smo preuzeli ugostiteljski objekt. Sastančimo s KŠZ-om da se namaknu dodatna sredstva za osnovne potrebe poput čamca, vesla i tome slično. Novi zakon je još rigorozniji i bojim se da prostora za dogovor nema.
Kad će rekonstrukcija ŠSD rekonstrukcija (obnova fasade, grijanje…)?
– Načelno, držimo se nekih stvari koliko je god moguće. Iako smo rezervirali sredstva za energetsku obnovu, nismo uspjeli to odraditi, ali ćemo se ovaj mjesec prijaviti. Dvorani moramo dati klimu i grijanje da bude sve što kao sportska arena zatvorenog tipa treba i biti, ugodan dom za sportaše i gledatelje, posjetitelje. Nadam se da će radovi biti odrađeni za godinu-godinu i pol.
Nova dvorana?
– Na nesreću, nismo dokraja izgurali plan novu sportsku dvoranu s 4-5 tisuća sjedala kako bi, recimo, Cicvara, mogao održati svoje međunarodno natjecanje u Karlovcu a ne ići u Arenu Zagreb. Osim takve dvorane trebamo i manju koja će služiti za zagrijavanje i to zasigurno povećava ulaganja koja, budimo realni, rastu i spoznajom da samofinanciranje nije izgledno. Odradit ćemo dio obnove ŠSD budemo odradili, a za novu dvoranu trebamo pronaći model koji bi bio prihvatljiv svima. Izgradnja doprinosima nije opcija jer ćemo je ionako plaćati kreditom. Naime, ljudi daju novac za takav kredit i to je poprilično velik doprinos. Zasad je sigurno da ćemo imati višenamjenske dvorane pri osnovnim školama. Kad te škole ‘prebacimo’ u jednu smjenu sportaši će nakon 16 sati imati na dispoziciji odgovarajuću sportsku infrastrukturu.
– Ne bježim od toga da termina nema dovoljno, odnosno da termini kao takvi nisu adekvatni jer su kasno navečer. Radimo na storniranju jasne poteškoiće, spas je u novim sportskim dvoranama. Čini mi se da ćemo opet morati s ljudima koji su izravno u sportu dogovoriti što žele.
Kad će bazen?
Sportska dvorana OŠ Dubovac nosi ime po legendi karlovačkog rukometa Mihajlu Prezelju Mitili, a rukometaši ne mogu u tu dvoranu već je ona određena za odbojkaški sport. Zašto je tako? Zar se ne može usuglasiti riješiti da ta dvorana bude dom rukometa?
– To je upravo ono što govorim. Ako želimo stvoriti dodatnu infrastrukturu da nam odbojkaši ili rukometaši ne moraju hodati okolo. Od 16 sati trenirali bi samo oni – jedni i drugi i treći – svatko u svome prostoru s pripadajućom opremom i rekvizitima. Vjerujem da se to na takav način može organizirati.
Gradnja bazena najavljuje se već 60 godina …?
– Stručna konzultantska kuća analizirala je opravdanost toga izazova. Nemamo za sve što nam je dobrodošlo. Usudio bih se reći da će moj prioritet biti dom umirovljenika u Luščiću te lokacija i projektna dokumentacija za novu sportsku dvoranu. Građani Karlovca zaslužuju bazen, ali sve će ovisiti o mogućnostima.
Bejzbol klub Olimpija osigurala je Europu ali utakmice ne mogu igrati u Grabriku jer nema rasvjete?
– Radi se projektni zadatak, prvo idemo projektirati jer moramo imati dozvolu.
Imate li vremena baviti se rekreativno sportom?
– Sinovi su mi kupili bicikl i to je jedino što mogu, malo pedalirati, tek toliko da se gibam.
Košarka?
– Slabo! Moram priznati da nemam vremena.
