Kako nova sportska dvorana OŠ Braća Seljan otvara širu priču o ulaganjima u školske sportske dvorane u Karlovcu i Karlovačkoj županiji.
Postoje teme koje se ne mjere samo kubicima betona i milijunima eura. Neke se mjere – vremenom. Hodanjem. Generacijama koje su, s torbama preko ramena, na sat tjelesnog odlazile iz škole u – grad. Jedna od takvih priča konačno dobiva svoj epilog.
Osnovna škola Braća Seljan, smještena u samom središtu Karlovca, nakon desetljeća čekanja dobiva vlastitu školsku sportsku dvoranu. Potpisom ugovora s izvođačem i početkom projekta završava dugogodišnja praksa po kojoj su učenici tjelesnu i zdravstvenu kulturu pohađali izvan škole – hodajući do nekadašnjeg Partizana, današnje dvorane Sokol.
Za mnoge Karlovčane to nije tek logistički detalj, nego dio osobnog sjećanja. Još dok se škola zvala OŠ Ivana Lole Ribara, tjelesni se odvijao “negdje drugdje”. Dijelila se dvorana s učenicima II. gimnazije dok je postojala, kasnije s učenicima obrtničke škole. Generacije su se presvlačile u hodu, doslovno i simbolično. Zato ova dvorana znači više od novog objekta. Ona zatvara krug.
Dvorana u srcu grada – i gradskog plana
Projekt izgradnje i opremanja školske sportske dvorane OŠ Braća Seljan vrijedan je 4,207 milijuna eura. Iz EU bespovratnih sredstava osigurano je 3,063 milijuna eura, dok Grad Karlovac sudjeluje s 1,144 milijuna eura vlastitih sredstava. Financiranje dolazi iz Mehanizma za oporavak i otpornost, a razdoblje provedbe projekta traje od veljače 2024. do kraja 2027. godine.
Dvorana je projektirana prema suvremenim standardima – ali s vrlo konkretnom namjenom: da napokon riješi problem škole koja je desetljećima bila bez prostora kakav joj po svim kriterijima pripada. Bit će jednodijelna, s manjom pomoćnom dvoranom, teleskopskim tribinama za 80 gledatelja i svim pratećim sadržajima. Povezana sa školom, ali dostupna i kroz zaseban ulaz, bit će otvorena i za korištenje izvan nastave. Energetski učinkovita, s dizalicom topline, priključkom na Gradsku toplanu, sunčanom elektranom na krovu i sustavima za racionalno korištenje vode, ova dvorana jasno pokazuje smjer u kojem se danas planira školska infrastruktura. Nakon roka od 15 dana za uvođenje u posao slijedi 12 mjeseci izvođenja radova, a po završetku i hortikulturno uređenje te novi kolni ulaz na Ulicu kralja Tomislava.
Školske dvorane kao preduvjet jednosmjenske nastave
Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić istaknuo je kako se u osnovnoškolsko obrazovanje trenutačno ulaže gotovo 50 milijuna eura, od čega je 37 milijuna bespovratnih sredstava. Uz dvoranu OŠ Braća Seljan, u tijeku je gradnja dvorana u Mahičnu i Rečici, a započela je i izgradnja nove škole u Luščiću s planiranom trodijelnom sportskom dvoranom. Cilj je jasan: s početkom školske godine 2027. sve osnovne škole u Karlovcu trebale bi prijeći na jednosmjenski rad. Tada školske dvorane, nakon 16 sati, postaju prostor za sportske klubove i rekreaciju – važan iskorak za gradski sport, onaj koji ne počinje u velikim dvoranama, nego u školskim svlačionicama.
Rečica, Duga Resa i širi kontekst
Projekt sportske dvorane u Rečici ima posebnu težinu. O njemu se govori više od 20 godina, a sada se gradi moderna jednodijelna dvorana s košarkaškim igralištem i sklopivim tribinama za 60 gledatelja. Ukupna vrijednost projekta iznosi 2,309 milijuna eura, od čega je 906 tisuća eura EU bespovratnih sredstava, dok Grad Karlovac ulaže 1,4 milijuna eura.
Na razini županije, Karlovačka županija spremna je za izgradnju šest školskih sportskih dvorana, uz ukupna ulaganja veća od 20 milijuna eura, većinom osigurana iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Županica Martina Furdek Hajdin naglasila je kako je osnovni cilj osigurati podjednaki standard i kvalitetne uvjete za život i obrazovanje u cijeloj županiji.
Ozalj je već uselio u novu dvoranu, a Duga Resa do konca lipnja dobiva veliku, trodijelnu sportsku dvoranu uz OŠ Ivan Goran Kovačić – najveću u gradu na Mrežnici, vrijednu 8,3 milijuna eura. Uz te projekte, Karlovačka županija planira gradnju manjih školskih sportskih dvorana u Generalskom Stolu, Lasinji, Cetingradu, Bariloviću i Oštarijama, čime se osigurava da djeca u svakom kutku županije dobiju moderne uvjete za nastavu i sport.
Kad se ove priče konačno spoje
Često se govori o velikim projektima. O cestama, mostovima, obalama. Rjeđe o onim manjima – ali dugotrajnijima. O školama koje desetljećima čekaju osnovne uvjete. O djeci koja tjelesni odgoj doživljavaju kao logistiku, a ne kao radost kretanja. Zato je sportska dvorana važna, bila ona u Karlovcu ili Karlovačkoj županiji. Ne zato što je nova, nego zato što je – konačno tu. Na svom mjestu. Uz svoju školu.
U gradu i županiji poznatima po zelenilu, rijekama i parkovima, neke se stvari događaju sporo, ali kad se napokon dogode, nose sa sobom cijeli jedan sloj sjećanja. Sportska dvorana, ma gdje bila, nije samo građevina uz školu. Ona je odgovor na pitanje koje su generacije učenika nosile u tenisicama dok su, po kiši ili suncu, hodale prema dvorani jer nisu imale svoju.
Sad imaju.
I to nije mala stvar. Jer školske dvorane nisu mjesta u kojima nastaju samo sportaši. One su prostori u kojima se prvi put uči tim, red, poraz, pobjeda i odgovornost prema drugome. U njima se gradi odnos prema tijelu, ali i prema zajednici. Kad takav prostor desetljećima nedostaje, to se osjeti – možda tiho, ali trajno. Zato je ova priča važna. Ne zbog milijuna eura, europskih fondova ni rokovnika s datumima. Nego zato što Karlovac i Karlovačka županija, rijetko kad glasno, ali ipak sustavno, počinju zatvarati svoje stare, dugotrajne školske krugove.
Od Partizana do vlastite dvorane.
Od hodanja gradom do ostanka u školi.
Od privremenog rješenja do onoga što je trebalo postojati – odavno.
U gradu rijeka, parkova i zelenila, sportska dvorana OŠ Braća Seljan nije samo građevina. Ona je mjesto gdje generacije dobivaju svoj prostor, svoj ritam i svoje sjećanje. Mjesto koje dugo čekalo – i konačno stiglo na svoje mjesto.
