Kad se u Karlovcu spomene sportski proračun, uvijek se osjeti mala, ali prepoznatljiva napetost. Nekakav oprezni optimizam, pomiješan sa starim umorom ljudi koji znaju da brojke nerijetko izgledaju bolje nego borba za termine, parkete, zbog toga što travnjak proguta još jedan trening ili zato što se treneri opet vraćaju kući kasno navečer, s osmijehom koji skrivaju brigu.
Za 2026. godinu Grad najavljuje nešto više od 2,2 milijuna eura za sport — povećanje od oko 15 posto. Na papiru, to zvuči kao ozbiljan iskorak. U stvarnosti, to je taman toliko da se uhvati korak s potrebama koje rastu brže od svakog rebalansa. No dobro je vidjeti da se povećanje odnosi ponajprije na trenere, na ljude bez kojih bi se sport u ovom gradu urušio mnogo brže nego infrastruktura. Osnovica im raste 10 posto, što je lijep signal, ali i podsjetnik koliko je dugo izostajao.
Treneri kao tihi stupovi sporta
A možda je ovo i najmanje što im dugujemo. Jer svaki put kad dijete napravi svoj prvi korak na borilištu, netko je uza nj proveo mjesece i godine, često i bez priznanja, bez sigurnosti, bez sustava koji bi rekao: mi znamo da bez vas sport ne postoji.
Ipak, treba reći — Karlovac još uvijek nije grad u kojem je treneru lako živjeti od trenerskog poziva. Onome tko radi s djecom, tko ih uči disati sport, tko ih vodi kroz pobjede i poraze koje će pamtiti dulje od svih medalja.
Gradonačelnik ponavlja svoju poznatu tezu da Grad treba financirati stručni rad, a ne profesionalne pogone. To je ispravno načelo, ali nosi i jednu tišinu: klubovi su često ostavljeni da se sami snalaze u svemu onome što nadilazi natjecanja u mlađim dobnim kategorijama. Ako olakšice za sport, najavljene u poreznim izmjenama, napokon stupe na snagu, otvorit će se prostor za razgovor s gospodarstvom — no i to je već dugo priča s odgođenim završetkom.
Infrastruktura – vječni popis želja i čekanja
Što se tiče infrastrukture, ŠRC Mostanje je prošli tjedan otvoren. Kuglana koju su mnogi priželjkivali godinama postaje stvarnost, ali i nova obaveza: održavati, upravljati, otvarati vrata svima. Lijepo je čuti da su kuglači jedinstveni, no vidjeli smo već mnogo puta kako dobra volja može ispariti kad se pojave računi.
Karlovac je grad koji je toliko puta gledao kako se sportski objekti krpaju umjesto obnavljaju, da se svako novo otvaranje dočekuje pomiješano — s radošću zbog onoga što se konačno dobilo i strahom da nećemo znati sačuvati ono što toliko dugo čekamo.
U proljeće 2026. stižu nova igrališta za Ilovac i Koranu, Šanac dobiva novu podlogu — što je dobra vijest za sve one koji ljeti žive na tribinama Ljetne HAKL lige. U Školskoj sportskoj dvorani stižu novi koševi i parket, ali i grijanje … Grijanje ostaje priča koju svi znamo naizust. “Nije moguće bez potpune obnove”, kaže gradonačelnik, i tu završava svaka rasprava. Problem koji traje desetljećima traži rješenje koje još uvijek čeka natječaj.
U Gradu vjeruju da će taj natječaj stići 2026., pa da bi dvorana 2027. mogla zablistati u novom ruhu. I to bih volio dočekati, kao i mnogi. No naučili smo biti oprezni s obećanjima koja zvuče kao da su već ispunjena.
Između entuzijazma i stvarnosti karlovačkog sporta
Sport u Karlovcu živi između entuzijazma i improvizacije, između onoga što se obeća i onoga što se stvarno može. I možda je upravo u toj improvizaciji najveća snaga karlovačkog sporta. U toj tvrdoglavoj upornosti ljudi koji uče djecu da se ne odustaje ni kad uvjeti nisu pravedni, ni kad sustav ne drži korak, ni kad se čini da te nitko ne vidi.
Ovaj proračun jest pomak — nije spasonosan, ali jest znak da Grad vidi ljude koji guraju sport naprijed. Na kraju, sve se opet svodi na njih. Na one koji će i sljedeće zime grijati dvoranu vlastitom upornošću. Na one koji treniraju i kad uvjeti nisu idealni. I na one koji se još uvijek nadaju da će Karlovac jednog dana sportski disati punim plućima — ne zbog obećanja, nego zbog svih onih koji nikad nisu prestali vjerovati.
Jer možda je upravo to najbolji pokazatelj snage jednog grada: ne brojke u proračunu, nego ljudi koji iz godine u godinu premošćuju ono što se u tablicama ne vidi. Ljudi koji svojim radom održavaju život ondje gdje bi papir odavno digao ruke. I zato ovaj proračun, sa svim svojim manama i pomacima, nije samo zbir izdataka — nego podsjetnik da je sport u Karlovcu živ upravo zato što se oslanja na one koji ustraju kad je najteže.