Dan Hrvatskog olimpijskog odbora (HOD) – 10. rujna: dan kada Karlovac pamti olimpijce i gubitke. Olimpizam zato nije samo natjecanje ni medalja. To je priča o ljudima i gradu koji zna što znači ustrajati – i u pobjedi i u boli.
Olimpijska priča usred rata
U Karlovcu 10. rujna nikada nije bio samo datum – nego podsjetnik na olimpijce i na Tomicu Belavića. Između bijelih krugova olimpijske zastave i crnih tragova granata, grad nosi vlastitu priču o sportu i sjećanju.
Na današnji dan prije 34 godine, 10. rujna 1991., osnovan je Hrvatski olimpijski odbor (HOO). Vijest o sportu, vijest o identitetu – i to u času kada je zemlja gorjela, a gradovi, Karlovac među njima, branili se od granata.
Dva dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, 17. siječnja 1992., stigla je i odluka iz Lozane: Juan Antonio Samaranch i njegovi dopredsjednici priznali su HOO kao privremenog člana olimpijske obitelji. Hrvatski su sportaši već 8. veljače pod svojom zastavom nastupili u Albertvilleu. Puno priznanje stiglo je 24. rujna 1993. godine, ali dotad su naši sportaši u Barceloni već osvojili prva olimpijska odličja.
Hrvati u olimpijskom krugu
Prvi predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak bio je taj koji je primio povijesnu odluku. Na prijedlog Samarancha, prijatelja Hrvatske, postao je i član Međunarodnog olimpijskog odbora, a tu je dužnost obnašao od 1995. do 2012. godine.
Danas je u tom krugu i jedna Hrvatica. Kolinda Grabar-Kitarović 2020. godine izabrana je u članstvo MOO-a, na povijesnoj, virtualnoj sjednici u jeku pandemije. Njezino članstvo ostaje aktivno do 2038. godine, pod uvjetom da ne dođe do promjena u pravilima ili njezine osobne odluke. Također, Grabar-Kitarović obnaša i druge međunarodne funkcije, uključujući predsjedanje Komisijom za buduće domaćine Olimpijskih igara
Hrvatski olimpijski dan
Deseti rujna danas slavimo kao Hrvatski olimpijski dan (HOD). Manifestacija koja promiče olimpijske vrijednosti – izvrsnost, mir, solidarnost – i koja u vrtiće, škole, klubove i gradove donosi duh olimpizma.
Povodom Dana HOO-a, u srijedu 10. rujna 2025. u Hotela Sheraton u Zagrebu, održat će se svečanost dodjele HOO-ove Nagrade „Dražen Petrović“, namijenjene mladim sportašicama i sportašima (do 20 godina), kao i proglašenje najvećih nada hrvatskog sporta.
U čast 34. obljetnice utemeljenja Hrvatskog olimpijskog odbora, 10. rujna 2025. godine u nacionalnom poštanskom prometu koristit će se i prigodni žig HOO-a s motivom dviju judašica u borbi.
No u Karlovcu, taj datum nikada neće biti samo svečanost sporta. U ovom gradu on se uvijek čita i drugačije – jer upravo je 10. rujna urezan i u ratno sjećanje.
Karlovački olimpijci
Karlovac je dio olimpijske povijesti. Od Milana Neralića, Slunjanina i prvog Hrvata s olimpijskim odličjem, preko skijašice Nade Birko Kustec i atletske rekorderke Jelice Pavličić, do biciklista Ivana Levačića, atletičara Krešimira Račića, zlatnih rukometaša Valnera Frankovića i Vladimira Šujstera te veslača Tihomira Jarnjevića. Dražen Perković bio je 1988. sudionik Olimpijskih igara u Seulu, u Južnoj Koreji. Osvojio je pet naslova prvaka Hrvatske i pet titula prvaka Jugoslavije. Bio je sudionik europskih prvenstava i svjetskih kupova. Godine 2000. izabran je među najbolje sportaše dvadesetog stoljeća Karlovačke županije.
Karlovac je kroz desetljeća davao svoje ljude pod olimpijske krugove. To su imena koja čine sportski identitet grada i koja ne smiju izblijedjeti u kolektivnom sjećanju.
Dan koji je nosio i crninu
Karlovac 10. rujna ne pamti samo po HOO-u i olimpizmu. Taj dan, 1993. godine, grad je izgubio sportskog novinara Tomicu Belavića, poginulog od neprijateljske granate. Belavić je pisao o sportu, volio ga i živio, a smrt ga je zatekla u gradu koji je istoga datuma obilježavao rođenje nacionalnog olimpijskog pokreta. U toj koincidenciji skriva se sva simbolika Karlovca – grada koji je davao olimpijce i novinare, ali i ratne žrtve.
Karlovac – grad s dvostrukim sjećanjem
Za Hrvatsku, 10. rujna znači osnivanje HOO-a i dan olimpijskog duha. Za Karlovac, to je i datum tuge. Između olimpijske zastave i crnog dima granata, grad nosi dvostruko sjećanje – na pobjede sportaša i na izgubljene živote.
Olimpizam zato nije samo natjecanje ni medalja. To je priča o ljudima i gradu koji zna što znači ustrajati – i u pobjedi i u boli.